Pozor, aktivisti u knjižnici!

Sanja Bunić

Knjižnice grada Zagreba

sanja.bunic@kgz.hr

Loše knjižnice grade zbirke,

dobre knjižnice grade usluge,

izvrsne knjižnice grade zajednicu.

R. David Lankes

Slažete li se?

Tijekom osamnaest godina rada u knjižničarstvu na različitim stručnim poslovima od obrade građe do organizacije usluga za skupine korisnika kod kojih je najveći rizik od socijalne isključenosti, često sam nailazila na dvije naizgled oprečne “struje” u razmišljanjima oko toga koja je zadaća knjižnica i knjižničara i što sve ulazi u opis našeg posla.

Prva „struja“ daje prednost izgradnji kvalitetne zbirke, odnosno prikupljanju, odabiru, stručnoj obradi te pohrani građe. Druga daje prednost izgradnji raznovrsnih usluga za različite kategorije korisnika što je nužnost s obzirom na brzi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija zbog kojih sve manje korisnika dolazi u knjižnicu posuditi knjige.

Ali, kao i inače u životu, stalno se trudimo uspostaviti ravnotežu između različitosti, pa tako i ove dvije opcije ne isključuju jedna drugu. Od svake knjižnice, bez obzira kojoj zajednici bila okrenuta, lokalnoj, školskoj, visokoškolskoj, stručnoj ili nekoj drugoj, u svakom trenutku se zahtijeva da osluškuje potrebe korisnika i izlazi im u susret. S obzirom na utvrđene potrebe zajednice stavljaju se u određenom trenutku ili razdoblju prioriteti i uspostavlja ravnoteža u organizaciji kvalitetne zbirke i kvalitetnih usluga za različite skupine korisnika.

Tko bi rekao da i organizacija kvalitetne zbirke i raznovrsnih kvalitetnih usluga zahtijeva od knjižničara aktivizam?

„Barbari na vratima narodnih knjižnica”

Ovo je naziv knjige Eda D'Angeloa koja u podnaslovu ima: kako je postmoderni konzumentski kapitalizam prijetnja demokraciji, građanskom obrazovanju i javnom dobru. Autor detaljno analizira ulogu narodnih knjižnica kroz povijest i zaključuje da su knjižnice ustanove u kojima obrazovani stručni kadar izgrađuje knjižnične zbirke koje su postale utvrde za obranu osnovnih načela demokracije pred nasrtajima konzumerizma.

Shodno tome, ako su demokracija i prosvijećeno građanstvo ciljevi narodnih knjižnica, tada se uspjeh ne mjeri brojevima cirkulacije građe već brojem čitatelja kojima se pomoglo da postanu bolji građani. Pritom, naravno, nije to zadaća isključivo narodnih knjižnica.

Može se zaključiti da su knjižničari, koji rade naizgled „miran i dosadan posao“ zapravo aktivisti koji se bore za opće dobro nasuprot uskim i kratkoročnim ciljevima i vrijednostima vođenim profitom. Bez obzira u kojoj vrsti knjižnice radili.

Međutim, dodala bih, ne čine to knjižnice samo odabirom i izgradnjom zbirke već i organizacijom čitavog niza usluga koje zadovoljavaju potrebe korisnika u zajednici, brinući i o onima o kojima kratkovidni ciljevi profita ne vide razloga brinuti na način na koji im je doista potrebno. Često su poznati pisci i znanstvenici prepoznavali tu plemenitu ulogu knjižnica pa je spisateljica Caitlin Moran izrekla jednu od najljepših tvrdnji o knjižnicama: Knjižnica u središtu zajednice je križanje između izlaza za slučaj nužde, splavi za spašavanje i festivala. Ona je katedrala duha, bolnica duše, tematski park mašte. Na hladnom kišnom otoku, ona je jedino zaštićeno mjesto gdje nisi potrošač već građanin.

Organizacijom čitavog niza usluga za beskućnike od informatičkih radionica, radionica podrške pri traženju posla, pravne pomoći, druženja, kulturno-umjetničkih događanja do donacija knjiga i informatičke opreme prenoćištima neposredno sam spoznala koju snaga knjižnica krije u sebi u stvaranju pozitivnih promjena u životima pojedinca i zajednice.

Spoznala sam i koja je snaga aktivnog pojedinca da svojim angažmanom doprinese pozitivnim promjenama u lokalnoj ali i stručnoj zajednici. Ono što me posebice raduje je činjenica da usprkos brojnim komentarima da posao knjižnica nije brinuti za potrebe beskućnika, trenutno imam zadovoljstvo i čast sudjelovati u procesu pokretanja izrade IFLA-inih Smjernica za knjižnične usluge za beskućnike.

Na osnovu osobnog iskustva nadopunila bih i izmijenila uvodni citat R. David Lankesa, sveučilišnog profesora i knjižničnog vizionara,i rekla: Izvrsne knjižnice su one koje gradeći kvalitetne zbirke i usluge izgrađuju kvalitetnu zajednicu. U prilog ovoj svojoj tezi bih navela primjer nedavnih zbivanja u Miamiju gdje je gradonačelnik pokrenuo zatvaranje 22 od 49 knjižničnih ogranaka u tom svjetski poznatom gradu u SAD-u. I što se dogodilo? Dogodili su se aktivni članovi zajednice i korisnici knjižnica koji su osnovali Coalition to save our libraries(na slici koja je preuzeta s http://www.huffingtonpost.com/christian-zabriskie/the-fight-for-miamis-libr_b_5770624.html).

Dobro organiziranim javnim zagovaranjem članovi koalicije su postigli da je gradonačelnik odustao od zatvaranja knjižnica.

Umjesto zaključka rekla bih: Knjižnica aktivna za zajednicu = Zajednica aktivna za knjižnicu.