Broj 63, lipanj 2014. :: Tema broja: školske knjižnice (knjižnična raznovrsnost u homogenosti)
Trenutak za knjižni kutak, radijska rubrika za kulturu čitanja
Knjižnica Osnovne škole Mokošica, Dubrovnik
irja.jerkovic@gmail.com
Rodonačelnica školskog knjižničarstva, Višnja Šeta uvijek je govorila da su svi projekti koje radimo uspješni samo ako radeći na njima dobijemo ideje za nove projekte. Tim načelom se vodim cijelog svog radnog vijeka. Ovo je priča o jednom takvom projektu iz projekta.
Cjelogodišnji rad na nacionalnom projektu Čitamo mi, u obitelji svi i predstavljanje tog projekta u medijima, iznjedrili su ideju za pokretanje rubrike za poticanje čitanja na Radio Dubrovniku, jer takvog sadržaja do tada nije bilo. Emitira se već pune dvije godine, promiče kulturu čitanja i ljubav prema knjigama na originalan i zabavan način i brzo je postala vrlo popularna.
Kako je sve počelo? Za prvu, uvodnu emisiju, izabrala sam knjigu Od korica do korica, a autor Daniel Pennac pomogao mi je da uspostavim početnu komunikaciju. Zamislila sam rubriku u kojoj ću na zanimljiv i poticajan način, kroz ležernu komunikaciju, na drugačiji način govoriti o knjigama i podsjetiti slušatelje na danas često zaboravljeni užitak čitanja. Radio je medij koji utječe na raspoloženje i moje knjižno utočište moralo je biti vrlo posebno da bi privuklo pozornost.
Uspjela sam razviti vlastiti komunikacijski stil i kroz radost druženja s knjigom privući vrlo raznoliko slušateljstvo, i mlade i stare, i obrazovane i one manje obrazovane, redovite čitatelje i one koji odavno nisu čitali ništa što nisu morali. Sad je to već široki krug vjernih i privrženih čitača koji ne propuštaju naš tjedni sastanak.
Pri odabiru knjiga i autora rukovodim se time da za svakoga treba biti ponešto, klasici i suvremeni pisci, putopisi, baština i zavičajna literatura, poezija, bajke, knjige za djecu, čak i obvezna lektira, koja na radiju sasvim drugačije zazvuči. Od Whitmana i Hemingwaya do Ježeve kućice, Praščića Babea i Snijega u Splitu. Nekad se čak zaputimo i u čarobni svijet slikovnica ili drugih ilustriranih knjiga pa iako je radio medij audio-komunikacije, nekako uspijem dočarati ljepotu ilustracija i ugodu prelistavanja, posebno ako želim roditeljima ukazati na činjenicu da ta aktivnost stvara male čitatelje i prije nego što nauče čitati. Često biram i knjige u kojima se govori o čitanju. U prigodnim datumima napravim kolaž tekstova raznih autora, na određenu temu, npr. za Božić o dobroti, za Badnjak o slanoj srdeli, za Novu godinu o svjetionicima (i mora i duha), u Mjesecu knjige istražujemo Povijest čitanja, za Uskrs Povijest papa, u prvim ljetnim danima zaplovimo U potrazi za izgubljenim Mediteranom, za otvaranje Ljetnih igara zasviraju u Knjižnom kutku besmrtne note Krležine Violine, za kraj školske godine poleti Galeb Jonathan…
Brojni su već velikani riječi gostovali u Knjižnom kutku Radio Dubrovnika, osim već spomenutih, naši i svjetski: Andersen, Luko Paljetak, Sanja Pilić, Ivana Brlić-Mažuranić, Matoš, Predrag Matvejević, Ranko Marinković, Singer, Neruda, Anne Frank, Kishon, Pupačić, Shakespeare, Martin Luther King, Borges, Ujević, Tadijanović… i još mnogi, mnogi drugi, jer pustolovina čitanja je priča bez kraja. I u toj priči uvijek otkrijemo nešto novo, i moji slušatelji, ali i ja, jer njihovi su komentari uvijek poticaj za naše još kreativnije druženje.
Uvijek ističem važnost razvijanja ljubavi i poštovanja prema knjizi u roditeljskom domu i promoviram zajedničko čitanje u obitelji, naročito čitanje naglas. Tijekom cijele 2013. godine Trenutak za knjižni kutak je vrlo aktivno sudjelovao u Europskoj godini čitanja naglas i u kampanji Čitaj mi, promovirajući to kao komunikaciju koja na jedan od najljepših načina zbližava obitelj. U školi sam se ove godine također puno posvetila čitanju naglas pa sam i na županijskom natjecanju, po prvi put održanom iz čitanja naglas, sa svojim učenikom osvojila prvo mjesto. Naravno da čitanje uvijek otvara nova vrata, a čitanje naglas je komunikacija koja zaista izaziva lančanu reakciju otvaranja novih vrata i projekata, čak i na području građanskoga odgoja, konkretno, volontiranja. Tako, ono što je zaista najljepše u svemu ovome, zajedno s mojim učenicima posjećujem Dječji odjel Opće bolnice Dubrovnik i Dom za nezbrinutu djecu Maslina i tamo svi zajedno čitamo naglas.
Moj angažman na radiju tijesno je, naravno, povezan s kulturnom i javnom djelatnošću moje knjižnice. Moj glas u eteru promiče kulturu čitanja i poštovanje prema knjizi, ali promiče i našu struku, knjižnice općenito i mene osobno u lokalnoj zajednici, što mislim da je jako važno.
Je li lako? Nije. Vrlo je teško stalno iznova smišljati načine kako knjigu i čitanje u današnje vrijeme učiniti zanimljivima, kako uspostaviti onaj klik! To znamo svi koji se bavimo ovim poslom, bolje reći, kojima je to poziv. Ali je nevjerojatno lijepo, kad uspijemo.
|