Medicinske i bolničke knjižnice u radu HKD-a

Vesna Borić, boric@sfzg.hr

predsjednica Komisije za medicinske knjižnice

Ljiljana Pavičić, pavicic.ljiljana@kbo.hr

predsjednica Radne grupe za bolničke knjižnice

 Komisija za medicinske knjižnice i Radna grupa za bolničke knjižnice okupljaju deset visokoškolskih knjižnica, koje djeluju na fakultetima iz područja biomedicine i srodnih znanosti i struka, te 26 specijalnih, odnosno znanstvenih i stručnih medicinskih knjižnica u sastavu zdravstvenih ustanova i instituta. One pružaju informacijsku potporu znanstveno-istraživačkome i stručnome radu te obrazovnom procesu u skladu s primarnom djelatnosti matične ustanove. Sve su medicinske knjižnice, koje predstavlja Komisija i Radna grupa, u sastavu matičnih ustanova, što znači da njihovo poslovanje ovisi o podršci upravnih tijela ustanove i pripadajućih ministarstava. U takvom je okruženju nužno da knjižničari stalno zagovaraju svoju knjižnicu. Vještina u zagovaranju posebno je važna prilikom uvođenja novih usluga koje neminovno zahtijevaju dodatna financijska ulaganja. Ukoliko knjižničari ne uspiju uvjeriti svoju upravu u dobrobit neke inovacije, može se dogoditi da je ne uspiju provesti.

Mnoge visokoškolske i specijalne knjižnice djeluju kao one man band te je zaposlena samo jedna stručna osoba, tzv. solo-librarian. Kako to u praksi funkcionira, teško može zamisliti onaj tko nije radio u takvim uvjetima. Svatko od nas mora dobro poznavati i obavljati zadatke iz svih segmenata knjižničnoga poslovanja, od razine pomoćnoga knjižničara do savjetnika.

Područje djelovanja istraživača unutar naših ustanova usko je specijalizirano za neku granu biomedicine, kao što je to npr. traumatologija, dijabetologija, pulmologija, psihijatrija, stomatologija i dr. Stoga knjižničar mora pratiti domaću i stranu publicistiku određenoga znanstvenog područja da bi izgradio kvalitetnu zbirku. To je izuzetno važan zadatak budući da je nabavljeni primjerak (osobito strane publikacije) često jedini u državi.

Da bi korisnici dobili informaciju o onome što knjižnica posjeduje, svatko od nas obavlja tehničku, formalnu i sadržajnu obradu građe. Posebno velika pozornost poklanja se sadržajnoj obradi jer pomoću dobro određenih predmetnih odrednica i pododrednica korisnici najlakše pronalaze željeni sadržaj.

Najveći tehnološki iskorak postignut je nabavom integriranoga knjižničnog mrežnog programa Aleph koji sadrži sve informatičke alate potrebne za rad današnjem knjižničaru, a nabavu je financiralo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta RH. No tu odmah dolazimo i do velikoga problema. Naime, program je implementiran u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u 42 knjižnice Sveučilišta u Zagrebu. Vrlo je dobro to što jednim upitom korisnik može pretražiti fond 42 uključene knjižnice, no želi li znati posjeduje li NSK neku publikaciju mora ponoviti svoj upit. Za informaciju o fondu ostalih visokoškolskih i specijalnih knjižnica, koje ne koriste program Aleph ili nisu sastavnice Zagrebačkoga sveučilišta, upit se mora ponoviti za svaku pojedinu knjižnicu. Bolničke knjižnice, koje čine najveću skupinu specijalnih knjižnica, među najstarijima su u Hrvatskoj i u nadležnosti su Ministarstva zdravlja te nisu u sveučilišnom sustavu i nisu implementirale Aleph. Medicinski knjižničari su još uvijek entuzijasti i nadaju se da će se u sljedećem razdoblju ostvariti programski zadatak, a to je korištenje zajedničkoga programa za knjižnično poslovanje. Za to nam je potrebna financijska podrška Ministarstva znanosti i Ministarstva zdravlja te potpora NSK.

Nažalost, unatoč nabavi kvalitetnoga i vrlo skupoga programa, u Hrvatskoj i dalje imamo parcijalna rješenja, nemamo knjižnični sustav niti skupni katalog na razini države.

Nadalje, s obzirom da niti teoretski nije moguće da knjižnica posjeduje sve što njezinim korisnicima treba, u svim visokoškolskim i specijalnim knjižnicama redovito se obavlja međuknjižnična posudba s domaćim i inozemnim knjižnicama. Koliko je vremena potrebno potrošiti samo na to da se sazna posjeduje li neka domaća knjižnica određenu publikaciju, jasno je iz prethodno navedenoga.

Knjižničari u visokoškolskim i specijalnim knjižnicama moraju djelovati na još jednom novom polju. Naime, u znanosti i visokom obrazovanju postoji sustav napredovanja istraživača koji je definiran zakonom, a propisani su kvantitativni i kvalitativni pokazatelji uspješnosti pojedinca. U tome sustavu značajan angažman imaju knjižničari koji pretraživanjem bibliografskih i citatnih baza podataka utvrđuju produktivnost pojedinoga znanstvenika. Sustavi evaluacije provode se također i na razini znanstvenih projekata, ustrojbenih jedinica i/ili cijelih ustanova. U svim navedenim slučajevima knjižničari obavljaju brojna pretraživanja i za dobivene rezultate izdaju službene potvrde. Da bi to uspješno obavljali, moraju izuzetno dobro poznavati strukturu i mogućnosti propisanih baza podataka te stalno pratiti promjene legislative kako bi znali koji izvori su za što relevantni.

Dio kolegica i kolega prepoznati su kao kvalitetni stručnjaci iz područja informacijskih znanosti te sudjeluju i u nastavi. Mnogi redovito održavaju vježbe, seminare i predavanja na preddiplomskom, diplomskom, poslijediplomskom i doktorskom studiju što svakako pridonosi ojačavanju statusa naše struke.

Mnoge bolnice i fakulteti biomedicinskog područja izdaju znanstveno-stručne časopise te medicinski knjižničari sudjeluju u radu uredništava tih časopisa. Svojim stručnim znanjem pridonose kvaliteti tih serijskih publikacija. Surađuju s nacionalnim Uredom za ISBN i Uredom za ISSN kako bi se matična ustanova registrirala u popis nakladnika, a publikacije jednoznačno identificirale prema pravilima međunarodnoga sustava. Klasificiraju radove prema UDK-u. Dodjeljuju im predmetne odrednice i pododrednice iz tezaurusa Medical Subject Headings, koji najbolje opisuju sadržaj članka. Nadalje, knjižničari pomažu prilikom prijave časopisa za indeksiranje u relevantnim međunarodnim sekundarnim publikacijama, pridonose vidljivosti i dostupnosti hrvatskih časopisa u svijetu kao e-urednici na portalu Hrčak, organiziraju i stvaraju repozitorije, digitaliziraju starija godišta časopisa i rade još brojne druge poslove.

Za sve to je potrebna informatička potpora koja je kronično nedostatna. Naime, u matičnim ustanovama uglavnom nema dovoljno informatičara koji bi podržavali knjižničnu djelatnost, te su vrlo rijetke knjižnice koje su se uspjele izboriti za sistemske knjižničare ili informatičare. To su nam svijetli primjeri i uzori.

U informacijskoj djelatnosti visokoškolskih i specijalnih knjižnica najjača karika u lancu jesu sami knjižničari. Za obavljanje posla moraju posjedovati veliko znanje, vještine, svestranost, upornost, kreativnost i ogroman entuzijazam jer bez toga ne bi mogli prevladati brojne poteškoće na koje nailaze. Nema opasnosti od zasićenosti jednom vrstom posla jer se svi knjižničarski poslovi određenom dinamikom stalno izmjenjuju i svaki novi dan donosi novi radni izazov.

Zbog brojnih i vrlo raznolikih poslova koje moramo obavljati, prijeti nam opasnost da se pojedinom problemu ne možemo posvetiti onoliko koliko bismo trebali. Uz to, rad u medicinskoj knjižnici zahtijeva stalnu nadogradnju znanja i vještina jer su biomedicinske znanosti vrlo dinamične s velikim priljevom novih informacija, metoda i tehnoloških postignuća. Medicinski knjižničari nastoje biti ukorak s tim promjenama.

Sjetimo li se da u mnogim visokoškolskim i specijalnim knjižnicama, kako u biomedicini tako i u ostalim područjima, radi samo jedan knjižničar ponekad se i sami pitamo kako uspijevamo? Uz to nam se nameće pitanje kakve bismo sve informacijske usluge mogli pružiti istraživačima da smo bolje ekipirani? Ideja i volje imamo!