Vojvodina: Knjižnice Hrvata

Tomislav Žigmanov
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica
tzigmanov@zkvh.org.rs

Hrvati u Vojvodini su u većini višestoljetno domicilno stanovništvo i predstavljaju relativno heterogenu nacionalnu zajednicu. Oni su na prostor Vojvodine, to jest u južne krajeve Srednje Europe, dolazili tijekom duljeg razdoblja. U različitim razdobljima, zbog različitih razloga i s različitih su područja današnjih država Hrvatske i Bosne i Hercegovine Hrvati naseljavali teritorij Bačke, Srijema i, u manjem broju, Banata. Subetnički su dijelovi Hrvata u Vojvodini – Bunjevci i Šokci u Bačkoj, skupine Hrvata u Banatu, te Hrvati u Srijemu, živeći u različitim državno-pravnim sustavima, tijekom povijesti imali zasebne, među sobom čak i različite, nacionalno-integracijske procese, kao i uopće procese društvenoga razvoja, što je sve ostavljalo posljedice na njihov društveni život u sadašnjosti, kao i na područje kulture. Često su u povijesti bili objekti nedobrohotnih politika, što se na poseban način demonstriralo 90-ih godina 20. stoljeća.

Osnovna značajka koja vrijedi kada je u pitanju ostvarivanje prava na njegovanje i razvoj vlastite kulture u suvremenosti jest sljedeća: hrvatska nacionalna manjina u Vojvodini do početka djelovanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (2009) nije imala nijednu profesionalnu kulturnu instituciju. Kako se to dogodilo ne tako davno, biva jasnim zašto još uvijek ne postoji ozbiljnija kulturna politika i praksa, zašto još nije ustrojen vlastiti kulturni prostor, zašto su kulturni sadržaji unutar zajednice više nego siromašni, uz dominaciju folklornih sadržaja, zašto ne postoje značajnije manifestacije u određenim sferama kulture... S druge strane, i hrvatski sadržaji u programima kulturnih i znanstvenih ustanova i institucija od nacionalnoga i pokrajinskoga značaja, zatim gradova i općina u kojima Hrvati žive i više su nego skromni – reći ćemo da Gradska knjižnica u Subotici, gradu na čijem teritoriju živi blizu 15 000 Hrvata, 2012. godine nije kupila niti jednu knjigu na hrvatskome jeziku. Dodajmo tome i činjenicu da status knjiga na hrvatskome jeziku, osim djelomice u subotičkoj Gradskoj knjižnici, još uvijek nije na zadovoljavajući način razriješen – u većini je sastavni dio fondova knjiga na srpskome jeziku.

Kada je riječ o knjižnicama unutar kulturnoga prostora hrvatske zajednice u Vojvodini, valja istaknuti kako ne postoji niti jedna javna knjižnica koja bi posjedovala knjige i druge publikacije koje su od značaja za Hrvate u Vojvodini. Postojeće, koje djeluju u sastavu kulturnih udruga, ili su regionalne (Bunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan Kujundžić“ u Subotici, koja djeluje unutar Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“) ili općenitije (knjižnica kulturne udruge Hrvatska čitaonica iz Subotice) ili pak pokrivaju novije razdoblje (knjižnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, također u Subotici). Rad niti jedne, pak, nije ni na koji način financijski podržan od strane državnih tijela Republike Srbije.

Bunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan Kujundžić“ smještena je u prostorijama Župe sv. Roka u Subotici i raspolaže s najbogatijem zavičajnim fondom s oko 6 000 što monografskih što periodičkih publikacija, no one nisu ni na koji način bibliotečki obrađene. Dio u kojemu se nalaze knjige izvan zavičajnoga fonda – riječ je oko 30 000 knjiga – nema svoj prostor i nije dostupan javnosti.

Knjižnica Hrvatske čitaonice – s više od 10 000 jedinica – smještena je u prostorijama udruge, a sadrži, osim manjeg zavičajnog fonda, veći broj naslova knjiga na hrvatskome jeziku. No, i obrada je knjiga u njihovom fondu tek na početku. Na koncu, kada je riječ o zavičajnoj knjižnici Hrvata u Vojvodini Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, zahvaljujući donacijama nekoliko osoba i institucija, došao je u posjed sveukupne zavičajne periodike na hrvatskom jeziku objavljivane nakon 1990, koja je i primjereno uvezana, te svih izdanja na hrvatskom jeziku objavljenih također nakon 1990. godine. U tijeku je stručna knjižničarska obrada, te smještaj na adekvatan način radi dostupnosti svim zainteresiranima.

I desetak mjesnih kulturnih udruga u Vojvodini (Sombor, Tavankut, Zemun i dr.) ima svoje manje knjižnice, koje poglavito sadrže knjige i periodiku iz starijeg razdoblja (do 1990), ali su prepuštene entuzijazmu pojedinaca, bez ikakve materijalne ili stručne pomoći državnih institucija.

Kada je riječ o starijim knjigama, od izuzetne su vrijednosti i dvije knjižnice u franjevačkim samostanima u Bačkoj. Naime, samostani u Baču i Subotici raspolažu bogatim i uređenim knjižnicama, koje sadrže veliki broj franjevačkih filozofskih i teoloških priručnika i knjiga iz 18. stoljeća. Smatra se da knjižnica samostana u Baču od svih knjižnica franjevačkih samostana na teritoriju bivše Jugoslavije ima najbogatiji fundus knjiga. To je iz razloga što su knjige nabavljane za potrebe redovnika dušobrižnika u novicijatu ili su ostale kao ostavština nemalog broja franjevaca koji su u Baču umrli.