Mediji i sredstva ovisnosti – zdravstveni odgoj u školskoj knjižnici

Jelena Cvrković

Knjižnica OŠ Mitnica, Vukovar

jcvrkovic@gmail.com

Današnji svijet nezamisliv je bez medija i sredstava masovne komunikacije. Mediji su postali dio današnje kulture i jedna od neizbježnih sastavnica procesa socijalizacije. U suvremenom društvu, nove generacije odrastaju u sve bogatijem kruženju novih medija i informacija. Sukladno tome, mijenja se utjecaj medija na djecu, osobito u komunikacijskom pogledu.

Prisutnost medija u svim područjima života implicira i korištenje medija u obrazovnom procesu. Novi mediji i nove tehnologije zahtijevaju od nas školskih knjižničara da budemo medijski obrazovane i osviještene osobe kako bismo svoje učenike mogli uz pomoć medija zainteresirati za učenje te ih istovremeno obrazovati za kritičko promatranje svijeta medija i kvalitetno snalaženje među informacijama.

U radu s učenicima kroz knjižnično-informacijsku pismenost, htjela sam utvrditi koliko današnji mediji utječu na komunikaciju učenika. Pomažu li novi mediji, primjerice računala i mobiteli, u komunikaciji ili je narušavaju?

Neka istraživanja pokazala su pozitivan utjecaj na jezični razvoj, dok su druga pokazala da je taj odnos štetan. Upravo zbog toga uloga školskog knjižničara od presudne je važnosti – mi smo ti koji možemo utjecati da novi mediji nemaju negativan utjecaj na jezični razvoj naših učenika.

Školski knjižničari u suradnji sa učiteljima i roditeljima imaju zadaću pomoći učenicima u medijskom opismenjavanju i stjecanju vještinakoje će koristiti u svojim budućim iskustvenim učenjima.

Na jednom od održanih sati knjižnično-informacijske pismenosti, uz korelaciju sa zdravstvenim odgojem (tema: Mediji i ovisnosti, 4. razred osnovne škole), pokušala sam doći do spoznaje kolika je i kakva komunikacija učenika upotrebom računala i/ili mobitela.

Posljedica provođenja više vremena na računalu i/ili mobitelu jest nedostatak ili slaba međusobna komunikacija. Utvrđeno je da učenici sve slabije i lošije komuniciraju te da im je rječnik sve oskudniji. Komunikacija se svodi na korištenje skraćenica i emotikona.

Učenici sve češće u svojoj komunikaciji putem interneta i/ili mobilnih uređaja, koriste emotikone kao elemente neverbalne komunikacije. Razumijevanje neverbalnih elemenata u komunikaciji postaje neizostavni čimbenik informacijske pismenosti pojedinca. Možemo reći da je neverbalna pismenost postala dio informacijske pismenosti.

Osim otkrivanja komunikacijskog jezika putem suvremenih medija, na satu sa učenicima 4. razreda nastojala sam saznati kakav utjecaj ostavljaju oglasi (reklame) na djecu (učenike). Gledajući dokumentarni film: Djeca potrošači, održavanjem radionice gdje su učenici samostalno izrađivali zadani oglas (reklamu), došla sam do spoznaje o velikom utjecaju reklama na djecu/učenike. Promišljanja naših učenika o utjecaju reklama vrlo su zadovoljavajuća, naime, učenici su svjesni kako oglasi utječu na njih te posljedica njihova konzumiranja. Učenici su uočili jezičnu neispravnost pojedinih oglasa te koliko brzo oglasi ulaze u našu komunikaciju. Oglasi tako postaju dio naše komunikacije koja time postaje sve lošija komunikacija.

Kakve će posljedice imati mediji i medijski sadržaji na učenike/djecu, odlučuju prije svega roditelji, ali i škola, učitelji, školski knjižničari. Osim medijske pismenosti koju trebaju proći učitelji, školski knjižničari, stručni suradnici, trebali bi je proći i roditelji. Postati medijski pismen znači naučiti postavljati prava pitanja o onome što gledamo, čitamo ili slušamo te naučiti o tome svemu misliti svojom glavom.

Bez obzira na sve pozitivne strane novih medija, treba voditi računa da se ne ugroze istinske vrijednosti kao što su živa riječ, knjiga i druženje.

Zbog sve šireg problema nedostatka vremena, u današnjem u globalnom svijetu tehnologije i informacija moramo pronaći dovoljno vremena za kvalitetan, živi razgovor, koji kod učenika razvija vještine koje će im koristiti u svoj budućoj komunikaciji.