Uvodnik

Tea Čonč Poštovani čitatelji, pred vama je proljetni broj HKD Novosti nad kojim se, unatoč svim kvalitetnim i uspješnim projektima i praksama koje smo se potrudili pronaći i predstaviti vam, ipak dominantno nadvio crni oblak teških uvjeta u kojima djeluju (specijalne) knjižnice i neprestane opasnosti od ključa u bravu. Knjižnice u privatnome sektoru, osobito pogođene ovom opasnošću, razvile su sasvim posebne oblike i načine preživljavanja od kojih neki bez sumnje čekaju i nas u javnome sektoru. Više o problemima, ali i specifičnim znanjima, kvalitetama i načinu rada i-inače-u-struci-aktivnih specijalki pročitajte u temi broja za čiju pripremu posebne zahvale idu osječkoj članici uredništva Andrei Božić. Uz temu broja preporučamo svakako i rubriku Predstavljamo koja se u ovome broju otputila do Rijeke i tamo pronašla minimalno tri komponente nužne za povećanje utjecaja narodne knjižnice u lokalnoj zajednici: dugogodišnji predani rad s korisnicima oči u oči, što bi značilo 1:1 ili, recimo, 1:27, kvalitetan suvremeni knjižnični portal i nepresušni entuzijazam. Kristian Benić otkrio nam je u živahnom i koloritnom razgovoru pogled iz svojeg kuta na Magazin Gradske knjižnice Rijeka, a Verena Tibljaš predstavila nam je čitateljske klubove – sigurno jedan od najjačih aduta (da ne kažemo brendova) ne samo njihove knjižnice već i hrvatskog knjižničarstva usuđujemo se reći. Dio uspjeha riječke knjižnice sigurno leži i u ponešto nekonvencionalnijem pristupu te neformalnijem načinu komunikacije koji je (pssst!) malko i nas zarazio. Nemojte propustiti pročitati! U istome tonu nemojte propustiti osjetiti dašak stare Europe (pogotovo kada se ona bavi svojim najmlađim građanima) koji je u ovaj broj unijela Miranda Corbière, nizozemska knjižničarka koja je na nedavno održanom stručnom skupu o zgradama i opremi dječjih knjižnica i odjela predstavila svoje iskustvo preuređenja dječjeg odjela (ne samo za djecu, već i s djecom) u narodnoj knjižnici u gradu Hoorn. Posebno nas veseli što se u podtemu broja uspio ugurati knjižnični softver (!), tu su četiri sjajna teksta o Zakiju (osim tekstova KGZ-ovaca tu je i tekst Silvane Brozović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na koji posebno skrećemo pozornost), potom dva teksta o dva nova softvera za automatizaciju međuknjižnične posudbe. Sve vas pozivamo da isprobate ova programska rješenja, oba su slobodno dostupna! Na kraju bloka Jakov Vežić pokušava vas svojim tekstom nagovoriti na korištenje tehnologija i servisa u oblaku. Poslušajte ga. I ostali sadržaji nude mnoštvo vijesti i noviteta, a kao i inače, rad HKD-a, njegovih tijela i članova raspršen je po cijelome broju upravo na način na koji je rad ove naše strukovne organizacije duboko ukorijenjen u većini knjižničnih aktivnosti u našoj zemlji.

Andrea Božić   Kad je glavna urednica predložila blok posvećen specijalnim knjižnicama s posebnim osvrtom na „komercijalne“, odnosno one smještene u privredi, bilo je: „Super, ima nas... ups, samo šest“. Krenuli su telefonski razgovori, mailovi i priča o raznolikosti, jer specijalne knjižnice obuhvaćaju stvarno najrazličitiju moguću grupu knjižnica. Kao što je Vesna Špac rekla u svom uvodniku o Sekciji, specijalke ne samo da su različite po tipovima osnivača, već su razbacane i po ministarstvima, a o korisnicima da i ne govorimo. Ono što raduje je energija koju kolegice i kolege ulažu u svoj posao i njihova želja za napredovanjem, pružanjem novih usluga i težnja da u svemu budu bolji nego sad, bez obzira radilo se o glazbenoj, medicinskoj, muzejskoj ili nekoj drugoj knjižnici. Darija Ćaleta dobro naglašava potrebu za pozicioniranjem knjižnice kao punopravnog partnera u organizaciji, a ne samo kao pomoćnog odjela. Također naglašava potrebu i za otvaranjem prema van, slično kao i bolničke knjižnice – nisu tu samo za djelatnike, već i za korisnike usluga matične ustanove. Kod jednih su to posjetitelji, kod drugih pacijenti – i svi s jednom željom: znati više. To je možda i ona bitna prednost specijalnih knjižnica – specijaliziranost fondova kojima se služe oni koji žele napredovati i biti bolji u budućnosti. Razgovor s Nadom Avakumović, specijalnom knjižničarkom koja je dio dva svijeta (knjižnica KONČAR je s jedne strane specijalna, a s druge visokoškolska) pokazuje nam da su pojedine knjižnice daleko odmaknule u razvoju te koliko mnogo se ulagalo u znanje i promjenu načina rada i razmišljanja s ciljem opstanka i ostanka unutar matične organizacije. Ona je pravi primjer uspješne specijalke i dobar izbor kome se obratiti ako zapnete u nekim informatizacijskim pitanjima – prošla je sve faze i otišla korak dalje od ostalih. Kolegice se također slažu u jednome – korisnici su svjesni da im knjižnica treba (od kakofonije podataka specijalni knjižničar im izvuče upravo ono što im treba), no potpuno je druga priča u to uvjeriti financijere i tu se vodi najveća bitka – osigurati sredstva za funkcioniranje knjižnica u čemu su jedni uspješniji od drugih. Dobra strana nas knjižničara je upravo to dijeljenje informacija i nesebičnost po pitanju znanja i vještina koje posjedujemo – dijelimo ih sa svima zainteresiranima i uvijek smo spremni pomoći, pogotovo drugim knjižničarima. Nadam da će ovaj blok različitosti baciti bar malo više svjetla na svijet specijalnih knjižnica i načine kako se bore za opstanak. Uživajte u čitanju!