Građa lagana za čitanje: kako raditi prilagodbu tekstova

Dunja Marija Gabriel
predsjednica Komisije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama HKD-a
dgabriel@nsk.hr

Prijevodom međunarodnih IFLA-inih Smjernica za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom (2004) i Smjernica za građu laganu za čitanje (2005, 2011) Komisija za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskoga društva započela je izuzetno vrijedan proces prevođenja i prilagođavanja dijela stručne literature koja je usmjerena prema osobama čije čitalačke vještine zahtijevaju prilagodbe. Tako se u hrvatskom knjižničarstvu pojavio do tada potpuno nepoznat pojam građe lagane za čitanje, a Smjernice su postale prava vodilja za pristupanje jednoj zasebnoj grani izdavačke djelatnosti do tada nedovoljno poznatoj u Hrvatskoj.

Svojevrsna zapostavljenost ove problematike u izdavačkim programima pojačava vrijednost svakoga novoga teksta prilagođenoga osobama s teškoćama čitanja i pisanja ili disleksijom, ako je prilagodba pravilna. Smjernice za građu laganu za čitanje usmjerene su prema osobama s disleksijom, ali i svim ostalim osobama koje imaju probleme u čitanju te imaju izuzetnu praktičnu vrijednost u smislu pomoći poboljšanja kvalitete života ovih osoba. To je u interesu svih koji trebaju brinuti o pismenosti u jednoj zajednici.

Smjernice nas upoznaju s pravilima stvaranja građe kroz primjenu spoznaja onih koji su prilagođavali i sami pisali lagano za čitanje. Premda je jasno da nema recepta kako u kojem jeziku sa sigurnošću znati što je lagano, temeljne postavke daju jasna pravila koja se moraju slijediti da bi se postigla obilježja građe lagane za čitanje. Smjernice je izvorno prikupio, oblikovao i priredio Bror Tronbacke, direktor švedske Fundacije za građu laganu za čitanje, pod pokroviteljstvom IFLA-e i njezine Sekcije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama. Švedska već skoro pola stoljeća proizvodi i građu laganu za čitanje. Jednostavnost, izbjegavanje simbola i metaforike, objašnjavanje teških i nepoznatih riječi, poštivanje kronološkoga slijeda radnje, pridavanje velike važnosti ilustracijama i grafičkome oblikovanju tekstova, osnovna su pravila kojih se treba pridržavati u sastavljanju građe lagane za čitanje.

Smjernice za izradu građe lagane za čitanje za osobe s disleksijom osobite su i razlikuju se od primjerice Smjernica za građu laganu za čitanje kod osoba s intelektualnim teškoćama jer se razlikuje jezična razina prilagodbe. Osobe s teškoćama čitanja ne smiju biti osiromašene za informacije i emocionalni doživljaj teksta, dakle prilagođavanje je takvo da uključuje prilagodbe na razini: konstrukcije rečenica, izbora i poretka riječi u rečenici, pojašnjenje riječi, oblika i izgleda teksta, veličine fonta, vizualnog isticanja važnih riječi. Svi ovi aspekti trebaju biti napravljeni tako da olakšavaju čitanje i razumijevanje pročitanog. Važno je da informacija u tekstu bude razumljiva, da se može obraditi, zapamtiti i koristiti pri učenju.

Upotrebom građe lagane za čitanje, dobro odabranih tekstova, otvaraju se mogućnosti djeci i mladima s teškoćama u učenju za bolje pamćenje, produbljivanje razumijevanja jezika i bolju organizaciju podataka za kvalitetno učenje. Ovako izrađena građa lagana za čitanje, učiteljima olakšava planiranje i ostvarivanje individualiziranog pristupa u radu s učenicima s disleksijom, kao i učenicima s jezičnim teškoćama.

Stoga ovom prilikom podsjećamo na put kojim bi trebala nastajati građa lagana za čitanje u Hrvatskoj.

Logopedi su ti koji trebaju odrediti prilagodbe s obzirom na poznavanje teškoća i osobitosti u jeziku, a profesori hrvatskog jezika uskladiti to s obzirom na poznavanje kurikuluma te osobitosti literature odgovarajuće za određenu obrazovnu dob. Knjižničari trebaju znati što je obvezna lektira za koju dob, koje knjige djeca rado čitaju te koje su dio opće kulture. Njihova uloga nije u preoblikovanju građe nego u brizi da se do građe dođe, da se ona djeci predstavi te u ostvarivanju suradnje sa stručnjacima koji izrađuju građu laganu za čitanje.

Članovi i suradnici Komisije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama HKD-a, (knjižničari, predstavnici Hrvatske udruge za disleksiju i Odsjeka za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara (CSSU) 2005. godine počeli su sustavnu edukaciju i održavanje tečaja Pravo na razvoj pismenosti: građa lagana za čitanje. Od tada pa do danas kontinuirano se održavaju radionice za knjižničare, učitelje, logopede i ostale zainteresirane, uz objašnjenje postavki i važnosti građe lagane za čitanje te načela za preradu tekstova u lako štivo.

Nažalost, komercijalni nakladnici nisu još uvijek vidjeli svoju korist te još ni jedan lektirni naslov nije prerađen za osobe s teškoćama u čitanju. Namjera da se započne s takvim radom i cijelim nizom sličnih izdanja poželjna je i korisna, no ostvarivanje prilagodbi zahtijeva niz znanja, kompetencija i iskustva, kao i uvažavanje odrednica logopedske, knjižničarske i lingvističke struke te naputke Smjernica u izradi građe laganje za čitanje. U suprotnom zbog nedostatnih stručnih znanja nije moguće postići cilj: lako čitljiv tekst, razumljiv, a sačuvanih obilježja i osobitosti u skladu s izvornim tekstom koji se prerađuje u građu laganu za čitanje.

Za izradu građe koja je zaista jednostavna i lagana za čitanje neophodni su ne samo kompetentni tvorci već i recenzenti s logopedskim iskustvom koji značajno mogu pridonijeti kvaliteti rada. I – naravno, izdavači sa sluhom za poštivanje odrednica koje već postoje u nizu europskih zemalja. Samo takvom suradnjom i uz određivanje regulativa koje u našoj zemlji još nisu zaživjele (ali im svakako treba posvetiti pozornost) moguće je poboljšati kvalitetu brige i podrške za osobe s najrazličitijim oblicima teškoća u čitanju.

Stoga je dobro prije nego se upustimo u izradu građe lagane za čitanje, okupiti stručan tim koji može pomoći u izradi takvih tekstova te recenzente s potrebnim kompetencijama kako bi se doista postigla svrha.