IN MEMORIAM: Vanda Milčetić rođ. Wolff
(Varaždin, 31. rujna 1918. - Varaždin, 28. siječnja 2009.)

Vijest da je u srijedu 28. siječnja 2009. godine umrla gospođa Vanda Milčetić, dugogodišnja ravnateljica varaždinske Gradske knjižnice, potresla je njezine kolege, prijatelje, poznanike i poštovatelje koji joj duguju zahvalnost za sva njezina desetljeća posvećena knjižničarskoj struci.

Knjižničarstvom se počela baviti davne 1945. godine kad je u poslijeratnom Varaždinu trebalo postavljati temelje suvremenoj narodnoj knjižnici. U namjenski prostor u prizemlju kazališne zgrade slijevali su se tada fondovi mnogih knjižnica – narodnih, privatnih, specijalnih... Novoosnovana Gradska knjižnica i čitaonica „Sloboda“ 1947. godine svojim je bogatim fondom privukla brojne korisnike, a za najmlađe je 1958. godine otvoren uzorno vođen Odjel za djecu.

Gospođa Vanda Milčetić bila je vrstan organizator i sa svojim je suradnicima radila više nego se to realno moglo očekivati. Prihvaćala je sve oblike edukacije, odlazila je na usavršavanje u Mađarsku i Dansku, a svoje je znanje nesebično dijelila. Knjižničarstvo je predavala studentima Više pedagoške škole u Čakovcu, a u Varaždin su dolazili na poduku čak i knjižničari izvan hrvatskih granica. Izlagala je na stručnim skupovima, predstavljala nove knjige, pisala članke za novine i časopise, kao član saborske komisije sudjelovala je u pripremanju Zakona o bibliotekama. Bila je vrlo aktivna i u Hrvatskom knjižničarskom društvu u koje su se već 1949. godine organizirano uključili zavičajni knjižničari. Pratila je izdavačku produkciju, vodila nabavu, bila je supervizor za sve stručne poslove. Uz njezin nadzor otvarale su se brojne seoske knjižnice, putujuće knjižnice, knjižni ormarići, uspješna je bila suradnja sa sindikalnim i školskim knjižnicama kojima je trebala nesebična stručna pomoć.

U Gradskoj knjižnici gospođa Vanda Milčetić utemeljila je Ilirsku zbirku u kojoj su se našle najstarije novine, almanasi, ali i prve knjige s posvetom Metela Ožegovića čije ime danas Knjižnica nosi. U svojem je radnom prostoru oblikovala zbirku knjiga i časopisa iz knjižničarstva koja se i dalje redovno popunjava te koristi za edukaciju i usavršavanje u struci. Osnovala je bogatu dijateku, a posebnu je brigu vodila o stručnim časopisima i izdanjima svih akademija nastojeći popuniti manjkave nizove te je poticala obradu članaka. Istraživala je baštinu određujući okvire zavičajnoj zbirci „Warasdiniensia“, brinula o obradi, smještaju i prezentaciji darovane privatne knjižnice književnika Zvonka Milković. Knjižnica je bila mjesto brojnih kulturnih događanja u kojima su sudjelovali uglednici različitih profesija, o čemu su redovno izvješćivali mediji.

Tri desetljeća na čelu ustanove (1948.-1978.) usmjeravala je razvoj djelatnosti nastojeći da naša Gradska knjižnica nimalo ne zaostaje za vodećim narodnim knjižnicama. Za svoj je rad dobila brojna javna priznanja pa i Kukuljevićevu nagradu - najviše priznanje u struci i bila je uzor generacijama knjižničara.

Gospođa Milčetić otišla je u mirovinu 1978. godine, ali je i nadalje sudjelovala u brojnim događanjima u Knjižnici, pratila je i podržavala njezine planove. U visokim godinama poticala je susrete s knjižničarima u svojem domu i rado se prisjećala svojih sretnih knjižničarskih dana ispunjenih zanosom.

Gospođa Vanda Milčetić zaslužuje svu našu zahvalnost, divljenje i poštovanje.

J. Štimac
j_stimac@net.hr