Živjeti za knjige i od knjiga

Pripadati vrsti koja živi isključivo za knjige i od njih bila je ideja koja me je veselila i kojom sam se zanosio u isto vrijeme.

Citat je ovo iz Severine, kratkog romana o jednoj sasvim posebnoj dami koja s našom Severinom dijeli tek fizičku atraktivnost. Pročitajte književnu preporuku i uvjerite se i sami upravo u atraktivnost književnog stila Guatemalanca Rey Rose koja je zavela i našu Vanju Kulaš.

Kraj je godine obično vrijeme figurativnog svođenja računa (osim u računovodstvenom smislu, dakako, gdje nema figurativnog). Međutim, stvarni se knjižnični ciklusi izmjenjuju drugačijom dinamikom: u prvome redu onom projektnom (unutarnjom) i onom zakonodavno-upravnom (vanjskom). Tako je i 2013. bila godina razrada i rasprava, ali bez konkretnog završetka posla, o važnim dokumentima koji reguliraju našu struku: od obrazovanja, zapošljavanja i napredovanja do propisa koji uređuju svakodnevne poslove i poziciju naših knjižnica u većim sustavima.

Između ostalog, riječ je i o aktualnim zbivanjima oko sada već svima poznatog dopisa kojim je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa zatražilo od neintegriranih hrvatskih sveučilišta (četiri najveća hrvatska sveučilišta) da sastave jedinstvenu listu zaposlenika na nenastavnim radnim mjestima, a u koje su, osim tehničkih i računovodstvnih službi, ubrojeni i knjižničari te informatičari. Radi se o pokušaju integracije velikih sveučilišta, koja je krenula prije nekog vremena, objedinjavanjem internetske domene i sada se, kako izgleda, nastavlja na kadrovskoj razini, s idejom da se racionalizacijama (čitaj: ukidanjem radnih mjesta i preraspodjelama) uštedi što više na nenastavnim djelatnostima sveučilišta. Za knjižničare ovaj potez predstavlja samo još jednu kariku u lancu događaja i odluka kojima se marginaliziraju knjižnice i knjižničari u visokoškolskom sustavu. Hoće li se na pravome mjestu, u pravo vrijeme i čuti argumenti naše struke (dobro sublimirani u tekstu Jadranke Stojanovski, http://hrcak.srce.hr/file/162680), a koju u prvome redu zastupa Hrvatsko knjižnično vijeće te kako će se stvari dalje razvijati, pratit ćemo.

Od preostalih sadržaja, izdvajamo blok o službenim publikacijama tematski vezan uz prošli broj. Kolegica Nadia Bužleta zaslužna je za intervju s Fernandom Venturinijem iz Knjižnice Zastupničkog doma Talijanskog parlamenta u Rimu i tekst Jeremyja Jenkinsa iz Europskog dokumentacijskog centra Britanske knjižnice u Londonu. Osim toga, u prosincu nam je EBLIDA ukazala veliku čast održavanjem dvaju svojih sastanaka u Zagrebu – i dalje su e-čitanje, e-knjiga i problemi s e-nakladništvom u prvome planu. Na istu se temu raspravljalo i izlagalo na domaćem 13. okruglom stolu o slobodnom pristupu informacijama. Ne propustite pročitati izvještaj! Ni drugih nacionalnih manifestacija nije manjkalo, a posebno je živo bilo, kao i svake godine, za vrijeme Mjeseca hrvatske knjige. Koristimo priliku čestitati Gradskoj knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ u Koprivnici na tituli knjižnica godine, ali i na svim drugim domaćim i svjetskim priznanjima koja, evo sad prigodno, zaokružuju jedan ciklus kvalitetno obavljenog posla. Nova zgrada labinske gradske knjižnice, gdje je svečano otvoren Mjesec hrvatske knjige također je nešto sasvim novo u hrvatskom kontekstu. Zasebni tematski blok posvećen je Knjižnicama grada Zagreba, najvećem knjižničnome sustavu u Hrvatskoj čije aktivnosti HKD Novosti redovito prate, a već možemo i najaviti u sljedećem broju predstavljanje njihovog knjižničnog softvera ZaKi i organizacijskog sustava koji stoji iza njega.

Posljednji broj HKD Novosti u ovoj godini možda je malo netipičan, ali, kao i svi do sada, plastično dočarava raznorodnost naše struke koju za ovu prigodu pokušavamo homogenizirati na dva načina, naslovom ovog uvodnika i sljedećom željom: u ime uredništva HKD Novosti i svoje osobno ime, želim nam svima da se u novoj 2014. svi ovi započeti procesi završe u korist naše struke, da dovedu do njezine fleksibilizacije, do toga da budemo objektivno kritični prema unutra, ali jasni, čvrsti i dosljedni u zagovaranju svoje djelatnosti kako bi nas se izvana percipiralo kao ravnopravnog partnera u zacrtavanju smjera kroz sve zakonske i institucionalne promjene koje nam slijede. Živjeli!

Tea Čonč