Mala čeljadi znadu ka utra Lumolize, jena redžijuna do Litalja, jesu tri grada di još sa govare jena jezik zlav. Ove tri grada sa zovu Kruč (Acquaviva Collecroce), Filič (San Felice del Molise) aš Mundimitar (Montemitro). Jiman do ovga jezika je: "na-našu", ka hoče reč: Govorat na-našu maneru. Su ga zval vaka one ka ga kjikjarijaju aje-ka ne nadahu ki jezik biša e do di gredaša. Znadahu sama ka gredaša „jiz do'ne bane mora“, do di su bi dol pur one. Zlava su dol jiz do'ne bane mora li prindžipij do lu 1500, dop ka grad do prije (Kruč) je bi bija štrujan lu 1456 do jenga taramuta e čeljade ka su bi ostal su bi umbral za malatiji (peste). Do lu 1297 fina lu 1796 grad jiz Kruča je bija posedan do Kavaljeri do Malta. Do mala gošti utra ove grada su nikl tri Kafe Leterarija. Ove servu za moč skupit aš držat tuna ono ka sa more zgora štorije do našhi gradi, aš do njevga jezika. Ja vami hočam govorat do'noga jiz Kruča. Utra naš Kafe Leterarij jesu čuda libri pisana Kroat, jena jezik kurta onga našoga, ma ka mi numima kjikjarijat! Sa tuna ove libra jesu klasifikana aš sa moraju prosit za hi lejit. Sada di Kafe Leterarij rabu jena dičalj aš jena dovojika, ka ja sa jindervišta. OV: Ja jesa Oscar Vetta e s menom rabi laria Mirco. Rabima za "Sportij za Jezika", ka sa nahoda di Kafe Leterarij e di čeljade moraju dokj za pitat ono ka hi nderesiva zgora našga jezika o do štorije, tradicijune, koštuma do grada. Di naš Kafe leterarij, jesu dva vocabolarija, jena zgora jezika ka sa govore u Kruč e drugi zgora jezika ka sa govore na Mundimitar. Jesu tri romandza pisana na-našu do Nicola Gliosca, koja gvida turištik. Tuna jesu benja na desat libri pisana na-našu. IM: Ja jesa Ilaria e kana Oscar rabim di Sportij za Jezika. Naš teg je oni, za čit poznat stvare do našga jezika aš do našga grada. Korko čeljadi gredu di Kafe? KL: Ne gredu čuda aje-ka mala čeljadi znadu ka oda je jena biblioteka, e one ka umu pisat aš lejit na-našu jesu mala. Vi umita pisat aš lejit ovi jezik? KL: Mi keja. Poznajama pur hrvatski leterarij ka sma študijal di universita. Sta čil štokodi za čit znat čeljadi ono ka činita? KL: Sma proval čit nike stvare ove dana ka su prol. Sma čil jenu moštru do dizenji ka su čil dica za Feštu do Maja. Pa sma organidzal jena evend ka sa zovaša: Povidami jena fat. Sma hodil po gradu po ruvami starihi, zozdola crikve aš kude naše funde. Dokla gredahma sima-tama, čeljade stare su povidival, dicami aš onimi ka bihu s nami, fata stare ka su bi surtil njimi kada bihu mblade. Di saka funda sma sa fermal e prije za pit sma kandal na-našu, naše kandzune stare, kana: Divojka Rodna. Koje jesu libra ka jimata e ka jesu pisana na-našu? KL: Libar naveče jimbordand ka jimama e ka govare kaka bihma, je oni do Milan Rešetar aje ka je bija prvi lingvišt ka je pisa zgora našga lipoga jezika. Ovi libar govare pur: Do di, kada e aje zlava su dol Lumoliz. Pa je vokabolarij ka je bija pisan do profesora Walter Breu aš profesora Giovanni Piccoli di je pur jena mala gramatika do našga jezika. Je drugi vokabolarij s figuri, za dicov malihi, ka je bija pisan do Pasqualino Sabella. Riče zgora vokabolarija, sa nahodaju pisana: na-našu, kroat aš italjan. Pa jesu tri romandza: Sep aš Mena – Hiža do Templari – Tezor do Brihandi, aš jena libar do poeziji: Stice do srce, ka su bil pisana do Nicola Gliosca. Drugi libar jimportand pisan na-našu je: Mali Kraljič. Ovi libar je bija tradučan na-našu do profesora Walter Breu aš do Nicola Gliosca. Pa je jena libar ka je pisa John Clissa, jiz Filiča, ka sa zova: Funda aš Orginet, ka govore do čeljadi do'vga grada ka jesu Laustralija aš kaka njifog jezik (na-našu) je kanja z'one bane svita. Naša sperandza je ka ovi jezik nima umbrit e mi ka ga govarama, mama čit tuna ono ka morama za ga čit živit još. | | Malo ljudi zna da u talijanskoj regiji Molise postoje tri gradića u kojima se govori jedan slavenski jezik. Ta tri gradića zovu se Kruč (Acquaviva Collecroce), Filič (San Felice del Molise) i Mundimitar (Montemitro). Naziv toga jezika jest na-našu što hoće reći pričati na naš način. Tako su ga zvali oni koji su ga govorili zato što nisu znali niti koji je to jezik ni odakle dolazi. Znali su samo da dolazi „s druge strane mora“, odakle su došli i oni sami. Slaveni su došli s druge obale početkom 16. stoljeća, nakon što je raniji grad (Acquaviva) uništen u potresu 1456. godine, a preživjeli stanovnici su umrli od bolesti (kuge). Od 1297. pa sve do 1796. Kručom su vladali Malteški vitezovi. Prije nekoliko godina u ovim su gradovima izniknula tri književna kafića čija je svrha pokušati oživjeti i sačuvati sve moguće priče o našim gradićima i jeziku. Želio bih vam pričati o onome u Kruču. U našem književnom kafiću mnogo je knjiga na hrvatskome jeziku, jeziku bliskom našem, ali kojega ne govorimo. Te knjige su obrađene i mogu se posuditi. Intervjuirao sam mladića i djevojku koji rade u književnom kafiću. OV: Moje ime je Oscar Vetta, a sa mnom radi Ilaria Mirco. Radimo na jezičnome pultu koji se nalazi u unutrašnjosti književnog kafića gdje mogu doći oni koje zanima naš jezik ili priča o njemu, naše tradicije i nošnje. U našem književnom kafiću imamo dva rječnika, rječnik jezika koji se govori u Aquavivi i drugi, rječnik jezika koji se govori u Montemitru. Na našemu jeziku tri je romana napisao Nicola Gliosca, a postoji i nekoliko turističkih vodiča. Ukupno desetak je knjiga napisanih na-našu. IM: Ja sam Ilaria i zajedno s Oscarom radim na književnom pultu. Naš je posao da druge upoznajemo s našim jezikom i gradom. Koliko ljudi dolazi u Kafić? KL: Ne dolazi mnogo ljudi jer tek malobrojni znaju da je ovdje knjižnica i uopće malo je onih koji pišu i čitaju na-našu. Vi znate pisati i čitati taj jezik? KL: Mi znamo. Studirali smo i hrvatski jezik, tako da poznajemo i njega. Kako upoznajete ljude s onime što radite? KL: Nedavno smo pokušali nešto u tom smjeru. Priredili smo izložbu dječjih radova za Feštu od Maja (lokalni tradicionalni običaj za prvi svibnja, op. ur.). Osim toga, organizirali smo manifestaciju pod nazivom Povidami jena fat (Ispričaj mi priču). Hodali smo starim gradskim ulicama, oko crkve i prema našim fontanama. Dok smo hodali, stariji su pričali djeci i svima ostalima svoje dogodovštine iz djetinjstva. Ispred svake fontane bismo se zaustavili i prije pijenja pjevali bismo na-našu naše stare pjesme kao što je Divojka rodna. Koje knjige imate napisane na-našu?
KL: Najvažnija knjiga koju imamo i koja govori o nama je knjiga Milana Rešetara. On je bio prvi lingvist koji je pisao o našem lijepom jeziku. Ova knjiga također govori odakle, kada i zašto su Slaveni došli u Molise. Potom imamo rječnik koji su sastavili profesori Walter Breu i Giovanni Piccoli gdje se može pronaći i ponešto gramatike našega jezika. Postoji još jedan slikovni rječnik za djecu koji je sastavio Pasqualino Sabella. Riječi su napisane na-našu te na hrvatskom i talijanskom jeziku. Postoje i tri romana: Sep aš Mena – Hiža do Templari – Tezor do Brihandi, i jedna pjesnička zbirka, Stice do srce, koje je napisao Nicola Gliosca. Još jedna važna knjiga objavljena na-našu jest Mali Kraljič (Mali princ, op. ur.). Na-našu su ga preveli profesor Walter Breu i Nicola Gliosca. Imamo i knjigu koji je napisao John Clissa iz San Felicea, pod nazivom Funda aš Orginet u kojoj govori o svojim sunarodnjacima koji žive u Australiji i opisuje kako se njihov jezik (na-našu) promijenio na drugome kraju svijeta. Nadamo se da ovaj naš jezik neće izumrijeti i da ćemo mi koji ga znamo poduzeti sve što je u našoj moći da ga i dalje održimo živim! |
