Osnutak Narodne čitaonice u Dugom Selu 1890. godine

Predrag Topić
Gradska knjižnica i čitaonica Dugo Selo
gkds@gkds.hr

U povijesti svake ustanove bitno je saznanje kada je osnovana, ali kada ne postoje sačuvani dokumenti može se o tome samo nagađati.

Većina narodnih knjižnica počele su kao narodne čitaonice, a tako je bilo i sa sadašnjom Gradskom knjižnicom Dugo Selo. Vrijeme osnivanja čitaonice u Dugom Selu smještalo se obično krajem 19. stoljeća ili konkretnije, u 1891. godinu. Pretragom članaka u Narodnim novinama, u br. 43. od 23. veljače 1892. godine, naišli smo na članak koji govori o zabavi koju je priredila Narodna čitaonica u Dugom Selu, ali iz kojeg se jasno vidi tko je osnivač i prvi predsjednik čitaonice (kraljevski kotarski predstojnik Franjo Kadić) i koje je to godine bilo (1890).

Prenosimo članak u cijelosti:

U Dugomselu, 20. veljače. (Dopis.) (Narodna čitaonica). Dne 18. t. mj. priredila je naša čitaonica plesni vjenčić sa tombolom. Voljan sam vam o tom u kratko izvjestiti, nu prije svega nekoliko riečih o postanku i razvitku naše čitaonice, jer mislim da se o njoj jedva što u javnosti znade. Od kako su ovdje u Dugomselu smještene oblasti, dobilo je Dugoselo posve drugo lice i počela se osjećati potreba čitaonice. Tako prošlo nekoliko godinah, skoro na svakom mjestu gdje su se inteligentniji ljudi sastali, čula se koja rieč o potrebi, da se čitaonica ustroji, nu rekao bih, da nitko nije ili htjeo ili imao odlučne volje, da ovoj obćoj želji izadje u susret do gosp. kr. kot. predstojnika Kadića, koji je mjeseca travnja 1890. razaslao poziv na dogovor na sve inteligentne osobe obćine i kotara, te je u toj prvoj skupštini odmah izabran odbor i sastavljena su pravila, koja je i vis. kr. zem. vlada potvrdila i na temelju kojih se sada čitaonica sve bolje i bolje razvija.

Kao što svaka nova stvar traži, da joj se čovjek privikne, tako je i bilo s našom čitaonicom u početku. Nu dok je slabije životarila iz vana - širila je, reko bih, sve dublje i dublje svoje moralno korienje medju slojevi naše inteligencije, te sada broji liepi niz nutarnjih i izvanjskih članovah.

Za sada mora se čitaonica zadovoljiti sa jednom sobom dok se nedomogne samostalnijih prostorijah, s toga je i svoj plesni vjenčić dobrotom gosp. obć. načelnika Belca priredila revnim nastojanjem odbora a poglavito gg. Mikleušića i Graffa, u prostorijah obć. sgrade. Ples bio je mnogobrojno posjećen. Poslje odmora igrala se tombola. Sgoditakah što kupljenih, što poklonjenih po prijateljih družtva bilo je oko 15. Glavni sgoditak (liepa čaša sa tacom) zapao je pogl. gosp. kr. kot. predstojnika i predsjednika čitaonice Fr. Kadića, te izgleda, kao da je sama fortuna htjela s glavnim sgoditkom nagraditi osnovatelja čitaonice, pa je u tom smislu i nekoliko liepih zdravicah izrečeno g. predsjedniku i odboru.

Poslije svršenog plesa oko 4 sata u jutro zabavljalo se je družtvo uz pjesmu i glasbu 53. pješačke pukovnije do u jutro, pače i do dana. Nepovoljnom vremenu, t. j. sniegu, koji je onog dana do podne padao, mora se pripisati, da nam nisu došla još nekoja najavljena gospoda iz odaljenijih miestah.

I tako vam evo opisah ovaj plesni vjenčić, koji nam je svima ostao u liepoj uspomeni, a naravno i čitaoničkoj blagajnici.

Za razliku od većine ustanova osnivanih u Dugom Selu od strane domaćih uglednika, Narodnu čitaonicu osnovao je čovjek koji negdje početkom 1890. godine dolazi u Dugo Selo iz Velikog Grđevca (rodno mjesto Mate Lovraka) gdje je bio na položaju državnog činovnika onog vremena (Austro-Ugarska Monarhija). Očigledno se odmah intenzivno uključio u društveni život mjesta svoje nove službe. Krajem godine (u listopadu 1890) na sjednici Gospojinskog društva Crvenog križa u Dugom Selu biti će izabran na mjesto potpredsjednika tog društva, a njegova supruga Augusta (1855-1930) postat će članicom tog društva. Inače je osnivač i prvi predsjednik Narodne čitaonice u Dugom Selu Franjo Kadić (1846-1924) zapravo sin svog puno poznatijeg oca, također Franje Kadića (1821-1888), poznatog hrvatskog šumarskog stručnjaka iz druge polovine 19. stoljeća koji je poznat po pošumljavanju velebitskih goleti (npr. Senjska Draga).