Školska knjižnica u Europskoj uniji: izazovi i mogućnosti rada u manjinskoj školi

Mira Barberić
Češka osnovna škola J. A. Komenskog, Daruvar
mira.barberic@skole.hr

Rad u školskoj knjižnici sve više dobiva novu, važnu ulogu u suvremenoj školi i u suvremenom društvu jer knjižnica postaje mjesto stvaranja, razmjene saznanja, mjesto zajedničkog (suradničkog) učenja. U školskim knjižnicama rade stručnjaci, odgovarajuće obrazovani knjižničari, često i s još jednim završenim studijem. Zahvaljujući tome školsko knjižničarstvo se sve odvažnije pomiče s margina knjižničarstva u kojem su školski knjižničari smatrani više školskim djelatnicima, tj. više učiteljima nego knjižničarima.

Školska knjižnica je mjesto koje omogućuje različite načine učenja kao što su projektna nastava, debate, radionice, tribine, a za čije provođenje ključnu ulogu imaju školski knjižničari. Prostor školske knjižnice omogućuje neformalne oblike nastave: učenje u malim skupinama, učenje u paru ili individualno. Ujedno se učenike uči istraživati i koristiti različite izvore znanja i različite vrste medija. Na taj način školski knjižničar unutar obrazovnog sustava i među kolegama u školi dobiva novu ulogu i nije više samo knjižničar, odnosno osoba koja se brine za knjige u knjižnici, već postaje važna karika u odgojno-obrazovnom procesu i zajedno s nastavnicima planira i održava nastavne sate u knjižnici. Ta novoproizašla uloga školske knjižnice u odgojno-obrazovnom procesu i školskog knjižničara kao kompetentnog stručnjaka zahtijeva primjenu novih znanja i upotrebu suvremene tehnologije za čiju nabavu su potrebna financijska sredstva, a za kvalitetan rad školskih knjižničara i njihovo stalno stručno usavršavanje.

Kako već duže vrijeme nedostaju sredstva za financiranje školskih knjižnica, bilo je neophodno pronaći nove načine financiranja. Svjesni teške situacije u kojoj su se našle školske knjižnice, 2011. godine je u Bjelovaru Sekcija za školske knjižnice HKD-a organizirala 2. okrugli stol za školske knjižnice, a tema je bila EU fondovi i školske knjižnice. Već tada su predstavljeni primjeri dobre prakse iz nekoliko školskih knjižnica koje su našle način da neke od svojih projekata financiraju sredstvima iz EU-fondova. Tako su školski knjižničari pokazali da idu ukorak s vremenom i spremno prihvaćaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju ulaskom Hrvatske u EU. Izlaganja na Skupu, namijenjena prvenstveno školskim knjižničarima, trebala su knjižničare potaknuti da iskoriste svoje organizacijske vještine, kreativnost, sustavnost i uvide kako je ovaj skup prilika za promjene, ne samo vezane uz načine financiranja u školama nego i promjene u načinu razmišljanja. Poticanje učinkovitog i pravodobnog korištenja sredstava iz EU-fondova pridonosi bržoj integraciji u EU.

Školski knjižničar u EU tako postaje novi profesionalac s interkulturalnim kompetencijama čija su stručna znanja proširena fleksibilnošću, univerzalnošću i otvorenošću u pružanju podrške svojim korisnicima, tj. učenicima. Interkulturalna osjetljivost nije urođena ljudska osobina, već se ona stječe i razvija u doticaju i suočavanju s različitim kulturama. Učenjem o drugom i drugačijem učenici prihvaćaju kulturne razlike i shvaćaju njihovu ulogu u svakodnevnom životu. Stvaranjem i poticanjem interkulturalnog ozračja u školskoj knjižnici razvija se bolja socijalizacija, suradničko učenje, povezuju se i uspoređuju različite kulture, poštuju različitosti. To je zadaća svake školske knjižnice, ali u manjinskoj školi provođenje ovih aktivnosti ujedno predstavlja i specifičnost, zato što se provode istovremeno na jeziku manjine i na hrvatskom jeziku.

Vrlo važna uloga školske knjižnice u našoj školi usmjerena je na čuvanje identiteta pripadnika češke manjine i poticanje upoznavanja kulture domovine svojih predaka. Pritom se u prvi plan ne stavlja niti jednu kulturu, već se promatra suživot manjinske i većinske tradicije, razvija međusobno razumijevanje i potiče razmjena.

U našoj školi je nastava organizirana po modelu A, što znači da se nastavni sadržaji propisani Nacionalnim planom i programom u potpunosti izvode na češkom jeziku. Učenici usvajaju znanja na jeziku pripadnika manjine (češkom jeziku) i tijekom svog obrazovanja istovremeno stječu znanja o različitim kulturama.

Učenici uče, odnosno njeguju jezik svojih predaka između ostalog i čitanjem na češkom jeziku. Čitajući knjige na raznim jezicima obogaćuju jezik, šire spoznaje, stječu nova saznanja. Uloga knjižnice u tom procesu je nezamjenjiva i svoje usluge mora prilagoditi svojim korisnicima. Međupredmetna korelacija u nastavi češkog i hrvatskog jezika samo je jedna od aktivnosti koju koordinira školski knjižničar pri planiranju nastavnih sadržaja tih predmeta. Od prvog razreda učenici paralelno upoznaju likove iz bajki obrađene u korpusu češke, ali i hrvatske književnosti. U kasnijim godinama školovanja upoznaju se s poznatim književnim likovima iz češke literature i to iz različitih izvora (film, knjiga...) i uspoređuju ih s likovima iz djela hrvatske književnosti. Od četvrtog razreda učenici paralelno uče o prošlosti Hrvatske i Češke. U višim razredima se obrađuju sadržaji vezani uz češku povijest i geografiju. Na satovima glazbene kulture učenici savladavaju osnove glazbene kulture na primjerima čeških pjesama. I za realizaciju tih nastavnih sadržaja školska knjižnica postaje nezaobilazna jer osigurava učenicima i učiteljima korištenje različitih izvora znanja, različitih medija i građe na više jezika. Građu naše knjižnice čine zbirke najvećim dijelom na češkom i na hrvatskom jeziku, ali i na engleskom i njemačkom.

Poticanje čitanja na manjinskom jeziku zahtijeva i razne dodatne aktivnosti koje školski knjižničar provodi zajedno s predmetnim učiteljima ili učiteljima razredne nastave, ali često i u suradnji s drugim pojedincima i/ili manjinskim institucijama. Zato knjižničar u manjinskoj školi mora posjedovati interkulturalne kompetencije te poznavati i razumjeti kulturne potrebe lokalne zajednice, kako bi mogao pomno isplanirati svoje usluge i aktivnosti. U našoj školi su neke od tih aktivnosti prerasle u interdisciplinarni projekt, a neke su povremene i specifične su samo po tome što se odnose na češku nacionalnu manjinu. Obilježavanje obljetnica znamenitih čeških ličnosti te organiziranje kvizova o poznavanju češkog jezika, književnosti i povijesti, aktivnosti su koje provodi knjižničar s ciljem upoznavanja, očuvanja češkog jezika, povijesti i kulture, ali i poticanja stvaralaštva na češkom jeziku. Nastojanje da se što bolje upozna manjinska kultura, jezik i književnost te tradicija i povijest, omogućava pojedincima da i sami stvaraju na jeziku svojih predaka i na taj način pridonose kulturi svoje nacionalne manjine, a što opet obogaćuje sveukupnu baštinu Hrvatske.

Pisana riječ na materinskom jeziku ostaje sljedećim naraštajima kao dokaz o postojanju (manjinske) kulture, a ujedno i kao podsjetnik o potrebi njegovanja i čuvanja materinske riječi kao izvora iz kojega mogu učiti novi naraštaji. Knjižničari to dobro znaju i stoga svoje programe trebaju osmišljavati u tom smjeru.