Tjedan dobre dječje knjige: pogled u retrovizor
Rijeka, 21. – 27. travnja 2014.

Verena Tibljaš

Gradska knjižnica Rijeka

verena.tibljas@gkri.hr

Tri godine zaredom u Rijeci se, u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka, posljednjeg cjelovitog tjedna u travnju održava Tjedan dobre dječje knjige. Andresenov rođendan dao je tom mjesecu legitimitet „dječjeg“, pa se knjigoljupci (koji se inače, običnim rječnikom zovu najčešće – knjižničari) trude iskoristiti tu prigodu da još jače skrenu pažnju na važnost prisustva knjige u dječjim životima i na važnost čitanja od najranije dobi. Ma naravno da cijele godine radimo slične stvari, ali jedan tjedan u godini upakiramo ih u šareni celofan, stavimo finu, svilenu mašnicu, zasviramo u fanfare i malo podignemo prašinu. Ništa strašno, nas ne boli (dapače, veseli!) a dječjoj knjizi porastu krila. I svi je vide!

Tjedan dobre dječje knjige je kao ideja izrastao iz jednog programskog dijela malo veće riječke manifestacije – sajma KIČMA u kojem je Gradska knjižnica Rijeka od 2009. bila programski partner i organizator dječjeg programa. Atmosfera na dječjim programima bila je sjajna, gosti koje smo birali također, kao i odaziv vrtića i škola kojima smo unaprijed slali program na biranje uz poziv da unaprijed najave svoj dolazak. Sve je, naizgled, bilo sjajno, a opet smo zbog nečeg poželjeli izići. U ukupnoj medijskoj slici manifestacije bili smo onaj manje važan program. Mjestimično nevidljivi. Ma ne mi, Knjižnica, nego sav taj dječji svijet. Znate kako je s dječjim programima – organizatori ih vole, drago im je da postoje, da „ima nešto i za djecu“, smješkaju vam se s blagošću gledajući vas kako se (zapravo, je li) „igrate“, no programi za odrasle ipak su ona ozbiljna stvar. Uz prebogat program za odrasle, „mali dječji pisci“ bili su potpuna medijska margina manifestacije. Nije nam se to svidjelo. Znali smo da radimo dobru stvar i željeli da to vide i oni koji nisu došli. Da, pa i oni koji dodjeljuju sredstva a kojima smo mi, knjižnice, još nevidljivije. Taj sindrom nevidljivosti pratio nas je neko vrijeme, postao kao neka urbana legenda, čak i razlog za sve češće pošalice na vlastiti račun, i odlučili smo ga baciti niz rijeku. Odlučili smo stvar uzeti u svoje ruke. Znali smo da nam nedostaje još samo jedna mala karika – izravna suradnja s medijima i briga oko vlastite prezentacije.

Dvije smo godine hvatali zalet. Kombinirali pisce, ilustratore, dobre knjige – hrvatske. Sadržajno se tražili. I sve je opet, naizgled bilo sjajno, ali nama se činilo već viđenim. A ne volimo to. O, jao, kako ne volimo to!

Igra. Nedostajalo nam je malo više igre u svemu tome. Pa nije ta književnost valjda tako ozbiljna stvar!

Zato smo ove godine odlučili skinuti sa sebe svu suvišnu odjeću. Šeširiće s glava zavitlali u grmlje. Tako opušteni i rasterećeni mogli smo slobodnije razmišljati. Prvo smo izbacili promatračke aktivnosti. One koje sliče na književne susrete odraslih. Htjeli smo da djeca prestanu biti publika i da urone u sve što se događa.

Ove su godine djeca aktivno i budno sudjelovala u svemu a i pisci su vodili radionice, a ne razgovore. Interakcija je bila temelj svega i igrajući se tako cijelih tjedan dana na kraju možemo reći – to je bilo to što smo htjeli.

U kreaciji programa krenuli smo od naših već postojećih redovnih, programskih aktivnosti.

Nedostatak financija obrnuto je proporcionalan porastu kreativnosti. Stoga smo, čekajući sredstva kojih nije bilo (na vidiku), osmislili program temeljen na vlastitim vrijednostima. I posebnostima.

Naši vrijedni čitateljski klubovi za djecu i tinejdžere dali su svoj doprinos. Čarobnokućaši u domišljanju, kreiranju i provođenju radionice Tolkienovog vilinskog pisma, risanjem inicijala, izrade privjesaka s ex librisima a sve to za mlađu djecu i vršnjake, dok su Mali knjigoljupci čitali terapijskim psima (i svojim vršnjacima) – priče o psima. Čarobnokućaši sudjelovali su i u igri igranja uloga pod vodstvom strastvenog gejmera Svena Nemeta. Četiri sata prošla su u trenu, a tinejdžeri potpuno zaokupljeni igrom. Pun pogodak!

Jednu drugu igru odigrao je Sven istog dana, u popodnevnim satima na stadionu Kantrida. Nogometnu! Polaznici škole nogometa HNK Rijeke, mali sudionici našeg Knjigometa, ispitali su Svena o nogometnim zanimljivostima, ali ispitali su i njegove nogometne vještine. Gledali smo ga s tribina – nije mu bilo lako, al se svojski trudio! A nakon svega, svakom je djetetu darovao knjigu o nogometu koju je sam napisao. Goooool!, to je tek bio pogodak.

Striborovi Stripaoničari, polaznici strip radionice našeg dječjeg odjela, došli su u svoj redovni termin Stripaonice naoružani olovkama, gumicama, flomasterima, pitanjima i žarkom željom da upoznaju Darka Macana. No i rijeka se obožavatelja slila tog jutra u Stribor, tate i kćeri, djedovi i unuci, studenti i prijatelji, svi su htjeli biti tu i sudjelovati. U radionici vođenoj rukom majstora. Muha se nije čula dok je trčao flomasterom po flipchartu, obješenih vilica pratio se svaki njegov potez po papiru. A radionica je tekla po narudžbi, prema željama djece stripaša. Komunikacija koju taj autor ostvaruje s djecom i s mladima tjera nas da ga zovemo u goste svako malo. I nikad ne požalimo.

Igre nam nije bilo dosta, pa smo odigrali i jednu istraživačku (Djedove priče Erwina Mosera), jednu pjesničku (Šumski cvijetak – Luko Paljetak), bježali u prirodu, čitali pod krošnjama i u pidžamama (ne istovremeno), po dječjim vrtićima i u vlastitim domovima! Čitali naglas i uglas, uzeli roditelje za ruke i tjerali ih da mame recitiraju tatama i tate stihovima udvaraju mamama. I sve smo to činili tjedan dana na radost svih sudionika slučajno ili namjerno nađenih u igri zvanoj Tjedan dobre dječje knjige.

Dobre knjige stranih autora rame uz rame stoje uz knjige domaćih pisaca u našem Tjednu. Ako pisca ne možemo dovesti, trebamo li dobru knjigu ignorirati? Oh, toliko dobrih knjiga ima, nećemo im valjda gledati u domovnicu! Volimo različitost.

Zato smo Tjedan i započeli preporukom za čitanje u krevetu. Tekstom Testirajte (se na) dječju književnost prvog dana Tjedna, na Uskršnji ponedjeljak bacili smo rukavicu – upute za pripremu svemu što nam predstoji. Nek nitko nespreman ne utrči u Tjedan!

A za fizičku spremu pobrinuše se naši sportsko-rekreativni partneri. Planinarsko društvo Kamenjak i HNK Rijeka naša su fizička protuteža (jer um treba vježbu kao i tijelo, a tijelo treba poticaj, kao i um) i naši suradnici u Knjigometu i Šumi Striborovoj. Uz njih, igru i čitanja u Tjednu dobre dječje knjige pomogli su graditi Dječji vrtić Rijeka i Učiteljski fakultet.

Zahvaljujući lanjskom pritoku sredstava iz kesice Ministarstva kulture, ove smo godine šminkerski i uzdignute glave izašli na svjetlo dana – Zdenko Bašić pomno je birao stajling našeg Tjedna. Stajling koji se sigurno neće mijenjati iz godine u godinu. Prvo, jer to nije ekonomično, a drugo – jer bi bio grijeh! Vilenjak s naramkom dobrih dječjih knjiga na vrhu kojeg leži gnijezdo iz čijih se ogromnih, šarenih jaja spremaju izleći novi čitatelji – pratit će naše Tjedne iz godine u godinu. Oh, koliko sreće i ponosa nosi svaka vrećica, bookmarker, bedž, programska brošurica i plakatić koji su s radošću združili Zdenka i nas u jednoj ilustraciji. Jer Zdenko je stari prijatelj naše knjižnice i ovo je bio prirodni prsten našeg dugogodišnjeg druženja.

Malo zbog novog i atraktivnog vizualnog identiteta, malo zbog novog kulturnog Magazina GKR ko

i sve više osvaja medijsku pažnju, malo zbog društvenih mreža koje svaku vijest prošire dominom lajkova i shareanja, ove je godine Tjedan bio vidljiviji a mi opušteniji. Mogli smo se igrati do mile volje, a glas o Tjednu širio se svuda. Evo ga, stiže i do Novosti HKD-a!

U fotofinišu ovogodišnjih priprema, sredstva za TDDK su stigla! Ministarstvo kulture odobrava 7 000 kn! Pogađate – tako su dva dječja pisca i jedna glumica-pričopričalica ipak učinili Tjedan zvučnijim. Na radoznala pitanja novinara „Imate li neke značajne goste?“ mogli smo sada reći – da, stižu nam Darko Macan, Sven Nemet i Mejrema Reuter! A istovremeno smo znali – nijedan program nije manje vrijedan, samo neki nose marku a neki pismo :-), bilo ono vilinsko ili glagoljsko, pasje ili djedovo, nije bitno, bitno da je zabavno! Jer tako se potiče čitanje!

Pročitajte i pogledajte više na sljedećim poveznicama:

http://www.gkr.hr/Magazin/Teme/Testirajte-se-na-djecju-knjizevnost

http://www.gkr.hr/Magazin/Najave/Krece-Tjedan-dobre-djecje-knjige-u-sarenom-odjelcu

http://www.gkr.hr/Magazin/Najave/Tjedan-dobre-djecje-knjige-sareni-koktel-od-vilenjaka-stripasa-nogometasa