Živo(s)t čitateljskih klubova u Gradskoj knjižnici Rijeka

Verena Tibljaš

Gradska knjižnica Rijeka

verena.tibljas@gkri.hr

Gradska knjižnica Rijeka ušla je u trinaestu godinu života svojih čitateljskih klubova. Ulaskom u pubertet propituje promjene koje su joj se dogodile, zagledana u svoj odraz u ogledalu uočava bubuljice, ali i propupalu bujnost. Što se sve izdogađalo u vremenu od prvog jastučića namještenog za raspravu tinejdžera Book cafea Moljac davne 2001. do posljednje rasprave SČK-ovih Pohotnika ovog četvrtka u 18 sati? Koliko je rasprava bilo, koliko ljudi sudjelovalo, koliko klubova oživjelo a koliko umrlo, tko je stažom najdugovječniji aktivni klubaš, tko je posljednji utrčao u ring… Sva ta i mnoga druga pitanja vrzmaju se glavom dok pokušavam početi pisati članak za HKD Novosti. Pokušavam, kažem, jer tko zna kamo će nas ova priča odvesti. Možda nikamo, možda svakamo. U svakom slučaju, smjerova je bezbroj. Pa krenimo u jednom. Ma krenimo od početka.

2001. godina: buđenje Moljca

Za sve je kriv taj Moljac. Otkad je krenulo njegovo grickanje svijesti naših sugrađana, naša knjižnica nije više mogla pristati na život bez kluba. A onda se zakotrljalo. Danas ih broji devet.

Te 2001. u sklopu projekta Mladi za mlade niknuo je prvi tinejdžerski čitateljski klub u našoj knjižnici. Do danas ga još nijedan drugi nije nadrastao dužinom trajanja, iako je on, budimo iskreni, imao najviše početničkih uspona i padova. No on je ujedno i najdugovječnija radionica projekta Mladi za mlade. Čitateljski klub Book cafe Moljac (2001 – 2011).

Osnovale su ga, nadjenule mu ime, udahnule mu dušu i prvih nekoliko godina zajedno osmišljavale i vodile članice knjižnice, dvije mlađe tinejdžerke, Vesna i Iva, uz (prvu) pomoć i blagi vjetar u leđa svoje dječje knjižničarke. Od rođenja do trenutka svojeg ugasnuća živio je deset godina, al baš kao svaka prava prva ljubav – onako, za pamćenje: sa strašću, emocijama, adrenalinom, prekidima, mirovanjem, oživljavanjima, održavanjem (SMS-om) na daljinu, mijenjanjem voditeljica, članica… Ugasio se zbog zasićenosti, potrošio, umorio od sebe samoga… Ili zbog nekih novih strasti koje su pažnju odvukle u drugim smjerovima.

Bilo kako bilo, njegove prve godine bili su začeci rada s mladima u našoj knjižnici, u mladima neprimjerenom prostoru Dječjeg odjela. Bilo je to vrijeme strpljivog stvaranja atmosfere, navike, privlačenja mladih na najrazličitije načine, sistemom pokušaja i pogrešaka, pokušaja i pogrešaka, do prvih sramežljivih uspjeha. Isprva, otvorenost poziva nije djelovala („Dođite, pridružite se! Imamo klub!“), jer prostor nije živio mladost, već djetinjstvo. Jer je klub bio nova aktivnost i kao takav poprilično nepoznat kao mogućnost. Mladi nisu imali naviku dolaženja u jedini prostor u knjižnici u kojem je mogao djelovati čitateljski klub jer je taj prostor bio Dječji odjel, a za mlade tada u njem nije bilo knjiga, pa ni razloga za navraćanje. Razlozi su se gradili. Polako i strpljivo. Valjalo je isprobavati druge metode. Drugi je pokušaj bio uspješniji: organizirani dogovori sa srednjim školama bili su veće sreće. Na svaku mjesečnu raspravu druge su dvije srednje škole slale svojih šest odabranih čitatelja. Nakon četiri godine takve prakse, stvaranja navike provođenjem programske aktivnosti i članovi knjižnice počeli su uočavati grupicu mladih koja u Korneru raspravlja o knjigama i poželjeli postati članom tamo nekog čitateljskog kluba… I nakon svoje 15. godine u kojoj su ranijih godina prestajali zalaziti u Dječji odjel. No, sad su imali razloga ostati. A u međuvremenu, dobili su i svoj Teen korner s izdvojenom knjižnom zbirkom za tinejdžere. Put je bio trnovit, ali pun izazova. Bilo je šteta ne boriti se. Dječji knjižničari s pulta i s pregledom situacije svojih članova koji vole čitati odigrali su ključnu ulogu u zaživljavanju ove aktivnosti, u zalijevanju, plijevljenju i svim ostalim vrijednim vrtlarskim radnjama na putu do njegova puštanja korijenja u Gradskoj knjižnici Rijeka. A kad se korijen konačno sljubio s tlom, grananje je moglo započeti. I počelo je.

Moglo bi se reći da je Book cafe Moljac u svojoj prvoj fazi odradio promotivnu ulogu takvoj vrsti čitateljske aktivnosti.

Svojim najvećim uspjehom Moljac danas smatra uvrštavanje sebe kao kluba u IFLA-ine Smjernice za knjižnične usluge za mlade kao primjer dobre prakse. Najvećim uspjehom tog kluba njegova knjižnica ipak smatra činjenicu da je probio led i utro put. Svim ostalim klubovima koji su nakon njega mogli ipak puno hrabrije rađati se, živjeti i umirati.

A onda je krenulo…

Ali polako. Kako to obično biva, trebale su proći godine da jedna mirna aktivnost koja se temelji na još mirnijoj aktivnosti zaživi i nametne se. Nisu čitateljski klubovi nikakvi hit programi, materijal za spektakle, nema tu svjetla reflektora i jeftine zabave. Treba tu uložiti i nekakvog napora, izdvojiti vremena, smoći hrabrosti, pronaći riječi, argumente, iz jedne intimne aktivnosti izaći i socijalizirati se, pristati na kompromise, naučiti slušati, naučiti šutjeti dok drugi govore, biti spreman promijeniti mišljenje… Puno je tu više otežavajućih no olakšavajućih okolnosti koje bi ovu aktivnost gurnule u prvi plan i učinile je poželjnom na prvi pogled. Ali, malo po malo, gradila se slika čitateljskog kluba u javnosti i čini se: konačno se nametnula! Jer 13 godina kasnije – ljudi na sve strane govore o čitateljskim klubovima. I još bolje: žele biti dijelom toga, žele imati svoj klub!

Pokretanje klubova

Različita su mjesta na kojima se oglašava pokretanje kluba i najrazličitija su mjesta gdje se informiraju članovi korisnici i nekorisnici: u knjižnici na pultu i oglasnim mjestima, na web-stranici knjižnice, na društvenim mrežama, u zajednici (plakatima po fakultetima (SČK), u HZZ-u (NČK), po udrugama umirovljenika (50+), po školama (dječji)…), u medijima, emisijama, člancima i intervjuima u medijima. I naravno – od usta do usta, kao narodna legenda, kao dobar glas.

Razlozi za čitateljsko grupiranje

U našoj knjižnici dobna pripadnost i pripadnost knjižničnom odjelu/ogranku najčešće su okosnice čitateljskih klubova, a čitateljski interes ujedno i jedini zajednički interes za sve. Dječji klubovi okupljaju djecu 8-10, 9-11, 11-12 godina, tinejdžerski 13-16 godina, studentski je klub za mlade od 18 do 28 godina, mlade koji studiraju najrazličitije sadržaje. Klub 50+ okuplja starije od 50 godina. Najveća međugeneracijska solidarnost dolazi do izražaja u Čitateljskoj grupi Ogranka Drenova gdje najmlađa članica ima 30, a najstariji član 72 godine i taj je klub baš određen svojom pripadnošću knjižničnom ogranku – čine ga samo njegovi članovi. Sličan je slučaj s vezanošću uz odjele i ogranke i s dječjim klubovima, jer su djeci upravo ta mjesta na koja i inače dolaze – njihove knjižnice. Novoosnovani Novi čitateljski klub pozvao je na uključivanje one „dosad neobuhvaćene“, od 25 do 50 godina, ali čine ga članovi raznih odjela i ogranaka Gradske knjižnice Rijeka, kao i članovi nekih drugih knjižnica iz okolice Rijeke koje nemaju čitateljske klubove, jer rasprave se ovog kluba održavaju u središtu grada. Biblioklub, klub koji okuplja djecu i tinejdžere osnovnih škola Gorskog kotara na trasi Županijskog bibliobusa naše knjižnice ukupno broji 70-ak članova raspoređenih u sedam čitateljskih grupa koje djeluju svaka u svojoj školi, pa iako su grupirani prema dobnoj pripadnosti, određeni su i svojom pripadnošću školskoj zajednici.

Klubovi u brojkama

Poigramo li se brojkama, od 2001. do danas u našoj je knjižnici oživjelo 13 klubova, preživjelo devet, a oni trenutno djeluju u 16 čitateljskih grupa (SČK i Biblioklub imaju više čitateljskih grupa).

Uobičajeno, najveći broj klubova godišnje održi deset rasprava (ritam rasprava: jednom mjesečno), a tijekom dva ljetna mjeseca čitaju izvanklupska štiva. No, dva kluba imaju i ljetne aktivnosti (SČK i ČGO Drenova), dok Biblioklub, zbog svih svojih posebnosti djeluje na jedan specifičan način i godišnje svaka njegova grupa održi dvije do tri rasprave.

Idealan broj članova grupe za raspravu je 12. Održe se rasprave i s manje od pet i više od 15 članova, iako je sugestija da se to nastoji izbjeći.

Prevlast, očekivano, imaju žene. Tek jedan muškarac zrelije dobi član je čitateljskog kluba (godina: 72), no mlađi muškarci ulijevaju nadu. U Studentskom čitateljskom klubu i Čarobnoj kućici u vrijednoj i zapaženoj trećini su upravo dečki.

U 13 godina održano je otprilike (ali zgodno zvuči) 365 rasprava, 365 klupski pročitanih knjiga raspravilo je 400-tinjak ljudi, u dobi od 8 do 72 godine.

Prava mala kolonija čitatelja, prava snaga riječi i misli utkana je u tu jednostavnu aktivnost. A način na koji raste i na koji se grana potvrđuje njenu energiju koju neupitno ima i koju može upotrijebiti u svakom trenutku.

Ili da citiramo jednu od članica SČK-a, volonterku s najvećim brojem volonterskih sati darovanih knjižničnoj svakodnevici, Tinu Babić/Orbi Alter: „Čitateljski klubovi su predodređeni za jačanje svoje zajednice i ne postoji kutak u kojem oni ne mogu imati svoje važno mjesto, to je skup ljudi sa svakojakim interesima koji su načitani i koji samim time imaju oružje protiv masovne pomame za glupošću.“

Mreža suradnje u zajednici

Povezanost raznih srodnih aktera kojima knjiga i ljudi jesu u središtu pažnje izuzetno je važna na ovom putu razvoja klubova. Knjižnice su rasadnici, knjižničari vrijedni uzgajivači i pokretači. Moramo biti svjesni svoje snage i prilike, ali i dodanih vrijednosti koje nam donosi suradnja u zajednici. Jačanje klubova još je izglednije pomnom izgradnjom mreže te suradnje – škole, knjižare, izdavači, udruge mladih – svatko na svoj način može pridonijeti toj izgradnji. Suradnja Čitateljske grupe Ogranka Drenova s lokalnom knjižarom Ribook kroz program naziva Bez šminke, molim! dovodila je zanimljive autore na raspravu s grupom u knjižaru u središtu grada. Knjigu bi odabrala čitateljska grupa, ona je i pripremila i vodila raspravu s autorom kojeg bi ugostila knjižara. Druga suradnja, s izdavačem, dovela je do posebnog iskustva grupne rasprave triju klubova naše knjižnice o trenutno vrlo popularnom naslovu. Izdavač je knjižnici darovao dodatnih deset primjeraka knjige, a zauzvrat dobio promociju knjige na originalan način. Svi na dobitku!

Grananje klubova

Grananje klubova u Gradskoj knjižnici Rijeka zanimljiv je fenomen. Book cafe Moljac bio je tiha patnja maloj Valentini koja je u svojoj devetoj godini poželjela biti njegov član. Čitala je poput Matilde, no za tinejdžerski klub ipak je bila premlada. Prema uzoru na Book cafe Moljac i uz posebnu poduku njegove voditeljice Vesne te uz poticaj i pomoć knjižničarke, Valentina je zasukala rukave i osnovala Čarobnu kućicu. Na isti način (po uzoru na Book cafe Moljac i uz pomoć njegove voditeljice) porinut je i Anime klub. Studentski čitateljski klub nastao je inspiriran Čitateljskom grupom Ogranka Drenova, a Novi čitateljski klub inspiriran općom klupskom atmosferom u knjižnici. Voditelji su se prateći jedni druge na raspravama najviše inspirirali i ojačali za vođenje svojih klubova.

Drago nam je vidjeti da klubovi naše knjižnice postaju inspiracija i drugima. Udruga s kojom knjižnica surađuje u jednom vrijednom projektu, pokrenula je čitateljski klub u svom prostoru uz pomoć zajedničke volonterke koja je prve klubaške korake učinila upravo vodeći knjižnične klupske rasprave.

U pripremi je novo, veliko grananje klubova – edukacija voditelja: knjižničara, volontera, mladih, djece, članova za pokretanje novih klubova u svojim zajednicama – školama, knjižnicama, udrugama. Znanje, iskustvo i snagu koju imamo valja dijeliti dalje jer bila bi prava šteta stati sada kad je svijest konačno i šire zaživjela.

Uloga voditelja

Voditelji naših klubova su i knjižničari i članovi–volonteri. U nekim slučajevima knjižničar pomaže djetetu/tinejdžeru u pripremi i vođenju rasprave, dok su neki klubovi u potpunosti prepušteni tinejdžerima. Neke vode studenti, a većinu klubova knjižničari. Zrelost voditelja, njegova ozbiljnost pri pripremi i brizi oko kluba, posvećenost klubu, naravno, utječe na kvalitetu života kluba. No motivacija, unutarnja živost, budnost i radost komuniciranja o zajedničkom interesu – pročitanoj knjizi, glavni su ulog za razvoj dobrog kluba. Obrazovanje je dobrodošla dodana vrijednost, ali nije glavni uvjet, dokaz su tome tinejdžeri koji svoje voditeljske vještine vježbaju vođenjem rasprava. Zaigranost uma je dobrodošla, a „ono nešto“ koje se osjeća i razvija u odnosu s članovima često je ta presudna kap koja klubu produžava vijek i udahnjuje život. Taj odnos koji se gradi unutar kluba, između voditelja i članova, te među članovima samima – povjerenje, povezanost, opuštenost, dobar osjećaj, radost zbog svakog sljedećeg susreta zasluga je dobrog voditelja. Iskrenost i ljubav s kojom voditelj gradi svoj klub nagradit će ga članovima koji taj klub žele imati. Najosjetljivija dob u kojoj klubovi padaju na testu izdržljivosti upravo je ona na prijelazu iz djetinjstva u adolescenciju. Kad takav klub preživi, pa još i željom svojih članova zadrži svoje djetinjasto ime (Čarobna kućica) i naraste do redovnih 13 članova i svog šestog rođendana, onda znamo da iza toga stoji netko tko dobro i dugotrajno ulaže u klub. Nekad devetogodišnjaci, danas su srednjoškolci. Jaka emotivna povezanost s klubom i (mladom) knjižničarkom koja sve te godine ulaže u njihov čitateljski i grupni razvoj, brine o organizaciji, preporukama knjiga, ojačavanju djevojčice-voditeljice, održava ovaj klub zdravim i živim i u njegovim najosjetljivijim godinama. Dapače, ideje se granaju i rastu! Ovi zaljubljenici u fantastiku ponekad subotom poslijepodne iza zatvorenih vrata knjižnice zaneseno LARP-aju. Pripremaju se za svoje izvanklupske aktivnosti…

Utječu li promjene voditelja na život kluba? Itekako. Ako klubu ne ide dobro, valja probati s promjenom. Ponekad će pomoći, a nekad i neće – možda je proces gašenja bio već u poodmakloj fazi. Ne treba žaliti za nečime što se prirodnim putem potrošilo. No mijenjati voditelja klubu koji živi svoj kvalitetan i pun život, nenadoknadiva je pogreška i ne smije se činiti. Ljudi nisu igračke, povjerenje stvoreno između voditelja i članova istkano je najfinijim nitima i to treba cijeniti.

Društvena uključenost: aktivnost klubova izvan redovnih rasprava

Aktivnosti klubaša nadilaze redovnu klupsku aktivnost. Članovi klubova obično su i dugogodišnji članovi knjižnice koji već na neki način osjećaju osobnu pripadnost knjižnici. Stoga se rado uključuju u druge knjižnične aktivnosti ili čak pokreću neke svoje, nove, a društveno korisne. Najbolji primjer takve aktivnosti glasna su čitanja kratkih priča članova SČK-a svake prve subote u mjesecu u Domu za starije i nemoćne osobe Kantrida. Uz to, članovi SČK-a sudjeluju u dvije godišnje Šume Striborove (šetnja i priča za predškolce u šumi na rubnom dijelu grada), u raznim knjižničnim akcijama i programima; zatim, preuzeli su vođenje rasprava Bibliokluba, organiziraju filmske večeri, pjesničke večeri, u Noći knjige prirede Noć otvorenih vrata SČK-a, vode razgovore s autorima, iz redova SČK-a najviše je aktivnih knjižničnih volontera koji sudjeluju u brojnim programskim aktivnostima, ali je iz istih redova izniknulo i nekoliko pouzdanih, vrijednih i zainteresiranih stalnih vanjskih suradnika – honoraraca koji su preuzeli vođenje redovitih knjižničnih aktivnosti. Čitateljska grupa Ogranka Drenova sudjeluje u društvenom životu svoje zajednice sudjelovanjem u manifestaciji Dani Drenove – organizacijom javnog događanja na otvorenom uključi cijelu zajednicu u svoj književni program u prirodi. Čitateljski klub Čarobna kućica sudjeluje u manifestaciji Rikon, konvenciji fantastične književnosti, kao dječji žiri za nagradu najboljoj dječjoj knjizi fantastike i održavanjem čitateljske rasprave.

Posebnosti klubova

SČK piše osvrte s rasprava s većim naglaskom na atmosferu, a tek blagim osvrtom na knjigu i mogu se pročitati u Magazinu web-stranice GKR-a. Čitateljska grupa Ogranka Drenova godinama je sastavljala godišnje biltene svojih osvrta. Ti su dokumenti bili orijentir mnogim čitateljima kod odabira literature. ČGO Drenova i Čarobna kućica redovito slave svoje rođendane; Drenova dvaput godišnje ima raspravu s autorom, jednom lokalnim, drugi put nacionalnim, članovi dječjih klubova vode razgovore s dječjim piscima u sklopu raznih manifestacija knjižnice. SČK svoje ljetne rasprave izvodi na riječkim plažama i na Kontu kod Kamova, kultnom riječkom okupljalištu mladih. Novi čitateljski klub, iako tek pokrenut, zahvaljujući unutarnjem porivu voditeljice već iskazuje svoju zanimljivu posebnost: jaka usmjerenost na citate, lijepe misli/rečenice iz izabranog romana. Svaki novi mejl voditeljice upućen članovima završava drugim citatom iz djela koje se upravo čita. Rasprave Kluba 50+ imaju posebnu atmosferu, nazvali bismo je snagom načitanih žena. Taj klub odlazi na zajedničke izlete, večernje koncerte na otvorenom; sadržajno se i zabavno druži u slobodno vrijeme. Kao i SČK, kojemu je pak intenzivno druženje u slobodno vrijeme počelo pomalo utjecati i na rasprave – moglo bi se reći da su se malo i previše sprijateljili, pa sad ulažu iznova u skretanje s digresija, brbljanja i smijeha na ozbiljnu raspravu o knjizi. Nije baš lako, ali trude se. :)

Odabir knjiga

Kriteriji kod biranja knjiga za klubove su različiti. Sadržajno, postoje dvije glavne teorije oko odabira knjiga za klupske rasprave. Jedna zastupa mišljenje kako nije svaka knjiga pogodna za klupsku raspravu i preporučuje problemske romane. Dakako, zahvalnije su štivo, jer svojom strukturom, sadržajem i temom pozivaju na raspravu. Fahrenheit 451 Raya Bradburyja, Solaris Stanislawa Lema, Šund Charlesa Bukowskog, Planina Brokeback E. Proulx, Tijelo njenog tijela Slavenke Drakulić ili Napokon brucošica Nade Mihelčić romani su s kojima nećete pogriješiti – pršte temama koje potiču raspravu. S druge strane, klubu s dugotrajnom kondicijom čitanja i raspravljanja svaka će knjiga biti pogodan materijal za razmatranje. Bez obzira na njenu dinamiku, atraktivnost ili nedostatak problemskih zapleta. Dobro utrenirani čitatelji i raspravljači mogu kvalitetno otrčati i kroz naizgled manje prohodan tekst.

Među knjigama koje su na raspravama doživjele fijasko našao se roman velikog Per Olov Enquista Blanche i Marie, svojedobno popularni Strah i trepet Amelie Nothomb, kultni Kerouacov roman Na cesti, kulturološki zanimljiv Nedjmin Badem, Naranče nisu jedino voće Jeanette Winterson… Razlozi su različiti, a mahom navedeni pod sljedećim podnaslovom „Živost rasprava“.

No odabir naslova za klupsko čitanje često je, zapravo, vođen praktičnim razlozima. Naslov koji ćete izabrati mora imati dovoljan broj primjeraka kako bi svaki vaš član mogao knjigu pročitati do iduće rasprave. Taj prozaični razlog često limitira voditelje u odabiru i rijetko omogućava čitanje aktualnih, popularnih naslova u čitateljskim klubovima. No, problemi postoje da bi se rješavali. Snalažljivi voditelj naći će načina kako da rezervacijama, vrebanjem i strpljivošću knjigu učini dostupnom čitanju svom čitateljskom klubu.

Živost rasprava

Ponekad su rasprave čista živost, ponekad članovi požele odrijemati – razne sitnice utječu na dobru raspravu. Roman kao poticaj, dinamika radnje, motivi iz djela za raspravu, mogućnost identifikacije s likovima, naša prethodna čitateljska iskustva koja nam mogu pomoći ili odmoći pri raspravama, pripremljenost voditelja, loša biometeorološka prognoza, umor, opterećenost – sve to utječe na raspravu i čini je boljom ili lošijom od ostalih. A svaki član unosi svoju osobnost i svoje dnevno i životno naslijeđe u nju. U sudaru dvanaestak takvih osobnosti i svih ostalih čimbenika nastaje rasprava. Nekad sjajna, nekad očajna. No uvijek posebna. :)

Autori u gostima

Gostovanja autora na klupskim raspravama postala su redovna klupska aktivnost većine klubova. Posebnost ovih gostovanja je u činjenici da se autor nalazi u raspravi s ljudima koji su, svi do jednoga, pročitali knjigu o kojoj se govori. Specifičan je to osjećaj za autora i prema našim iskustvima redovito rezultira zadovoljstvom. Mnogi bi autor poželio takvu razmjenu mišljenja odmah po završetku pisanja a prije objave romana, no i ovako je korisno čuti što sve čitatelji primjećuju, cijene, zamjeraju, sugeriraju, žele… Bekim Sejranović, Irena Lukšić, Nada Gašić, Slađana Bukovac, Nada Mihelčić i mnogi drugi imali su sreće biti pročitani unaprijed i raspraviti nedoumice sa svojim čitateljima – članovima naših čitateljskih klubova.

Naj činjenice

Najdugovječniji članovi su veterani trenutno najstarijeg kluba, inicijatori osnivanja Čitateljske grupe Ogranka Drenova: Blanka Havelka, Božana Maršanić i Christian Grailach – vlasnici su najdužeg staža u nekom našeg klubu, a to je punih osam godina.

Klub s najkraćim stažem: Novi čitateljski klub (zasad: Bezimeni), osnovan je 10. ožujka 2014.

Najmlađa pokretačica/voditeljica: Valentina Miculinić (pokrenula klub Čarobna kućica s devet godina).

Najmlađi član ima osam godina, najstariji 72.

Najbizarnija rasprava: tzv. „rasprava koje nije bilo“ održala se u prosincu 2013. na temu Polarnog svjetla Phillipa Pullmana. Na sastanak SČK-ovih Sanjara došlo je 19 članova SČK-a (među njima i nešto Pohotnika, članova druge grupe; većina je knjigu pročitala, ali neki i nisu). Raspravu (koje nije bilo) došlo je čuti osam studenata knjižničarstva (ne bi li stekli iskustvo koje će im pripomoći u pripremanju vlastite rasprave!), dvije knjižničarke iz Dječjeg odjela (jedna jer obožava Pullmana, druga da stekne iskustvo za osnivanje vlastitog kluba). Za stolom su ravnopravno s raspravljačima sjedile i dvije bebe – blizanci jedne članice SČK-a, prostorijom je šetao i njihov otac, a legenda kaže da je majka u jednom trenu i nahranila bebe. „Rasprava“ je započela tortom i kolačima u čast rođendana dvoje članova kluba od kojih je jedna bila voditeljica. Nakon desetak minuta „rasprave“ voditeljici je „pukao glas“, a nitko nije bio spreman preuzeti kormilo. No ništa ih nije spriječilo da se zadrže kao da uistinu raspravljaju o knjizi. Dio studenata i danas misli da je sve trebalo baš tako biti. Ne ponovilo se. :)

Dobrobiti čitateljskih klubova…

…. su (unatoč povremenim bizarnim situacijama:) uistinu velike.

Za voditelje: usavršavanje vještine upravljanja grupom, vježbanje vođenja rasprave, stjecanje samopouzdanja.

Za članove: jačanje čitateljskog iskustva, bogaćenje rječnika, vježbanje kritičkog mišljenja i izražavanja, argumentiranog raspravljanja, poticanje mašte, socijalizacija…

Za knjižnicu: stvaranje ugodnog čitateljskog utočišta, mogućnost utjecaja na razvoj kulture čitanja u društvu, prepoznatljivost u zajednici.

Za zajednicu: kvalitetno osmišljeno slobodno vrijeme građana, načitani građani!

Za autoricu ovih redaka: beskrajna radost, pozitivna energija koja lakoćom svoga postojanja i širenja dokazuje da najjednostavnije stvari počivaju na najčvršćim temeljima.

 ***

Za sve koji se tek planiraju ili su na samome početku osnivanja čitateljskoga kluba preporučamo sljedeću literaturu:

UPUTE ZA VODITELJE-POČETNIKE

http://www.gkr.hr/Magazin/Teme/Citateljski-klub-upute-za-voditelje

A za one koji ne znaju bi li se / ne bi li se / kako bi se učlanili u čitateljski klub upute vidjeti ovdje:

UPUTE ZA POLAZNIKE-POČETNIKE

http://www.gkr.hr/Magazin/Teme/Citateljski-klub-upute-za-pocetnike