Pyjama party u Gradskoj knjižnici Vukovar, Ogranak Sotin

Marina Šumiga
Gradska knjižnica Vukovar
sotin@gkvu.hr

Premda nije uobičajena praksa da knjižničar provede noć u knjižnici s djecom, ovo smo ljeto u Ogranku Sotin Gradske knjižnice Vukovar organizirali pravi Pyjama party.

Tijekom cijelog ljeta oko 25-ero djece u dobi od 3 do 16 godina svakodnevno je svoje vrijeme, osim na kupanju, provodilo i u Knjižnici, sudjelujući u raznim radionicama. Tijekom jednog takvog druženja, tema razgovora postao je i Pyjama party...

Uslijedili su dogovori, organizacija, prikupljanje suglasnosti onih čija je riječ ipak glavna, a kad je konačno došao i taj dugo očekivani dan, sva djeca su se pojavila točno u 20 sati potpuno opremljena za Pyjama party.

Uslijedila je večera, a potom kreativni dio – izrada balon-lutke Kosturke, čija je priča bila prva strašna priča u nizu te večeri, a nalazi se u knjizi Žene koje trče s vukovima, autorice Clarisse Pincola Estess. Kroz kazalište sjena priču su ispričali i odglumili Marin i Vilim Sovar te Marina Šumiga. Priča je to o dobroj djevojci koju je otac odlučio kazniti bacivši je s litice u more, gdje su je ribe pojele i od nje je ostao samo kostur. Stanovnici tog kraja smatrali su kako je zbog strašnog događaja to mjesto ukleto, te tamo nisu lovili ribu. Međutim, u mjesto je došao novi ribar koji je upravo tamo odlučio loviti, te je ulovivši Kosturku prestrašen pobjegao kući vukući je pritom nehotice na svojoj udici. Stigavši konačno kući, vidjevši zapetljanu i jadnu Kosturku, uspio se suočiti sa svojim strahom i odlučio joj je pomoći. Kosturka tako predstavlja sve naše strahove potičući nas na suočavanje s njima i predstavljajući također život zarobljen u njima.

Nakon ispričane priče djeca su saznala da ih znatiželjno oko Kosturke promatra jer želi saznati hoće li se uspjeti suočiti s nekim svojim strahom. Uslijedila je velika potraga za Kosturkom, a kada su je konačno pronašli, u obliku torte u hladnjaku, simboličnim gašenjem svijeće otpuhnuli su sve male i velike strahove koji bi im mogli te večeri ili nekog drugog dana zasmetati.

S obzirom da je postalo dovoljno mračno, bilo je vrijeme i za drugu priču i to o jednoj od najstarijih kuća u naselju Sotin. Sagrađena je davne 1908. godine, a njen novi vlasnik, Marin Sovar, odlučio je s nama podijeliti svoju priču smišljenu za ovu prigodu. U toj priči kuća ga je zvala k sebi jer mu je željela otkriti tajnu koja se skriva iza zaključanih vrata, a koja se mogu pronaći isključivo noću. Ključ od tih vrata jedina je imovina skrivena u starom ormaru, a vlasniku kuće uvijek bi se nekim čudom taj ključ našao u džepu. Premda je priča bila strašna, ali vrlo zanimljiva, nemamo vam je namjeru ovom prilikom ispričati do kraja, jer je čuvamo za slikovnicu u kojoj će pronaći svoje trajno mjesto.

Svoju strašnu i tajnovitu priču na kratko smo ostavili u staroj kući, a cijelo društvo se vratilo u Knjižnicu na filmski maraton do ranih jutarnjih sati.

Nakon tradicionalnog doručka, slanine, kruha i rajčice, započeli smo oslikavanje trijema Knjižnice koja je svojom arhitekturom slična kući u kojoj smo bili prethodne večeri. Međutim, naši motivi su bili knjige i vučedolska kultura. Djeca su autori motiva, dok je šablone priredio Marin Sovar. I tako je sve dobilo jedan novi smisao.

I što reći za kraj, osim veliko hvala djelatnici vukovarske knjižnice Sanji Grgić, kao i Marinu Sovaru, akademskom slikaru i asistentu iz Crtanja i slikanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i budućem ilustratoru naše već najavljene slikovnice. Hvala i Vilimu Sovaru koji je glumio ribara i izvlačio Kosturku iz mora i bez kojega priča ne bi imala sretan kraj.