Fatalne knjige, multipli identiteti i ljubavni fantazmi – košmar, i to kakav!
Rodrigo Rey Rosa, Severina, sa španjolskoga prevela Gordana Matić; Naklada OceanMore, Zagreb, 2012.

Vanja Kulaš
Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu
vkulas@ffzg.hr

Neimenovani pripovjedač o njoj, Severini, tek je još jedan primjerak melankolične vrste knjižara koji teži postati piscem. (str. 14) Kad ne boravi u knjižari, koju drži s nekoliko prijatelja i istomišljenika, prepušta se čitanju i pisanju, ili barem u potonjem neuspješno pokušava. Severina je misteriozna svjetska putnica egzotičnog naglaska, bez stalne adrese.

Narator nas tješi kako zahvaljujući inovacijama u sigurnosnim sustavima danas sve manje ljudi krade knjige. Njegovo mu pak iskustvo govori da su više od polovice njih žene te knjigoljupci s ruksakom ili vrećastom torbom o ramenu. On to pouzdano zna jer u svojoj knjižari nije instalirao nadzornu kameru, što kompenzira perceptivnim umom i oštrim okom. U prilog tome govori i primjedba koju s čitateljem dijeli već na samom početku teksta: Primijetio sam je kada je prvi put ušla i odmah posumnjao da je kradljivica, iako tada nije ništa ukrala. (str. 9) Ana Severina Bruguera, uskoro ćemo se i sami osvjedočiti, doista je lopovica par excellence, a vrijedan knjiški plijen, umjesto u kakvoj naprtnjači, skriva u prorezima svojih izazovnih odjevnih kombinacija. U jednoj napetoj, blago erotiziranoj sceni, knjižar je pretražuje na izlazu i potvrđuje svoje slutnje, a ona...? Severina se nakon za nju očito tek uzbudljivog incidenta na mjesto zločina vraća i to ne jednom. Priča se ovih dvoje nespojivih likova umjesto da zauvijek završi prije nego li je i počela, serpentinasto ispliće pa potom razmotava sve do intrigantno otvorenog svršetka.

Severininom ljepotom i modnim stilom knjižar postaje opčinjen dok iz prikrajka promatra kako ga vješto potkrada, i to redom otuđujući rijetke i birane naslove. Isprva on samo minuciozno bilježi sveske koje neznanka krišom odnosi, pri čemu se sve strastvenije u nju zaljubljuje. Potresen nedavnim prekidom ljubavne veze, ali još i više uznemiren ovim za njega čudotvornim, koliko i opasnim susretom, dijeli s nama začudna promišljanja o objektu svoje žudnje – propadamo tako u košmarnu ispovijed imaginativnog knjiškog moljca.

Rey Rosa čitatelju prepušta procjenu što bi epizoda s tajnovitom Severinom za dokonog knjižara imala biti: puka muška fantazija ili nesvakidašnji, ali ipak zbiljski doživljaj. On je sanja i uhodi, čak pomišlja unajmiti privatnog detektiva da mu u tome bude od pomoći. U opsesivnoj potrazi za fatalnom ženom koja mu spretno izmiče, postaje rastresen i napet, u očajanju zanemaruje posao i na koncu se posve gubi u ljubavnom deliriju. Za to vrijeme Rosina (anti)junakinja juri aerodromima, harači svjetskim bibliotekama i knjižarama, upliće se u mutne ili pak ljubavničke odnose s njihovim vlasnicima te se skriva po sjenovitim pansionima sa svojim partnerom u zločinu. Vireći u jednu hotelsku knjigu gostiju, sluđeni će nesretnik doznati da je Otto Blanco, upisan ondje tek kao putnik iz Španjolske, Severinin vjerni pratitelj. Kakve je prirode odnos zavodljive kradljivice knjiga i tog elegantnog starca koji, kažimo to odmah, neće živ dočekati kraj pripovijesti, ostaje nam tek naslućivati. U jednom za nju destabilizirajućem trenutku ona nestaje bez pozdrava i traga, a knjižar se, i u međuvremenu njezin ipak ostvareni ljubavnik, pita što je njihova priča bila: prijevara ili deformacija njegove mašte? Ljubavni se tijek potom nanovo uspostavlja, a kako, otkrijte sami.

Naposljetku nam ostaje pitanje je li Severinino otuđivanje knjiga prizemno motivirano materijalnom korišću, izraz kompulzivnog poremećaja (uzvišena bibliofilija ili tek obična kleptomanija?), možda ipak sublimno intelektualistički raison d'être? Živjeti za knjige i od njih romantični je ideal svih junaka ovoga nevelikog romana (71 stranica), pa se doista čini kako je Severina kradljivicom postala samo kako bi uživala u nepreglednim stranicama štiva.

Atmosferičan tekst, snenog i zamamnog ritma, pritajenu napetost u maniri starinskih špijunskih trilera majstorski održava do posljednje rečenice. Severina Rodriga Rey Rose mračna je, mjestimice crnohumorna, čak i groteskna romaneskna priča, otežala od praznina i upitnika neizrečenog te potisnutih želja skupine samotnih individua; ljubavna zavrzlama na rubu jave i snoviđenja, jednog neostvarenog književnika i femme fatale s lažnim identitetima. Odmjerenim i istančanim stilom ovaj kratki roman dosjeća klasike hispanskoameričke književnosti, iako ne može biti recentniji – napisan 2009. godine, objavljen 2011. te odmah sljedeće godine preveden i u nas.

Rodrigo Rey Rosa (1958.) cijenjeni je gvatemalski književnik, autor brojnih romana i kratkih priča, prevoditelj, filmski scenarist i redatelj, nagrađen 2004. godine najznačajnijom gvatemalskom književnom nagradom Premio Nacional de Literatura Miguel Ángel Asturias. Po svršetku studija 1979. godine Rey Rosa pred represivnom politikom rodne zemlje emigrira u New York, a živio je i u Maroku, Španjolskoj te Berlinu. Prepoznat je zarana kao briljantan stilist, sklon mračnom i poetičnom izričaju, inspiriran traumatičnim ozračjem nasilja i paranoje u domovini. Lik Severine je, kako priznaje u jednom intervjuu, izmaštao nakon raspada vlastite ljubavne veze; negativnu je energiju i osjećaj praznine pretočio u prozu, koju je poput kodirane poruke namijenio izgubljenoj ljubavi.