Specijalne knjižnice – sadašnjost i budućnost

Andrea Božić

voditeljica Edukacijsko-informacijskog centra Saponia d.d.

andrea.bozic@saponia.hr

Prije tridesetak godina nitko nije ozbiljno razmišljao o tome kako dati korisniku svu potrebnu i traženu literaturu u roku od pet minuta. Nitko nije čuo za neposredno pretraživanje baza podataka. Danas se upravo takva brzina očekuje od knjižničara, kao i sposobnost odgovaranja na sva moguća pitanja. Kako bi to ostvarile i preživjele, specijalne knjižnice se nužno pomiču prema digitalnom svijetu.

Maksimalno iskorištavanje mogućnosti koje pružaju nove tehnologije nije hir, već pitanje opstanka. Sve to utječe na način organizacije digitalne, ali i fizičke knjižnice, ali i način predstavljanja knjižnice svojim korisnicima. Ako knjižnica nije usklađena s poslovnim aktivnostima svojeg osnivača, bez obzira radilo se o tvrtci, muzeju, institutu, ministarstvu ili nekome drugome, ona se zatvara ili se „pretvara“ u virtualnu knjižnicu koju vode informatičari ili vanjski dobavljači informacijskih usluga. No u zadnjih nekoliko godina u poslovanju matičnih organizacija vidimo novi trend – potrebu za maksimalnim iskorištavanjem unutarnjih resursa i akumuliranog znanja, kao i dijeljenje znanja unutar organizacije – koji je doveo do renesanse u knjižnicama koje su uspjele uskladiti svoj rad s takvim očekivanjima osnivača zbog čega im se povećavaju proračunska sredstva, moderniziraju prostori, a negdje se otvaraju i nove knjižnice (na žalost, ne u Hrvatskoj, već u svijetu – Norveška, SAD, Kanada, Nizozemska...). One više nisu tek sakupljači prašine, već moderni multifunkcionalni centri kojima je cilj dijeljenje, iskorištavanje i stvaranje novog znanja.

Godinama su specijalne knjižnice bile pod pritiskom da budu isplativije, ostvaruju rezultate koji poboljšavaju uspješnost matične institucije, pa čak i da doprinose njezinoj profitabilnosti. I u tome su u velikom broju uspjele. Promijenile su način rada i pristup pružanju usluga više od svih ostalih tipova knjižnica i na taj si način osigurale budućnost. Definirane su nove uloge koje potvrđuju da je knjižnica glavni dobavljač financijski pristupačnih informacijskih usluga, mjesto prikupljanja, dijeljenja i pristupa znanju, kao i mjesto učenja. Postale su potpuno integrirane u lanac vrijednosti matične organizacije i na taj si način osigurale opstanak. Za sada.

Kako se specijalne knjižnice bore za opstanak?

Zadovoljavanje potreba krajnjih korisnika i osiguravanje jednostavnog pristupa te korištenja knjižničnih usluga ključni je faktor uspjeha. Specijalne knjižnice su uvijek bile proaktivne u prihvaćanju novih tehnologija i prve su uvele virtualne knjižnične usluge. Osim toga, predvodile su u uvođenju e-kataloga, korištenju baza podataka i edukaciji korisnika. Sa široko dostupnim internetom, specijalne knjižnice mogu ponuditi niz usluga putem internih i eksternih mreža. Doživljava ih se dijelom informacijske strukture matične organizacije.

Bilo da se radi o poslu ili zabavi, internet je postao nezaobilazni alat u našim životima, a digitalni sadržaji preuzimaju primat pred analognim.

Međutim, specijalna knjižnica budućnosti – suprotno popularnom mišljenju – neće biti potpuno digitalna. Izazov neće biti kako iskoristiti informacijske tehnologije za poboljšanje usluga, već kako biti isplativiji, odnosno stvoriti nove usluge za privlačenje novih korisnika bez dodatnih sredstava.

Najveći izazov jest kako spojiti digitalne usluge s fizičkom knjižnicom i stvoriti mjesto susreta i razmjene ideja. Rezultat će dati dodanu vrijednost knjižničnim uslugama i od knjižnice stvoriti mjesto gdje želite biti, a ne samo mjesto gdje ćete dobiti informaciju. U vrijeme tiskane građe, knjižnica i knjižničar bili su poveznica s tiskanim izvorima – njima smo se obraćali za pomoć i savjet. Danas je vrijeme digitalnih izvora i većina je dostupna svima, 24 sata na dan, bez obzira na lokaciju. No, ta dostupnost nije sve što nam treba. Treba nam i socijalna komponenta komunikacije i razmjene ideja, a knjižnica može ostvariti upravo to – biti mjesto gdje se promovira znanje i razmjena ideja, gdje se nudi mogućnost pretraživanja sa i bez posrednika, široka dostupnost baza podataka, pažljiva briga o razvoju fondova i vrhunski angažman knjižničara.

Jedna od uloga specijalnih knjižnica i knjižničara jest i organizirati te održavati repozitorij znanja organizacije u kojoj djeluju. Danas postoje ogromne količine podataka u organizacijama koji se koriste za donošenje odluka. Problem je što velika većina tih podataka egzistira unutar pojedinih odjela dok zaposlenici ostalih odjela nisu ni svjesni cjelokupnog skrivenog znanja unutar svoje organizacije. Posao knjižničara je upravo osvijestiti koje se informacijsko bogatstvo krije u samoj organizaciji te osigurati pristup tim podacima. To skriveno znanje je često upravo ono što organizacijama koje znaju kako ga iskoristiti osigurava tržišnu prednost.

Pomalo heretička misao je da s internetom i društvenim mrežama i svim dostupnim izvorima informacija i dalje postoji velika potreba za knjižničarom, ali ne i tolika potreba za knjižnicom. I to je trend koji vidimo u svijetu – knjižničari koji ne rade u knjižnicama, ali kad pogledate koje usluge nude i koje im je poslanje – i dalje su pravi knjižničari, samo u malo drugačijim uvjetima.

Uloga specijalnih knjižnica do nedavno je bila isključivo ispunjavanje potrebe za vanjskim izvorima informacija. Stoga knjižnice često nisu imale dobro razvijenu upravljačku strukturu, bile su loše u obrazlaganju svoje vizije, misije i ciljeva i zbog toga su tek djelomično iskorištavale resurse što je rezultiralo čestim stavom da knjižnice nisu potrebne. Upravo je ta „bespotrebnost“ dovela do otrežnjenja i promjene koja će pogotovo biti bitna u budućnosti. Strategija knjižnice koja je odgovarajuće povezana s ciljevima organizacije u kojoj djeluje, spremnost na promjene, postavljanje prioriteta i jasna obveza ispunjavanja postavljenih ciljeva upravo je ono što će osigurati financiranje i svijest uprave da je knjižnica jedan od bitnih odjela koji doprinose ukupnim rezultatima rada. Ono čime su uspješne specijalne knjižnice sebi osigurale opstanak jest i uključivanje diseminacije informacija i znanja u strategiju i politiku matične organizacije.

Naši korisnici i dalje vole tiskanu, fizičku građu, ali istovremeno traže i dostupnost informacijama u nizu različitih formata koje podržavaju različiti uređaji. Knjižnice pripadaju uslužnoj djelatnosti i cilj nam je zadovoljavanje potreba korisnika. Do danas su specijalne knjižnice smanjile proračune, racionalizirale svoje poslovanje na sve moguće načine. Sada moraju osnivačima dokazati kako vrhunska usluga i prelazak na niz digitalnih izvora ne znači da su usluge jeftinije ili da se može smanjiti knjižnica, već da se radi o dodanoj vrijednosti za sve.

Moraju se povezati s informatičarima, ako već nisu, i uvjeriti ih da knjižnične sadržaje uključe u ono što je dostupno na mobilnim uređajima korisnika. Isto kao što se prelazilo s tiskanog na digitalno, s kartica na knjižnični program i zatim sve skupa na internet, danas knjižnica korisnicima mora ponuditi sadržaje na njihovim mobilnim uređajima – pametnim telefonima, tabletima... i pomno pratiti što će biti sljedeće.

Da biste bili dobri knjižničari, morate pratiti što rade osnivači i slušati njihova pitanja. Ne trebamo koristiti baš sve tehnološke novine, ali moramo biti svjestan trendova kako bi mogli plivati u svemu tome bez utapanja.