Perspektive i mogućnosti razvoja školskih knjižnica u Republici Hrvatskoj

Veronika Čelić-Tica

Matična služba za školske knjižnice, NSK

vcelic@nsk.hr

Za hrvatske je knjižnice bitno kako će ovlaštene ustanove (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture – Hrvatsko knjižnično vijeće, Hrvatsko knjižničarsko društvo te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu kao središnja ustanova hrvatskoga knjižničnoga sustava ovlaštena za sve vrste knjižnica) odgovoriti na promijenjene uloge knjižnica, kako će se nositi s tržišnim uvjetima nabave e-knjiga, kako će privući mlade korisnike i kako će odgovoriti na potrebe različitih knjižnica i različitih skupina korisnika. Bitna je i promjena knjižnične zakonske regulative, izmjene i osuvremenjivanje važećega Zakona o knjižnicama (NN 105/97, 5/98, 104/00, 69/09), a time i svih drugih pravnih akata koji se na njemu temelje, koji će uključiti nove uloge knjižnica i nove vrste građe te nove potrebe korisnika, a bit će u skladu s europskom zakonskom regulativom područja.

S obzirom na rad školskih knjižnica danas treba postaviti nekoliko pitanja. Koji su ciljevi razvoja i djelovanja školskih knjižnica i kojom se strategijom mogu ostvariti? Jesu li uspostavljeni ciljevi razvoja školskih knjižnica na nacionalnoj razini, je li strategija razvoja jedinstvena za sve vrste knjižnica, je li uopće moguća jedna strategija za sve, ako se imaju u vidu, na primjer, školske knjižnice? Treba li pri izradbi strategije krenuti od strategije na nacionalnoj razini i na temelju nje izraditi strategije njezinih sastavnica ili će strategija sastavnica dati zajedničke elemente za nacionalnu strategiju razvoja pojedinih knjižničnih sustava i knjižničnoga sustava u cijelosti? Koje je mjesto školskih knjižnica u strategijskim dokumentima odgovarajućih državnih tijela ovlaštenih (i) za knjižnice te u strategijama razvoja pojedinih lokalnih zajednica? U Program znanstvene djelatnosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice: 2011 – 2015. uvršten je razvoj nacionalnoga knjižničnog sustava koji će se odvijati nizom povezanih razvojnih potprograma. Prema odredbi članka 15. Pravilnika o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj (2001), obveza je Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (NSK) izraditi prijedloge planova razvoja knjižnične djelatnosti na razini države i podastrijeti ih Hrvatskomu knjižničnom vijeću te je slijedom toga Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ishodište strategije razvoja svih vrsta knjižnica u Hrvatskoj.

Unatoč raznolikosti pojedinih vrsta knjižnica koje se moraju iskazati u strategijama njihova razvoja u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo NSK, dogovorena je njihova ujednačena struktura – uvod (analiza stanja), misija i vizija, zakonski okvir te načela/ciljevi strategijskoga razvoja:

• korisnici i usluge – obrazovanje korisnika: informacijska pismenost, odgojno-obrazovna djelatnost, razvoj službi i usluga, prostor i opremanje knjižnica
• izgradnja i razvoj zbirki – digitalna knjižnica, zaštita knjižnične građe, baštinske zbirke
• funkcionalna povezanost knjižnica
• stalno stručno usavršavanje knjižničara
• suradnja u sklopu knjižničnoga sustava i međunarodna suradnja
• novčano potpomaganje provedbe strategije.

Prvo opsežnije istraživanje školskih knjižnica u Republici Hrvatskoj provedeno je školske godine 1999/2000. (Školske knjižnice danas), a nakon toga slijedila su istraživanja 2010/2011. godine (XXIV. proljetna škola). Podatke o školskim knjižnicama prikupljale su županijske knjižnice koje u sklopu hrvatskoga knjižničnog sustava obavljaju matičnu djelatnost za narodne i školske knjižnice. Njihova djelatnost određena je Pravilnikom o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 43/01). Sukladno članku 17. navedenoga Pravilnika županijske matične narodne knjižnice obavljaju temeljnu matičnu djelatnost za sve narodne i školske knjižnice u županiji s osnovnim zadatkom poboljšavanja i sustavnoga razvijanja knjižnične djelatnosti i knjižnica na području svojega djelokruga. Županijske matične narodne knjižnice obavljaju temeljne i razvojne poslove sukladno odredbama stavka 2. i 3. navedenoga članka Pravilnika, surađujući pri tome s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu kao središnjom matičnom knjižnicom za sve vrste knjižnica na području Republike Hrvatske.

Osim klasične analize, na temelju koje možemo izraditi strategiju razvoja svake pojedine školske knjižnice u sklopu škole, u sklopu županije ili na području Republike Hrvatske postoje i još neki od analitičkih alata, nastalih u području tržišnog poslovanja. Analize pod nazivom SWOT i PEST knjižnicama su kao neprofitnim organizacijama daleke, međutim, sve je tanja granica između tih svjetova jer su, nažalost, i knjižnice došle u situaciju da moraju ekonomski opravdati svoje postojanje. Nemilosrdna tržišna politika traži analiziranje vanjskoga okruženja u kojem knjižnica djeluje radi utvrđivanja čimbenika koji će pokretati razvoj svih knjižnica, pa i školskih. Suvremene analize (PEST, SWOT) imaju alate koji se djelomično ili sasvim razlikuju od naše pokazane klasične analize. Takozvana PEST analiza obuhvaća okruženje u kojem školska knjižnica djeluje (političko, ekonomsko, sociološko, tehnološko). Pokušajmo je primijeniti i na naše školske knjižnice.

Političko okruženje (P): Rad školskih knjižnica u Hrvatskoj određuju odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji kaže da svaka školska ustanova ima knjižnicu čija je djelatnost sastavni dio obrazovnoga procesa. Zakon određuje da knjižnica mora udovoljavati uvjetima koji su propisani standardima, što se odnosi između ostaloga i na Standard za školske knjižnice. Rad hrvatskih školskih knjižnica određuje se i člancima još jednoga zakona, a to je Zakon o knjižnicama. Zakonom o Agenciji za odgoj i obrazovanje propisuje se način i mjerila za obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova u odgoju i obrazovanju, kao i sudjelovanje u praćenju, poboljšavanju te razvoju odgoja i obrazovanja, a izravnim uvidom nadziranje odgojno-obrazovnoga rada ustanove, rada odgojno-obrazovnih djelatnika te rada ravnatelja. Donošenje dokumenta državnih pedagoških standarda za sve tri razine odgojno-obrazovnoga sustava – predškolsku, osnovnoškolsku i srednjoškolsku predstavlja iskorak u hrvatskome zakonodavstvu. Ovim standardima utvrđeni su optimalni infrastrukturni, materijalni, financijski i kadrovski normativi za osiguravanje ujednačenih uvjeta rada u odgojno-obrazovnim ustanovama. Na međunarodnome planu, rad školskih knjižnica podupiru dva IFLA-ina i UNESCO-ova dokumenta: IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice i Manifest za školske knjižnice.

Ekonomsko okruženje (E): U Republici Hrvatskoj u školskoj godini 2010/2011. sve su škole imale knjižnicu i u 99 posto škola ustrojeno je radno mjesto stručnoga suradnika knjižničara. U školskim knjižnicama radilo je 966 djelatnika s visokom stručnom spremom, 119 djelatnika s višom stručnom spremom, petero djelatnika sa srednjom stručnom spremom i dvoje djelatnika s titulom magistra znanosti. Vrsta je studijskoga obrazovanja, odnosno obrazovnoga usmjerenja osnovne škole i srednjoškolske ustanove, u velikoj većini u skladu s propisanim pravilnikom. Nemaju sve škole knjižničara s punim radnim vremenom. Nadalje, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta znatno je smanjilo sredstva za nabavu knjiga za školske knjižnice, iako su za to osigurana sredstva. Koliko bi školske knjižnice, s obzirom na to da su u sastavu i kao takve neprofitne ustanove, trebale ući u sustav samozarađivanja, pitanje je na koje trebaju odgovoriti osnivači. Jesu li školski knjižničari dovoljno osposobljeni za knjižnični menadžment?

Sociološko okruženje (S): Nove usluge školske knjižnice u novome tisućljeću oslanjaju se u većem dijelu na tradicionalne, a njihovo se ostvarivanje omogućuje ponajprije automatizacijom knjižničnoga poslovanja. Učenici i učitelji te njihove potrebe u potpunosti uvjetuju nove usluge koje u trajnome odgojno-obrazovnom procesu osiguravaju pristup svim relevantnim informacijama, omogućuju i potiču stručno-istraživački rad za učitelje i učenike te osiguravaju računala za svaku knjižnicu koja omogućuje zadovoljavanje dodatnih potreba učenika (osiguravanja kontakata učenika i njihovih omiljenih pisaca preko videoveze, mogućnost pisanja priče s različitim završetcima, mogućnost pristupa lektiri na Internetu i sl.). Ovako određena školska knjižnica svakako daje nadu u rješavanje problema pismenosti i čitanja. Podatci iz školske prakse govore da je sve više djece s teškoćama u čitanju i pisanju. Unatoč tomu, školski programi i udžbenici neprilagođeni su takvoj djeci, posebno lijepa književnost. Okolina u kojoj dijete živi i radi često nije sklona razumjeti teškoće koje dijete ima. Upravo zato, a radi individualiziranoga pristupa prema ovoj djeci, u svijetu se koristi metoda razvijanja jezika, odnosno čitanja i pisanja. Pri tome je od velike pomoći i proizvodnja građe lagane za čitanje. Izradba ciljane građe lagane za čitanje ponajprije je namijenjena učiteljima i knjižničarima koji rade u školama s učenicima romske nacionalne manjine koja imaju poremećaj koji izaziva teškoće u čitanju, pisanju i razumijevanju teksta, što se odražava na cjelokupno savladavanje školskoga programa, uspješnost djece, razvoj samosvijesti, socijalizacije i emotivno stanje osobe.

Tehnološko okruženje (T): Školske su knjižnice u školskoj godini 2010/2011. ukupno imale 1 491 računalo u osnovnim školama i 905 računala u srednjim školama. Pristup internetu imale su 663 knjižnice u osnovnim školama i 313 knjižnica u srednjim školama, a bez pristupa bile su 53 škole – 35 osnovnih i 18 srednjih. Analiza je pokazala da 259 knjižnica u osnovnim školama i 173 knjižnice u srednjim školama ne koriste računalni program za obradu fonda. Ovi podatci govore da je potrebno mijenjati Standard za školske knjižnice (promjena je u postupku), pronaći dodatne financijske resurse za opremu i izobrazbu djelatnika za pružanje automatiziranih usluga i sl. Iako je tradicionalna analiza pokazala velike pomake u dostupnosti suvremene tehnološke infrastrukture, škole, a time i školske knjižnice, u velikome su odstupanju od postavljenih zadataka u budućnosti.

Ako se vratimo pitanjima iz prvoga dijela teksta, naša vizija knjižnice ogleda se u različitosti i posebnosti suvremene školske knjižnice koja jest intelektualno, informacijsko i kulturno središte škole, a u odnosu na druge knjižnice, osim svega navedenog, njeguje i potvrđuje svoj identitet kao odgojno-obrazovne sastavnice koja ima utjecaj na cjelokupni tjelesni, kognitivni, psihosocijalni, emocionalni i duhovni razvoj učenika.

Svrha nam je razvijati sustav osiguranja kvalitete na svim razinama hrvatskoga odgoja i obrazovanja, znanosti i kulture te povezivanje s Europom i svijetom. To podrazumijeva dostupnost podataka o svojoj knjižničnoj građi svim korisnicima, pristup svim relevantnim informacijama, njegovanje specifičnih odgojno-obrazovnih i komunikacijskih potreba učenika i učitelja na nacionalnoj, zavičajnoj, lokalnoj i osobnoj razini.

Znanje stečeno u školskoj knjižnici temelj je budućega razvoja, a škola može i mora pomoći učenicima da u usvajanju znanja budu uspješni poticanjem i razvijanjem svijesti nastavnika (učitelja) i stručnih suradnika o bogatstvu učenikovih sposobnosti, često neostvarenih i, uglavnom, vrlo različitih. Polazišta su za promišljanje aktivnoga sudjelovanja školske knjižnice u odgoju i obrazovanju u njezinoj definiciji i zadaćama. Prisutnost novih obrazovnih tehnologija i njihovih mogućnosti obvezuju uvrstiti ih kao pomagala u poučavanju. Uvođenje inovacija imanentno je djelatnosti školske knjižnice. Novo stoljeće donijelo je i nove pristupe obrazovanju, stavljajući nove nastavne tehnologije u središte kurikuluma, uz zahtjev da se istim intenzitetom i koriste. Djelotvorno poučavanje u korištenju danas uglavnom računalnih resursa, zahtijeva od školskoga knjižničara sasvim nova stručna znanja. Učenicima su potrebne nove sposobnosti kako bi bili uspješni u novome informacijskom dobu. Za postizanje tih, drukčijih sposobnosti potrebno je i učiti na nov način, učiti u dinamičnim situacijama, znati odabrati informacije, znati povezati informacije iz različitih područja, znati uobličiti svoje znanje i sl.

Temeljni je preduvjet za ostvarivanje ciljeva i zadaća školske knjižnice i odgovarajuće novčano potpomaganje koje mora biti dostatno i redovito jer to omogućuje planiranje i osigurava dugoročan, sustavan i stabilan razvoj djelatnosti. Novčano potpomagati treba nabavu građe, opreme i novih tehnologija, uvođenje novih usluga, stvaranje novih programskih sadržaja te izobrazbu osoblja i korisnika.

Novčana sredstva za rad školske knjižnice osiguravaju se iz državnoga proračuna, iz županijskih proračuna, iz proračuna lokalne zajednice, iz vlastitih školskih sredstava te iz donacija.

U tu je svrhu potrebno izraditi dugoročne, višegodišnje, kao i kratkoročne, godišnje planove razvoja te odrediti korake i brzinu kojom se planovi ili pojedini njihovi dijelovi planiraju provesti. Svaka bi školska knjižnica trebala tražiti sredstva sukladno vlastitomu proračunskom planu u kojemu moraju biti jasno i precizno obrazloženi i opravdani svi planirani troškovi potrebni za provedbu plana i programa rada. Pri planiranju treba se koristiti relevantnim postojećim pokazateljima o dostignutim rezultatima. Proračunski plan mora sadržavati planirana sredstva za nabavu građe (knjižne i neknjižne), nabavu opreme i novih tehnologija, kao i održavanje istih, održavanje postojećih te uvođenje i stvaranje novih programskih sadržaja, za stalnu stručnu izobrazbu osoblja i korisnika. Školski knjižničar, kao član stručnoga tima, treba izraditi plan i prijedlog godišnjega proračuna školske knjižnice koji je sastavni dio godišnjega proračuna škole. Da se vratimo ranije postavljenom pitanju – trebaju li školske knjižnice, s obzirom na to da su u sastavu i kao takve neprofitne ustanove, u sustav samozarađivanja? Na to je pitanje meni osobno teško odgovoriti jer sam mišljenja da se knjižničar mora osposobiti za rad s novom tehnologijom, međutim, tu novu tehnologiju moraju mu priskrbiti oni koji su za to profesionalno zaduženi jer se inače može dogoditi da školske knjižnice, pa tako i školski knjižničari polako nestanu, kao primjerice u razvijenim zemljama Njemačkoj, a zamijeni ih robotika.