Što očekuje visokoškolske knjižnice u sklopu mjera racionalizacije na sveučilištima?

Zagorka Majstorović
knjižničarska savjetnica za visokoškolske i specijalne knjižnice
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
zmajstorovic@nsk.hr

Knjižničari već nekoliko godina, izravno i neizravno, osjećaju recesiju u Republici Hrvatskoj: smanjenje osobnih dohodaka u javnim službama, teškoće u financijskom vrednovanju postignutih viših zvanja, smanjenje sredstava za knjižnice u matičnim institucijama (najviše za nabavu obvezne i preporučene udžbeničke literature), smanjenje sredstava za pristup znanstvenim izvorima – bazama podataka, nedostatak sredstava za opremu, za stalno stručno usavršavanje knjižničara i drugo. Međutim, nisu sve knjižnice jednako pogođene recesijskim mjerama. Najviše su pogođene knjižnice u sastavu (fakultetske i specijalne knjižnice), sveučilišne knjižnice (samostalne ili u sastavu sveučilišta) te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Razlike u financiranju knjižnica tako se još više produbljuju.

Zvono na uzbunu za knjižničare visokoškolskih knjižnica bilo je pismo koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta poslalo 2. rujna 2013. godine na adrese rektora četiriju neintegriranih sveučilišta (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek) znakovitog predmeta: „Prijedlog modela racionalizacije zapošljavanja i preraspodjele nenastavnog osoblja sveučilišta“.

Izdvaja se najvažniji dio pisma:

„Uzimajući u obzir broj nenastavnog osoblja (na administrativnim, računovodstvenim, poslovima održavanja, u informatičkim službama, u knjižnicama, u evidencijama studija, na poslovima čišćenja i održavanja te drugim sličnim poslovima), koje čine trećinu ukupnog broja zaposlenika na sveučilištima te njihovo radno opterećenje, razvidno je da se taj kapacitet ne koristi optimalno. Raspoloživost prostornih i administrativnih kapaciteta usitnjena je i samim time sveučilišta ne funkcioniraju kao umreženi poslovni sustavi. To dovodi do smanjene učinkovitosti pojedinih službi i sveučilišta u cjelini….

Nastavno na navedeno, smatramo kako je potrebno utvrditi godišnji plan preraspodjele postojećih radnih mjesta nenastavnog osoblja na način da se nenastavno osoblje prevede u zaposlenike sveučilišta te preraspodjeli po zajedničkim službama, pri čemu posebnu pažnju treba obratiti na zamjenska radna mjesta, odnosno plan umirovljenja za 2013. i 2014. godinu…“

Knjižničari visokoškolskih knjižnica svjesni su neracionalnog poslovanja u sveučilišnim knjižničnim sustavima koji se prije svega odnosi na njihovu slabu funkcionalnu povezanost, marginalizirani položaj knjižnica u institucijama, neujednačenu kvalitetu rada i usluga... Sve navedeno zabilježeno je u Analizi nacionalnog sveučilišnog knjižničnog sustava (http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2013/04/Analiza-stanja_SKS_RH.pdf) i Analizi knjižničnog sustava Sveučilišta u Zagrebu (http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2013/04/Analiza-stanja-SKS-u-ZG.pdf).

Upravo zbog lošeg funkcioniranja sveučilišnih knjižničnih sustava kao prvi strateški cilj u dokumentu Strategija razvoja sveučilišnih knjižničnih sustava u Republici Hrvatskoj: 2013. – 2015. (http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2013/05/Strategija-razvoja-SKS.pdf) istaknuto je postizanje „funkcionalne povezanosti knjižnica u sveučilišnom knjižničnom sustavu“ radi zadovoljavanja informacijskih potreba akademske i znanstvene zajednice sveučilišta i funkcionalne informacijske službe u sustavu“ i sa sljedećom svrhom: „povećanjem kvalitete knjižničnih izvora i usluga i racionalnim korištenjem proračunskih sredstava u svim segmentima“.

Prvo pisano očitovanje vezano uz mjere racionalizacije u okviru sveučilišta poteklo je od predsjednice Hrvatskog knjižničnog vijeća profesorice Tatjane Aparac-Jelušić. Na 3. sjednici Hrvatskog knjižničnog vijeća, održanoj 3. listopada 2013. predsjednica je istaknula kako su u dopisu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta „knjižnice visokih učilišta postavljene u skupinu nenastavnog osoblja (što je razumljivo, iako određeni broj knjižnica sudjeluje u nastavnim procesima), ali se, u traženju da se izrade planovi preraspodjele nenastavnog osoblja, knjižničari stavljaju u skupinu zajedničkih, administrativnih službi, što je neprihvatljivo“. Ujedno je predložila da se Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, nastavno na njihov dopis upućen rektorima neintegriranih sveučilišta, uputi dopis čiji se sadržaj može vidjeti u Zapisniku 3. sjednice Hrvatskog knjižničnog vijeća (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=364).

Drugo pisano očitovanje na dopis proizašlo je na sastanku voditelja visokoškolskih knjižnica Sveučilišta u Zagrebu, održanom 10. listopada 2013, gdje su usvojeni zaključci koje su voditelji knjižnica uputili svojim dekanima i posredno rektoru Sveučilišta u Zagrebu. Sadržaj zaključaka može se vidjeti na mrežnoj adresi sveučilišne matične djelatnosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/Zaključci-sa-sastanka-voditelja-visokoškolskih-knjižnica-Sveučilišta-u-Zagrebu-održanog-10.-listopada-2013.-u-Nacionalnoj-i-sveučilišnoj-knjižnici-u-Zagrebu.pdf).

O dopisu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta rektorima neintegriranih sveučilišta raspravljalo se i na 5. sjednici Stručnog odbora Hrvatskog knjižničarskog društva (24. rujna 2013), na sjednici Komisije za visokoškolske knjižnice HKD-a (10. listopada 2013) te na 8. sjednici Stručnog vijeća sveučilišnih matičnih knjižnica (4. studenog 2013), bez pisanih očitovanja.

Bez obzira na to što je dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta upućen rektorima neintegriranih sveučilišta, knjižničarska zajednica se oglasila sa zahtjevom da visokoškolski knjižničari sudjeluju u predlaganju planova i projekcija racionalizacije u dijelu koji se odnosi na knjižnice kako ne bi dolazilo, prema mišljenju Hrvatskog knjižničnog vijeća, do „smanjenja kvalitete knjižničnih i informacijskih usluga s jedne strane te kako bi se osigurala učinkovitija organizacija knjižnica visokih učilišta unutar matičnih institucija kao posebnih stručnih jedinica koje matično visoko učilište osniva poradi djelotvornog i cjelovitog osiguravanja uvjeta za realizaciju znanstveno-istraživačke i obrazovne djelatnosti s druge strane“.

Nadalje, za očekivati je kako će predstojeće promjene zakona potvrditi knjižničnu djelatnost kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a posebice Strategija razvoja hrvatskih knjižnica: 2013 – 2020. koja bi trebala dati dugoročne smjernice razvoja hrvatskog knjižničarstva, a resorna ministarstva bi takvu strategiju trebala prihvatiti.