(NE)komercijalne specijalke

Andrea Božić

voditeljica Edukacijsko-informacijskog centra Saponia d.d.

andrea.bozic@saponia.hr

U neka, ne tako davna vremena gotovo svako veliko poduzeće u Hrvatskoj imalo je svoju knjižnicu. Osim stručne literature, nudili su i beletristiku i lektiru. Uz to, kolektivno učlanjivanje radnika u gradske knjižnice i plaćanje kolektivnih članarina bilo je uobičajeno. Zvuči utopijski, zar ne? Pogotovo iz današnje perspektive kada je specijalnih korporativnih knjižnica koje su u Upisniku knjižnica Ministarstva kulture, a rade, samo šest.

Privatizacija društvenih poduzeća devedesetih dovela je do masovnog zatvaranja stručnih knjižnica, čak i u poduzećima koja su preživjela pretvorbu i nastavila raditi. Kvaliteta rada i uspješnost nije značila opstanak – najbolji primjer je izuzetno jaka knjižnica Plive – mjesto gdje su nas vodili da se uvjerimo kako radi jedna moderna, uspješna, specijalna knjižnica koja je prva krenula s upravljanjem znanjem i stvaranjem portala za upravljanje znanjem u organizaciji. Nje više nema – fondovi su razdijeljeni, djelatnici su se raspršili  – neki su prešli u druge odjele, neki u druge tvrtke, a neki na burzu. Nema više niti knjižnice Željezare Sisak – fondove i osoblje preuzeo je Metalurški fakultet. Pojedine su se samo ugasile – Belišće, Sirela...

„Posljednji Mohikanci“ su knjižnice 3. maja, INA-e, KONČARA, Podravke, Saponije i Zvijezde. I svi imaju istu priču – smanjenje nabave, povećavanje sive literature (neobjavljena građa, primjerice izvještaji, radni materijali i sl.) te pojačano korištenje online-izvora, i to isključivo onih za koje se pokazuje dobar povrat investicije (eng. kratica ROI = povrat investicije – mora biti dokazano da su kupljeni izvori stvarno iskorišteni za stvaranje dodane vrijednosti u poduzeću), borba za svaku kunu te preuzimanje dodatnih zadaća kojeponekad baš i nemaju neke veze s knjižničarstvom. Primjerice, briga za arhivu, edukacija korisnika, održavanje web-stranica ili portala za upravljanje znanjem, digitalizacija dokumentacije ili zadovoljavanje zahtjeva raznih normi koji se odnose na pristup i kolanje informacija i kompetencije zaposlenika.

Radi se o knjižnicama s malim brojem zaposlenika i velikim opsegom posla, pa nema specijalista – svi su stručnjaci za nabavu, obradu, rad s korisnicima, a uz to su arhivisti, edukatori, često informatičari, no prije svega marketinški stručnjaci, jer sve vrijeme moraju dokazivati svoju isplativost i korist upravi poduzeća. Nekima se čak u nazivu odjela ili radnog mjesta nigdje niti ne spominje knjižnica, a u opisu poslova knjižničarski poslovi su navedeni uz čitav niz drugih zadaća koje obavljaju. Razgovor s kolegicama pokazuje ujedno koliko smo različiti – jedni su smješteni unutar odjela marketinga, drugi unutar razvojnog odjela, treći u odjelima općih/pravnih poslova. Mi smo informacijski specijalisti, voditelji centra INDOK, edukacijsko-informacijskog centra, upravitelji sadržaja... stručni suradnici za informacije, competitive intelligence specijalisti. No posao nam je svima isti – našim korisnicima pružiti potrebne informacije u najkraćem mogućem roku kako bi oni mogli završiti projekte na kojima rade i stvoriti konkretnu dobit poduzeću. Prikupljamo informacije o novim tržištima, proizvodima, sirovinama, trendovima, zakonima, obrađujemo i sažimamo te prosljeđujemo dalje. Ne nabavljamo samo na zahtjev korisnika, već ponekad glumimo čitače misli i kopamo unaprijed – najava ulaska u neki projekt u dogledno vrijeme dovoljna je da počnemo polako prikupljati informacije i tražiti vjerodostojne izvore, jer često ono što nam treba nije u časopisima, knjigama ili službenim publikacijama, već trebamo znati čitati između redova i iskopati potrebnu informaciju kako god znamo. Tu pogotovo dolazi do izražaja održavanje dobrih odnosa ne samo s knjižničarima u drugim tipovima knjižnica već i s djelatnicima raznih državnih ureda i drugih tvrtki, kao i korištenje mogućnosti međuknjižnične posudbe. Naše usluge su od „možda jednom zatreba“ preko „točno na vrijeme“ prešle u fazu „prije nego zatreba“. Upravo zbog toga smo preživjeli. Bar za sada...

Što nam donosi budućnost? Još više novih tehnologija i više podataka koje treba filtrirati i obraditi za krajnje korisnike, pružanje novih usluga kroz nove medije i kanale, jačanje suradnje s informatičarima i drugim odjelima, no u biti osnova ostaje ista – omogućiti korisnicima pristup potrebnim informacijama na djelotvoran i isplativ način. No, dok ne bude postojala neka baza podataka koja sadrži apsolutno sve što našim korisnicima treba u radu, koja će biti jednostavna za korištenje poput Googlea i neće imati ograničenja vezana uz autorska prava, specijalna korporativna knjižnica će opstati. Naravno, uz konstantno učenje, prilagođavanje i praćenje svih potreba korisnika kako bismo na vrijeme odgovorili na njihove zahtjeve. Jer prvi put kad nećemo, možemo očekivati ključ u bravu.