Sudjelovanje Marice Šapro-Ficović na Godišnjoj konferenciji Društva za usmenu povijesti SAD-a (Oral History Association Annual Meeting)
Oklahoma City, SAD, 9.-13. listopada 2013. godne

Marica Šapro-Ficović
Dubrovačke knjižnice
msapro@dkd.hr

Četrdeset sedma godišnja konferencija Društva za usmenu povijest SAD-a (Oral History Association, OHA), održana je u listopadu 2013. u Oklahoma Cityju. Na konferenciji sam sudjelovala s predavanjem pod naslovom Oral history shows vibrant life in libraries under war conditions in Croatia 1991 – 1995. U predavanju sam se osvrnula na Domovinski rat u Hrvatskoj i na važnu ulogu knjižnica u gradovima pod opsadom od 1991. do 1995. godine. Predstavila sam rezultate istraživanja usmene povijesti koju sam provela od 2006. do 2011. u deset većih gradova koji su bili pod opsadom, od Dubrovnika, Šibenika i Zadra na jugu, Gospića, Karlovca, Siska i Slavonskog Broda u središnjoj Hrvatskoj do Osijeka, Vinkovaca i Vukovara na sjeveroistoku zemlje. Istraživanje je uključilo 67 sudionika, knjižničara i korisnika knjižnica iz tih gradova, koji su u intervjuima iznijeli svoja sjećanja o radu i korištenju knjižnica u gradovima za vrijeme opsade, te razmišljanja o značenju knjižnice za zajednicu u tom razdoblju. Predavanje je uključilo niz odabranih primjera zapisa usmene povijesti koji su privukli pažnju publike.

Bilo je to prvo od tri predavanja u bloku o korištenju narativa za razumijevanje rata, katastrofa i nasilja (Enduring through the crisis: using narrative to understand war, disaster and violence). U drugom izlaganju pod naslovom Usmena povijest i egipatska revolucija (Oral History and the Egyptian Revolution), Hanna Schmidt iz Arizona State Universityja pokazala je dio zvučnih zapisa intervjuiranih sudionika masovnih protesta na trgu Taquir u Kairu 2011. godine. U trećem predavanju o muslimanskim ženama nakon rata u bivšoj Jugoslaviji sa zanimljivim naslovom Muslim Women Survivors and Advocacy: After the War in Former Yugoslavia, Indira Skoric iz Kingsborough Community Collegea iz New Yorka dala je prednost raznim teoretskim pristupima, dok su nažalost svjedočanstva intervjuiranih žrtava silovanja bila slabo zastupljena.

Konferencija je održana u povijesnom Skirvin Hilton hotelu u središtu Oklahoma Cityja. Sudjelovalo je preko 400 sudionika iz SAD-a i drugih zemalja: sveučilišnih predavača, samostalnih istraživača, povjesničara, muzejskih kustosa, knjižničara, arhivista, doktoranada i studenata. Na sveučilištima u SAD-u velike projekte vode posebni odjeli ili istraživački centri za usmenu povijest. Jedan od najvećih (i sponzor ovogodišnje konferencije) je program Southern Oral History sa Sveučilišta Sjeverna Karolina. Elisabeth Millwood (na slici s M. Šapro-Ficović), koordinatorica ovog programa i voditeljica Međunarodnog odbora OHA-e, pozvala je na redovni sastanak Odbora međunarodne dobitnike stipendije OHA-e, gdje sam imala priliku zahvaliti na potpori. Okupili smo se još jednom na doručku 11. listopada 2013, upriličenom za one koji sudjeluju prvi put na konferenciji, gdje smo razmjenjivali informacije o svojim projektima.

Na konferenciji su predstavljeni mnogi lokalni (iz SAD-a) i međunarodni projekti i istraživanja iz usmene povijesti. Zastupljena su bila istraživanja o ratovima, ratnim veteranima (jedan je od najvećih Projekt usmene povijesti Kongresne knjižnice), holokaustu, ulozi žena u ratovima i građanskim pokretima, priče sudionika raznih pokreta ili značajnih povijesnih događaja koje novim, dosad neotkrivenim svjedočanstvima stalno preispituju službenu historiografiju. Među ostalima, osobito su istaknuta usmena svjedočanstva vezana za ubojstvo predsjednika SAD-a Johna F. Kennedyja, čija se 50. godišnjica smrti 2013. godine obilježavala u SAD-u. Od predavanja sudionika izvan SAD-a, zanimljiva su bila predavanja čeških znanstvenika s Instituta za suvremenu povijest u Pragu. Miroslav Vanek je u predavanju Rad kao vrijednost (Work as a value: of unemployment and bananas, 1970-2012) iznio rezultate istraživanja mišljenja ljudi o pojmu rada u vrijeme socijalizma i danas, a Pavel Mücke je u predavanju Policijske priče i pripadnici češke policije i sigurnosnih službi (Police stories and Czech police and security forces members) govorio o promjenama u policiji i snagama sigurnosti. Zanimljivo je bilo s kolegama podijeliti razmišljanja o problemima institucionalizacije usmene povijesti u Hrvatskoj i Češkoj te ideji osnivanja europskog udruženja za usmenu povijest. Istraživanje Yin Peili, doktorandice na Sveučilištu u Pekingu pokazuje da je usmena povijest slabo razvijena i u Kini. Ona je provela istraživanje zbirki usmene povijesti u kineskim knjižnicama, te utvrdila da takvih projekata iIi zbirki ima vrlo mali broj.

Na okruglim stolovima i radionicama obrađivala su se specifična područja usmene povijesti, pa tako i vrlo značajno pitanje institucionalne suradnje u projektima. Jedan od primjera pruža zajednički projekt o uraganu Sandy istraživačkih centara sveučilišta i vlade Srednjeatlantske regije SAD-a. Raspravljalo se o digitalnom pristupu arhivskoj građi, o razvoju standarda za metapodatke u zbirkama usmene povijesti, o korištenju multimedije u prikazima usmene povijesti, o uključivanju studenata u istraživanja usmene povijesti, pravnim i etičkim pitanjima prikupljanja, pohrane i objavljivanja zapisa usmene povijesti, te problemima očuvanja i dugotrajne pohrane građe usmene povijesti. Prisustvovala sam okruglom stolu na ovu temu pod nazivom Pohranjivanje usmene povijesti (Archiving oral history: perspectives on collection, preservation and curation). Sve tri predavačice, Nancy MacKay sa Sveučilišta San Jose, dugogodišnja poznata istraživačica usmene povijesti u SAD-u, Stephanie Renne iz tvrtke George Blood Audio & Video i Yona Owens sa Sveučilišta Sjeverne Caroline North Carolina State Universityja, u svojim su izlaganjima ukazale na mali broj repozitorija i nepristupačnost institucija koje čuvaju materijale usmene povijesti. Stoga je razumljivo da je isto ovo pitanje (čuvanja zapisa usmene povijesti) postavljeno i nama koje smo održale izlaganja u bloku predavanja 9. 4 (moderator Marc Cave). Moj je odgovor bio da se zapisi usmene povijesti čuvaju u Memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu.

Na izložbi publikacija mogla su se nabaviti nova djela iz područja usmene povijesti koja po raširenosti i popularnosti već neko vrijeme ima obilježja globalnog pokreta. OHA je najveća i najstarija organizacija za proučavanje usmene povijesti na svijetu; izdaje knjige i časopise te daje potporu projektima. Uz još nekoliko sudionika, dobitnica sam ovogodišnje stipendije OHA-e koja se dodjeljuje prijavom na međunarodni natječaj te služi kao potpora za dolazak i predstavljanje istraživanja usmene povijesti na godišnjoj konferenciji. Na potpori za izlaganje projekta usmene povijesti o knjižnicama u Domovinskom ratu na godišnjoj konferenciji OHA-e zahvaljujem također i Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. O mojim dojmovima s konferencije moći će se pročitati u prosinačkom blogu OHA-e na http://www.oralhistory.org/.