Razgovarali smo s Fernandom Venturinijem, parlamentarnim savjetnikom u Knjižnici Zastupničkog doma Talijanskog parlamenta

razgovarala i prevela Nadia Bužleta
Gradska knjižnica i čitaonica Pula
nadia.buzleta@gkc-pula.hr

NOVOSTI: Možete li nam se predstaviti i reći nešto više o sebi, vašem stručnom djelovanju i karijeri? Kako ste se našli u sektoru službenih publikacija? Ukratko nam predstavite i zbirku službenih publikacija knjižnice u kojoj radite. 

Radim u Knjižnici Zastupničkog doma Talijanskog parlamenta u Rimu od 1983. godine, nakon što sam diplomirao književnost i završio specijalistički studij za arhiviste i knjižničare u Rimu. Moj interes prema službenim publikacijama proizlazi iz proučavanja povijesti talijanske javne uprave i činjenice da se u knjižnici u kojoj radim nalazi iznimno značajan fond talijanskih i stranih službenih publikacija. Knjižnica Zastupničkog doma u Rimu oduvijek je prikupljala službene publikacije (posebice, pravne i parlamentarne) najznačajnijih europskih i mnogih neeuropskih zemalja. Osim toga, od 1910. godine, obje talijanske parlamentarne knjižnice (Knjižnica Zastupničkog doma i Knjižnica Senata) imaju pravo na obvezni primjerak publikacija koje su objavila tijela državne vlasti ili uz pomoć javnih financijskih sredstava. Stoga i Knjižnica Zastupničkog doma i Knjižnica Senata posjeduju relevantne zbirke koje dokumentiraju povijest i djelovanje talijanskih javnih institucija od ujedinjenja Italije do danas. Osim toga, Knjižnica Senata prikuplja sve službene publikacije nastale radom Senata, počevši od svih izdanja parlamentarnih akata.

NOVOSTI: Tko su vaši korisnici, u koju svrhu najčešće traže službene publikacije i informacije, i koji su kanali komunikacije s korisnicima? Kolika je učestalost takvih upita? Uz članove istraživačke i akademske zajednice obraćaju li vam se upitima i građani u potrazi za informacijama?

Naši primarni korisnici su zastupnici, njihovi suradnici i kolege koji rade u ostalim službama Parlamenta. Otkad je knjižnica u potpunosti otvorena javnosti, tj. od 1988. godine, usluge knjižnice koristi i velik broj studenata i znanstvenika. Potražnja za službenim publikacijama postupno je opadala kako je rasla njihova dostupnost na internetu dok je potražnja za službenim informacijama ostala konstantna, posebice vezanim uz legislativnu aktivnost drugih zemalja ili upravnu dokumentaciju talijanskih javnih službenih tijela na nacionalnoj ili lokalnoj razini. Najčešće se takvi zahtjevi rješavaju pretraživanjem baza podataka i mrežnih stranica. Postoji također i određen broj korisnika koji se zanima za povijesne teme (posebice ustavne povijesti, povijesti institucija, povijesti javnih službi itd.) što povećava korištenje službenih publikacija.

NOVOSTI: Kakav je zakonodavni položaj službenih publikacija u Vašoj zemlji, odnosno zakonski propisi kojima se osigurava obvezni primjerak za knjižnice? Je li provedba zakonskih odredbi o obveznom primjerku dosljedna, postoje li teškoće u redovitoj i potpunoj dostavi?

Zakonskim propisom od 7. srpnja 1910. godine prvi je put uređena obveza dostavljanja jednog primjerka publikacija koje objavljuju ministarstva i ostale javne službe „koje žive od sredstava iz državnog proračuna“ parlamentarnim knjižnicama. Propis iz 1910. potvrđen je člankom 11. sukcesivnog zakona od 2. veljače 1939. godine. Od 2004. godine na snazi je novi Zakon o obveznom primjerku koji, s jedne strane pokušava odgovoriti na tehnološke inovacije, dok se istovremeno s druge oslabljuje institut obveznog primjerka. Naime, ovim se zakonom potvrđuje obveza dostavljanja obveznog primjerka službenih publikacija i publikacija koje izdaje država dvjema parlamentarnim knjižnicama, međutim takva zakonska pohrana postaje „na zahtjev“. Mišljenja sam da to u velikoj mjeri oslabljuje učinkovitost propisa kao instrumenta bibliografskog nadzora te dopušta ravnateljima tih knjižnica „selekciju“ one građe koju smatraju korisnom za vlastite knjižnice.

NOVOSTI: Koji su izazovi i poteškoće s kojima se suočavate u prikupljanju, obradi, pohranjivanju (arhiviranju) i osiguravanju dostupnosti službenih publikacija krajnjem korisniku? Recite nam nešto više o sustavima koje vi koristite za za organizaciju mrežne građe i pohranu mrežnog sadržaja.

Službene publikacije prikupljene putem obveznog primjerka katalogiziraju se na isti način kao i sve ostale publikacije. Kad su u pitanju parlamentarne baze podataka dostupne na http://www.camera.it, a Knjižnica pridonosi njihovom ažuriranju putem ureda specijaliziranog za analize parlamentarnih dokumenata. Osim toga, Knjižnica obavlja poslove izobrazbe i širenja sadržaja zastupljenog na spomenutoj mrežnoj stranici, za svoje korisnike (iz institucije ili vanjske) i za kolege iz ostalih knjižnica.

Općenito, treba imati na umu da su publikacije sve više dostupne samo u digitalnom obliku i internet je postupno postao mjesto dostupnosti službenih dokumenta i informacija. U Italiji su nedavno doneseni propisi koji uređuju minimum podataka koje moraju sadržavati mrežne stranice tijela javne vlasti, javne uprave i službenih institucija. Naročito se to odnosi na Pravilnik o digitalnoj upravi iz 2005. koji je stupio na snagu 2009. godine, u području optimizacije produktivnosti rada, efikasnosti i transparentnosti rada javnih uprava. Upravo se zbog ovog posljednjeg na mrežno dostupne publikacije gleda kao na instrument transparentnosti uz pomoć kojeg građani mogu kontrolirati javnu upravu. Nadalje, ministar Odjela za javnu upravu i inovacije objavio je Smjernice za mrežne stranice javnih uprava http://www.funzionepubblica.gov.it u kojima je velik prostor posvećen minimalnim podacima službenih stranica javnih uprava. Tome se pridružuje i pokušaj drastičnog smanjenja troškova tiskanja i raspačavanja zahvaljujući internetu. O tome govori Zakon od iz 2008, tzv. zakon „Taglia carta“ („Rezanje papira“) koji, „s ciljem smanjenja potrošnje papira […] tijela javne uprave smanjuju za 50% u odnosu na potrošnju iz 2007, troškove tiska za izvješća i ostale publikacije predviđene zakonima i propisima koje se besplatno distribuiraju ili prosljeđuju drugim upravnim tijelima.“ Sve navedeno ima značajne posljedice na razvoj knjižničnih fondova i načine prikupljanja službene dokumentacije.

NOVOSTI: Knjižnica ima ulogu posrednika u osiguravanju slobodnog protoka informacija o državnoj i lokalnoj politici i važno je mjesto u stvaranju aktivnoga građanstva. Na koji se način potiče politička kultura građana kroz sustav knjižnica u Vašoj zemlji i jesu li knjižnice prepoznate kao mjesta gdje građani slobodno mogu pristupiti i tražiti službene publikacije i informacije od javnog značenja?

Temeljem mojih iskustava i saznanja, talijanske narodne knjižnice slabo prikupljaju službene publikacije i informacije od javnog značaja. Općenito, korištenje knjižnica u svrhu informiranja o lokalnoj sredini (pravne informacije, poslovne informacije i sl.) u Italiji nema veliku tradiciju. Raširenije je npr. korištenje knjižnica za istraživanje lokalne povijesti: u tom slučaju informacije o lokalnim institucijama kroz povijest imaju posebnu važnost. U 2001. godini Talijansko knjižničarsko društvo provelo je istraživanje u suradnji sa Središnjim zavodom za statistiku (ISTAT-om) o korištenju dokumentacije iz javnih izvora u talijanskim narodnim knjižnicama. Moj komentar i osvrt na istraživanje nalazi se na mrežnoj stranici http://www.aib.it/aib/contr/venturini1.htm.

NOVOSTI: Kako biste opisali promjene u području organizacije i dostupnosti službenih publikacija u zadnjih deset godina? Kako gledate na budućnost i nisu li, kad je u pitanju ova vrsta knjižnične građe, fizičke knjižnice već izumrle?

Nedvojbeno je da su značajne serijske službene publikacije (pravni propisi, parlamentarni akti, službeni listovi itd.) predodređene za virtualno korištenje. Kao primjer navodim Službeni list Europske unije koji od 1. srpnja 2013. izlazi kao pravno važeći samo u elektroničkom obliku temeljem europske regulative (UE) br. 216/2013 Vijeća Europske unije od 7. ožujka 2013. godine. Također i parlamentarni akti talijanskog Senata, počevši od trenutnog zakonodavstva, objavljivat će se, u njihovoj konačnoj verziji, samo kao elektroničko izdanje. Na internetskoj mreži sve se više podataka i informacija odvaja od dokumenata koji postaju dostupni putem baza podataka i strukturiranih arhiva. Ishodište je to i teme tzv. „otvorenih podataka“ tj. trenda koji se temelji na upravnoj praksi ili na specifičnim zakonskim odredbama, a koji omogućuje javni pristup i uporabu određenih podataka i dokumenata javnih uprava. Riječ je, kao što je poznato, o aktualnoj temi, zbog ekonomskih aspekata i pogodovanja transparentnosti javnih službi, uvedenoj na europskoj razini Zelenom knjigom o informacijama javnog sektora. Nedavno je u Italiji inauguriran Vladin portal otvorenih podataka (www.dati.gov.it).

NOVOSTI: Za kraj, možete li nam ispričati vaše dojmove sa stručnog skupa o službenim publikacijama održanog u Puli 2012. godine (http://www.nsk.hr/skup_Pula/program.html)? Uzgred Vas molim da nam kažete u kojoj je mjeri u vašoj zemlji tematika službenih publikacija uključena u programe stručnih skupova namijenjenih knjižničarima i informacijskim stručnjacima?

Stručni skup u Puli, prema mojem mišljenju, bio je zanimljiv i iz razloga jer su takve teme malo zastupljene na stručnim skupovima knjižničara. Svjedoči također i o interesu jedne države koja je tek pristupila Europskoj uniji za raspačavanjem informacija od javnog značaja koje su važnije što su centri odlučivanja udaljeniji u odnosu na građanina. Zapravo, tema online dostupnosti javnih informacija iznimno je aktualna (prisjetimo se pitanja otvorenih podataka u nedavnim predsjedničkim kampanjama u SAD-u), ali su knjižničari u velikoj mjeri izvan toga. Prijeti opasnost da njima barataju samo informatičari i administratori.