Sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL)
Zagreb, 6. studenog 2013.

Aleksandra Horvat
članica EGIL-a, Filozofski fakultet u Zagrebu
ahorvat@ffzg.hr

Šestoga studenoga 2013. u zagrebačkom hotelu Arcotel Allegra održan je radni sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL). Sastanci EGIL-a održavaju se dvaput godišnje, u Haagu i još u jednom europskom gradu, pa je tako došao na red i Zagreb. Zagrebačkom sastanku nisu prisustvovali svi članovi skupine; čini se da je put do Zagreba za putnike koji dolaze iz zemalja tzv. „stare Europe“ skup (članovi si sami plaćaju put i smještaj) pa i predug, jer iz nekih gradova nema izravnoga leta.

Uz uobičajeno prihvaćanje zapisnika s prethodnog sastanka održanog u svibnju ove godine u Milanu, potvrđivanje odluka usvojenih dopisivanjem u razdoblju između milanskog i zagrebačkog sastanka i izvještaja pojedinih članova o sudjelovanju na relevantnim skupovima i konferencijama održanima u tom razdoblju, razgovaralo se i o suradnji s IFLA-inim Odborom za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM). Zajednički je sastanak EGIL-a i CLM-a već održan u travnju ove godine u Haagu, no EBLIDA želi nastaviti suradnju, a posebno je zainteresirana za zajedničko djelovanje sa CLM-om na sastancima Stalnog odbora za autorsko pravo Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO). Poznato je da Stalni odbor zadnjih godina raspravlja o iznimkama i ograničenjima od zaštite autorskim pravom, a ta je tema od osobita interesa za knjižnice. Predstavnici CLM-a prisustvuju sastancima Stalnog odbora WIPO-a kao promatrači pa članovi EGIL-a smatraju da bi bilo korisno da i predstavnici europskih knjižnica budu prisutni. Savjetovat će stoga EBLIDA-i da se uključi u rad Stalnoga odbora WIPO-a i tražiti podršku CLM-a. Ta je suradnja osobito važna i radi zajedničkoga nastupa o (ne)korištenju e-knjiga u knjižnicama.

Zaključeno je i da je važna suradnja s udrugama za zaštitu potrošača. EGIL je planirao zajedničke akcije s udrugom Information Sans Frontières, čiji je cilj bio zastupati javne baštinske ustanove u Europi, ali udruga nije mogla namaknuti sredstva za financiranje pa su se planovi o zajedničkom nastupu izjalovili.

Licencije za Europu, razgovor koji je pokrenula Europska komisija okupljajući predstavnike nakladnika, autora, proizvođača informacijskih sadržaja pa i knjižnica i arhiva, EBLIDA je završila povlačenjem iz razgovora jer njime nije bila zadovoljna. Iz rasprave su se povukle i druge nevladine udruge. EBLIDA, naime, smatra da se pitanje distribucije i korištenja digitalnih sadržaja ne može i ne smije rješavati samo uređivanjem licencija, već da pritom treba voditi računa o autorskopravnom zakonodavstvu pojedinih zemalja članica, odnosno o iznimkama i ograničenjima od zaštite ugrađenim u zakone. Danas se iznimke i ograničenja od važnosti za knjižnice i arhive u pojedinim zemljama razlikuju pa bi ih, po mišljenju EBLIDA-e, valjalo najprije ujednačiti. Želi se utvrditi i kako digitalizirati zaštićenu audiovizualnu baštinsku građu te kako provesti rudarenje podataka i tekstova. Europska komisija upravo prima preporuke od svih zainteresiranih sudionika u tom procesu i planira izdati konačni dokument u obliku memoranduma koji bi trebali potpisati svi sudionici. Članovi EGIL-a koji su prisustvovali sastancima sudionika u Bruxellesu smatraju da su se ključna pitanja u raspravi zaobišla i da se nije postupalo „u dobroj vjeri“ svih sudionika. Svoje je povlačenje iz rasprave EBLIDA nedavno i pismeno obrazložila. (http://www.eblida.org/news/press-release-licences-4-europe-plenary-on-13-november.html)

Članovi EGIL-a razgovarali su i o problemima s kojima su ovog časa sučeljene europske knjižnice. Tako se moglo čuti da knjižnice teško mogu sudjelovati u prekograničnoj suradnji koju potiču novi projekti Europske unije. Knjižnice iz Njemačke, Francuske, Švicarske, Češke i Poljske, na primjer, ne mogu kupovati e-knjige iz drugih zemalja, iako imaju čitateljsku publiku koju te knjige mogu zanimati i koja ih može koristiti. Kad se knjižnice žele javiti na pojedine projekte sučeljene su s pitanjima na koja ne mogu odgovoriti, poput npr. „Koji je dio nacionalne zbirke digitaliziran?“ i sl. H. Muller je izvijestio o izmjeni njemačkoga zakona o autorskom pravu, odnosno o njegovu usklađivanju s Direktivom o djelima siročićima, koja stupa na snagu 1. siječnja 2014. godine. Marljiva potraga za nositeljima prava, predviđena u Direktivi o djelima siročićima (djela kojima se ne može utvrditi ili pronaći autor, odnosno nositelj autorskog prava, op. ur.), ograničena je u tom zakonu na traganje za jednim autorom i u jednoj zemlji. Izmjene obuhvaćaju i dopuštenje znanstvenicima da svoje radove stave u otvoreni pristup dvanaest mjeseci nakon objavljivanja, bez obzira na uvjete ugovora koje su sklopili s nakladnikom, financijerom projekta i sl. Dakako, to je dopušteno samo autorima. Nije posve jasno, međutim, što će se dogoditi kad znanstvenik rad objavi u nekoj drugoj zemlji, jer se ne zna koji se zakon tada primjenjuje. Od zakona se zapravo očekuje da potakne znanstvenike i sveučilišne nastavnike da objavljuju u otvorenom pristupu, s obzirom da se njihov rad financira iz javnih sredstava. Što se tiče rasprodanih djela, ona će biti u registru nacionalne knjižnice, koja će platiti naknadu nositeljima prava. Govorilo se i o izmjeni Direktive o ponovnom korištenju informacija nastalih u javnom sektoru.

Caroline Fellbom Franke, pravna savjetnica Švedskog knjižničarskog društva, bila je pozvana na zagrebački sastanak da prikaže članovima EGIL-a kako funkcionira proširena kolektivna licencija u Švedskoj. Primjena te licencije mogla bi poslužiti kao zamjena za marljivu potragu za nositeljima prava, koja knjižnicama predstavlja veliko opterećenje. Proširena kolektivna licencija bila je prvi put uvedena u šezdesetim godinama za glazbena djela, a kasnije i za fotokopiranje za potrebe nastave. Ta je licencija zapravo ugovor između korisnika autorskih djela i udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Da bi mogla funkcionirati, mora biti predviđena u zakonu, a realizira se kao ugovor. Prednost joj je što u cijelosti uklanja svaki rizik za korisnike, što je knjižnicama veoma važno. Udruga za kolektivno ostvarivanje prava zastupa sve autore, a autor koji ne želi da se njegovo djelo koristi, mora to izrijekom reći. U Švedskoj inače udruge za kolektivno ostvarivanje prava ne moraju dobiti posebno prethodno odobrenje od države za zastupanje, dok je, na primjer, u Njemačkoj, kao i u Hrvatskoj, odobrenje potrebno. Treba dodati i to da proširena kolektivna licencija u nekim europskim zemljama, npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu, nikad nije bila uvedena.

U nastavku sastanka EGIL-a održan je 7. i 8. studenoga sastanak Izvršnog odbora EBLIDA-e (http://hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/828), kojemu su u dijelu posvećenom e-knjizi prisustvovali i članovi našega Društva. Hrvatsko knjižničarsko društvo pridružit će se kampanji za promicanje prava korisnika na čitanje e-knjiga koju EBLIDA upravo ovih dana započinje.

Idući sastanak EGIL-a održat će se u Haagu u travnju 2014. godine, a dan kasnije uslijedit će i zajednički sastanak EGIL-a i CLM-a. U drugoj polovici 2014. članovi EGIL-a okupit će se vjerojatno u Berlinu.