Predavanje Program vođenog čitanja sa zatvorenicima
Knjižnica Kustošija (Knjižnice grada Zagreba), 28. veljače 2014.

Željka Bagarić

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske

zbagaric@mup.hr

Dana 28. veljače 2014. godine u prostorima čitaonice Knjižnice Kustošija (Knjižnice grada Zagreba) održano je predavanje na temu Program vođenog čitanja sa zatvorenicima.

Tom prigodom detaljnije je predstavljen rehabilitacijski program vođenog čitanja i diskusije sa zatvorenicima, koji je u okviru multidisciplinarne doktorske disertacije Željke Bagarić (Model suradnje narodnih knjižnica i zatvorskog sustava u Republici Hrvatskoj, http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=323176), kreiran, proveden i uspješno evaluiran tijekom 2012. godine u Kaznionici u Turopolju (na slici). Takav program je prvi put proveden u našoj zemlji, a poslužio je kao jedan od elemenata uspostave modela međuinstitucionalne suradnje između narodnih knjižnica i zatvorskog sustava Republike Hrvatske.

Struktura predavanja slijedila je logiku doktorskog rada, pa je uz praktični dio, naznačen i teoretski problemski okvir, čemu su poslužili noviji rezultati inozemnih istraživanja kriminologa, neurolingvista, molekularnih biologa te drugih znanstvenika i to o:

• povezanosti pismenosti i kriminaliteta, gdje se pokazalo da određene vrste kriminaliteta - nasilnički i imovinski delikti - korespondiraju prema većim problemima s pismenošću;
• činjenici da zatvorska populacija, kad god je u prilici čitati, postiže bolje rezultate na testiranjima vještine čitanja u odnosu na opću populaciju;
• značajnom preklapanju neuromreže koja se koristi za razumijevanje priče i mreže za upravljanje interakcije s drugim osobama, posebno onih interakcija u kojima pokušavamo shvatiti misli i osjećaje drugih (tzv. mind theory).

Uz pomoć suvremene tehnologije (MR, CAT, EEG) dokazane su antičke teorije o katarzičnom djelovanju umjetnosti te terapeutskom učinku čitanja. Kad navedenomu pribrojimo spoznaju da čitanje stimulira neurološka područja našeg mozga na isti način kao i stvarna fizička aktivnost, te da se zbog procesa književnog transfera omogućuje sagledavanje i doživljavanje prikazanih situacija i razrješenje konflikata u literarnim predlošcima, bez osobnog emocionalnog angažmana ili štete po okolinu, rasvijetljena je i uloga terapeutskog učinka čitanja nasmanjenje napetosti, poticanje emocionalnog izražavanja i razvijanja osobnostikao i povećanja stupnja empatije.

Osnovno pitanje koje se ovdje postavlja jest – kako smjestiti terapiju čitanjem u zatvorsko okruženje? Brojni inovativni rehablitacijski programi u okviru edukacije kroz kulturu i umjetnost, posebice od 60-ih godina prošlog stoljeća pa do danas, uporabom i transformacijom pisane riječi trasirali su put za izgradnju prihvatljivijih životnih stilova osuđenika, te u konačnici, život izvan rešetaka u skladu sa zakonom i društvenim normama. I svi oni vjeruju u uspješnost rezultata i učinaka programa, do te mjere da se, doduše neargumentirano, tvrdi kako je smanjen recidiv.

Značajno je, stoga, naglasiti kako u inozemnoj znanstvenoj zajednici prevladava negativna recepcija šarolikih i različitih programa temeljenih na umjetnosti. Razlog tome leži u nedostatnoj znanstvenoj evaluaciji programa i provedenih studija. Kako u Hrvatskoj ne postoji rehabilitacijski program vođenog čitanja, pristupila sam kreiranju i provođenju programa vođenog čitanja i diskusije sa zatvorenicima, u cilju kreiranja dobre prakse s jedne strane, te etabliranju znanstvenih procedura evaluacije s druge strane.

Tijek eksperimentalnog rehabilitacijskog programa

Sukladno kratkoročnim i dugoročnim istraživačkim ciljevima, kriterijima odabiranja ispitanika, mojim kompetencijama kao autorice i voditeljice programa, te pod uvjetom poštivanja etičkih načela i normi u provođenju istraživanja nad odraslim ispitanicima, program vođenog čitanja obuhvatio je rad s eksperimentalnom skupinom odraslih muških zatvorenika Kaznionice u Turopolju u razdoblju od tri mjeseca tijekom 2012. godine, kroz dvanaest tjednih sastanaka u trajanju oko dva sata. Ispitanici su za pripremu tjednih sastanaka prethodno dobili na čitanje po jedan naslov iz literature predviđene Programom (npr. Stranac A. Camusa, Preobrazba F. Kafke itd), a uz ciljanu diskusiju, u sklopu tjednih sastanaka korištene su i druge metode grupnog rada, odabrane u svrhu redefiniranja uloge zatvorske knjižnice, kao i prezentiranja i promicanja mogućih usluga u okviru zatvorske knjižnice.

Valja reći da su uz autoricu i voditeljicu Programa, na tjednim sastancima s eksperimentalnom skupinom, logističku podršku radu pružali jedan knjižničar iz Gradske knjižnice Velika Gorica i jedna djelatnica tretmanske službe Kaznionice. Navedeni se djelatnici vlastitom odlukom nisu aktivno uključivali u grupnu diskusiju, a njihov se doprinos sastojao u pribavljanja odgovarajućeg broja primjeraka knjiga predviđenih Programom, za članove eksperimentalne skupine, odnosno, u pisanju zapisničkih zabilješki tijekom tjednih sastanaka.

Izrađena te primijenjena metoda, opis i analiza dobivenih rezultata kao i zaključci izvedenog programa dostupni su u doktorskog disertaciji Model suradnje narodnih knjižnica i zatvorskog sustava u Republici Hrvatskoj.