Katica Tadić (Osijek, 1936 - Senj, 2013)

Poštovana kolegice, draga Kaća!

Svi Tvoji prijatelji, svi koji Te cijenimo, poštujemo, draga Kaća, Tebe, vrsnog knjižničarskog stručnjaka, zajedno smo u mislima, prisjećamo se Tebe, našeg prijatelja i suradnika, koji nas je napustio. Tužna sam, ali čast mi je što Ti mogu izreći u ime članova HKD-a našu zajedničku zahvalnost i prenijeti naše suosjećanje Tvojoj obitelji, onoj životnoj i onoj radnoj, najbližima i onima za koje je Tvoja napisana riječ bila jednako poticajna.

Neka mi bude oprošteno što neću uspjeti iskazati sve ono što bih željela. Ovakvi trenuci nas zaustavljaju, ali i ponovno bude sjećanja na zajedničke težnje i ciljeve. Ovakvi trenuci surovo nas upozoravaju da je iz knjižničarskih redova nestao čovjek, koji je neprestano težio najvišoj stručnosti, bez čijeg ćemo savjeta i pomoći biti znantno siromašniji. Može li se život kolegice Kaće smrću racionalizirati, kada njezin život nije bio samo prebrojiva biografičnost?

Katica Tadić, knjižničarska savjetnica, rođena Osječanka, gimnaziju je završila u Osijeku, bibliotekarstvo na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Rad u knjižnici započela je u Osijeku, u gradskoj knjižnici, nastavila u Sarajevu, i završila u Naučnoj (Sveučilišnoj) biblioteci u Rijeci.

Znamo koliko je u njezinu životu, uz znano i viđeno, bio prisutan tihi i skriveni rad. Kaća je bila knjižničarka koja nije samo radila u knjižnicama, Kaća je „živjela knjižničarstvo.“ Napisala je veliki broj stručnih radova, članaka, referata i bibliografija. Održala je bezbroj predavanja na stručnim skupovima ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim republikama bivše Jugoslavije. Bila je članica uredništva sarajevskog časopisa Bibliotekarstvo. Šira knjižničarska zajednica pamtit će je po priručniku Rad u knjižnici, a jednako tako i po napisanom kapitalnom djelu Bibliografija o arhivima, čitaonicama, knjižnicama i muzejima : napisi iz riječkih i sušačkih hrvatskih novina od 1900. do 1999, na području današnjih županija Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske. Promovirajući ovo vrijedno djelo 12. lipnja 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku ustvrdila sam da je knjižničarska samozatajnost Katice Tadić iznenadila kulturnu i znanstvenu javnost nečim tako značajnim kao što je ova Bibliografija u koju je uložen dugogodišnji stručno-znanstveni rad, veliki trud, znanje i sposobnost. Dala je i veliki istraživački i stručni doprinos u pisanju knjige o povijesti Gradske knjižnice Rijeka, posebno Narodne čitaonice riječke.

U svojem dugogodišnjem knjižničarskom radu prepoznata je kao vrsni stručnjak. Dobitnica je niza bosanskohercegovačkih, jugoslavenskih i hrvatskih priznanja. Kukuljevićeva povelja, najviše stručno knjižničarsko priznanje, uručena joj je 1988. godine. Osim knjižničarstvu, dala je kao povjesničar znatan doprinos arhivskoj i povijesnoj struci.

Nema smrti za one, svjetiljka čijih života je osvjetljavala bar jednom tuđe lice, jer i kad se ugasi – plamičak ostaje i dalje.

Hvala Ti draga Kaća.

Vera Erl