Virginia Walter

Dr. sc. Virginia Walter, profesor emeritus na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu, (UCLA), je međunarodno poznata i priznata stručnjakinja u području knjižničarstva za djecu i mladež. Autorica je brojnih knjiga i članaka te je jedna od začetnica otvaranja posebnih odjela za mladež u Americi posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Osnovala je odjel za mladež u Los Angeles Public Library i posebice radila na kreiranju mrežnih stranica za tinejdžere spomenute knjižnice. Aktivna je u Američkom udruženju knjižničara i u IFLA-i.

Dr. sc. Walter je u Hrvatskoj boravila mjesec dana kao gost-predavač na Sveučilištu u Zadru, Odjelu za knjižničarstvo, na Filozofskom fakultetu u Osijeku (gdje je održala predavanja iz kolegija pod nazivom Oblici, strategije i metode rada s mladima u knjižnici), Odsjeku za informacijske znanosti i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku za informacijske znanosti, u okviru Fulbright Senior Specialist programa. Osim predavanja studentima, održala je i predavanja za knjižničare, a jedno predavanje i radionicu održala je u Gradskoj knjižnicu Zadar pod nazivom Knjižnice budućnosti za tinejdžere budućnosti: globalni trendovi koji utječu na tinejdžere i na knjižnice

DB: Knjižničarstvo za djecu i mladež područje je Vašeg znanstvenog interesa. Kako ste se počeli baviti tom tematikom?

Moja veza s knjižnicom seže u rano djetinjstvo, kad sam bila gorljiva čitateljica i korisnica lokalne knjižnice (Saint Paul Public Library), čija me knjižničarka Della Mac Gregor potaknula na razmišljanje o izazovima tog poziva. Svoje interese razvijala sam zatim pod mentorstvom Effie Lee Morris, jedne od pionirki dječjeg knjižničarstva afroameričkog podrijetla, koja je poduprla moju opredijeljenost za rad s djecom, osobito depriviranim i rizičnim skupinama. Nakon preseljenja u Južnu Kaliforniju 1969. godine radila sam u losanđeleskoj narodnoj knjižnici (Los Angeles Public Library) kao knjižničarka za mladež i kasnije stekla zvanje viši knjižničar. Kao voditeljica jednog ogranka počela sam razmišljati o usavršavanju u menadžmentu, što je rezultiralo doktoratom na sveučilištu Southern California 1984. godine.
Postavši koordinatoricom dječjih odjela u LAPL-u, počela sam sve više sudjelovati u radu Američkog udruženja knjižničara (ALA), posebno u ALSC (Association for Library Service to Children), čija sam predsjednica postala 2000. godine. Nevoljko sam 1990. godine napustila svoj „posao iz snova“ u LAPL-u i pridružila se kalifornijskom sveučilištu UCLA. Tražila sam nove izazove i veliku radost pronašla u educiranju novih generacija knjižničara. Mislim, dakle, da su vanjski faktori koji su najviše utjecali na moju karijeru bili dobri mentori, doktorsko zvanje koje mi je omogućilo nov način razmišljanja i potrebnu podlogu za profesorski rad, te prilika za vođenje i „networking“ koje mi je omogućio rad u ALA-i.

DB: U knjizi Teens and Libraries: Getting It Right s koautoricom Elaine Meyers opisali ste povijest knjižničnih odjela za mladež u Sjedinjenim Američkim Državama. Što je uvjetovalo njihov razvoj?

Neki zanimljivi pokušaji osnivanja odjela za mladež pojavili su se još u dvadesetim godinama prošloga stoljeća, ali posebni odjeli nisu postali nacionalni fenomen sve do devedesetih, a još uvijek nisu tako dobro institucionalizirani kao što su dječji odjeli. Ipak, sve više knjižnica zapošljava specijalizirane knjižničare za mladež pružajući mladima posebne usluge i izdvajajući za njih posebne prostore. Mislim da je tome prethodilo nekoliko čimbenika:

• Demografski čimbenik: porast nataliteta rezultirao je tinejdžerskim bumom. Marketinške i obrazovne strukture su to senzibilizirale, pa tako i knjižničari.

• Državna skrb: u nekim slučajevima usluge za mlade potaknute su od strane državnih ili lokalnih struktura kako bi se pokušalo riješiti probleme poput velike stope odustajanja od srednjoškolskog obrazovanja, slabe pismenosti, kriminala. Narodne knjižnice željele su biti dio rješenja.

• Izgradnja novih knjižnica: u ranim devedesetima nastao je pravi bum u izgradnji novih knjižnica. Arhitekti, dizajneri i knjižnični planeri shvatili su da prostori za tinejdžere privlače pažnju i financijska sredstva. Trenutno bi bilo jako neobično da narodna knjižnica bilo koje veličine NEMA prostor za mladež. Čak i najmanji ogranci odvajaju za njih bar kutak ili bilo kakav prostor.

• Revitalizacija profesionalnog društva: The Young Adult Library Services Association (YALSA) pri ALA-i utvrdilo je profesionalne standarde i dobru praksu.

IM: Vaše iskustvo u radu s mladima u knjižnici traje duži niz godina. Možete li objasniti jeste li i na koje načine mijenjali svoje pristupe u radu i zašto?

Novi rezultati istraživanja mozga i pismenosti koji se danas pojavljuju promijenili su moje ideje o osiguravanju knjižničnih usluga za malu djecu. Sada sam mnogo više usmjerena na načine na koje knjižničari mogu pružiti pomoć roditeljima, odgojiteljima i drugim odraslim osobama koje vode brigu o djeci da im pomognu steći vještine koje su im potrebne da budu spremni čitati kad krenu u školu.
Istraživanja u području neuroznanosti i društvenih znanosti promijenila su i moje ideje o uslugama za tinejdžere. To je bila okosnica kolegija koji sam predavala u Hrvatskoj. Sada shvaćam da bi poslanje knjižničnih usluga za tinejdžere trebalo biti pružanje potpore i osiguravanje mogućnosti za olakšan pozitivan razvoj mladih.
Moje osobno istraživanje dovelo je do pomaka od razmišljanja o informacijskim potrebama djece do prava djece na informaciju. Ovaj pristup opširnije ću iznijeti u prerađenom izdanju svoje knjige Children and Libraries: Getting It Right koju će 2009. godine izdati Američko knjižničarsko društvo.

IM: U okviru cjelovitog razvoja pojedinca moglo bi se pretpostaviti da tinejdžeri kao korisnička skupina imaju jednake potrebe bez obzira gdje živjeli. Je li tome doista tako? Koliko sam razvoj pojedinca utječe na njegove potrebe, a koliko drugi čimbenici? Jesu li knjižničari toga svjesni?

Smatram da postoje neka univerzalna razvojna postignuća koje svi tinejdžeri trebaju ostvariti bez obzira na društveni kontekst u kojem žive. Međutim, specifične okolnosti lokalne zajednice su također značajne za osmišljavanje načina na koje bi knjižničari trebali implementirati usluge koje bi išle ususret tinejdžerima. Imajući na umu da bi tinejdžeri sve usluge trebali upoznavati na način da u njima izravno sudjeluju, knjižničari bi trebali biti svjesni pitanja kao što su kultura, jezik i ekonomski status. Primjerice, jedan od univerzalnih razvojnih ishoda koji bi svi tinejdžeri trebali imati prilike dostići je da osjete da mogu pridonijeti svojoj zajednici. Dakako, postoje velike razlike u tome kako se određuje pojam zajednice i kakve se mogućnosti pružaju tinejdžerima.

DB: Koji su najnoviji trendovi u razvijanju knjižničnih usluga za tinejdžere?

Tehnologija, tehnologija, tehnologija.

DB: Možete li navesti nekoliko primjera dobre prakse?

• The Free Library of Philadelphia s programom za zapošljavanje tinejdžera.

• Brooklyn Public Library i Multnomah Public Library (Portland, Oregon) s programom Everybody Serves Youth – ESY (program za usavršavanje djelatnika, započet u Portlandu, a sad se provodi i u Brooklynu).

• Phoenix Public Library s izvrsnim odjelima za tinejdžere u svim ograncima.

IM: Koje novosti donose nove IFLA-ine Smjernice za knjižnične usluge za mlade?

IFLA-ine Smjernice uzimaju u obzir razvojni pristup u uslugama za tinejdžere i donose primjere dobre prakse. To predstavlja promjene za one narodne knjižnice koje još uvijek o uslugama za mlade ne misle da su išta drugo osim pružanje relevantnih audiovizualnih i materijala za čitanje te odgovaranje na pitanja. Smjernice donose objašnjenja da tinejdžeri moraju biti uključeni u planiranje i implementiranje usluga kao aktivni sudionici te da bi knjižnice trebale više naglasaka stavljati na pružanje sigurnog, „teen-friendly“ prostora za mlade.

IM: Kako vidite budućnost knjižničnih usluga za mlade u svijetu? U kojem se smjeru trebaju razvijati uloge i kompetencije knjižničara u tom smislu?

Objavljivanje IFLA-inih Smjernica osigurava vjerodostojnost specijaliziranih knjižničnih usluga za mlade. Međutim, ja vjerujem da će pritom biti uzete u obzir političke i organizacijske vještine kako knjižničnog osoblja i rukovodstva knjižnice, tako i institucionaliziranje tih usluga. Da bi se to ostvarilo, mogla bi biti potrebna potpora nacionalnih knjižničarskih društava i odsjeka za knjižničarstvo i informacijske znanosti.
Na prvi pogled moglo bi se učiniti da novi model knjižničnih usluga za mlade zahtijeva potpuno novu vrstu knjižničara – nekog tko je zagovaratelj tinejdžera, tko razumije kako uklopiti sudjelovanje tinejdžera u planiranje kao i korištenje knjižničnih usluga. Ipak, ne mislim da se to odnosi na većinu dobrih knjižničara koji na prvo mjesto stavljaju korisnika knjižnice. Razgovori s knjižničarima u Hrvatskoj naveli su me na razmišljanje da su oni više nego spremni i sposobni za to. Doduše, bili su pomalo cinični kad je u pitanju posjedovanje izvora potrebnih da bi se to ostvarilo. Njima je zapravo potrebna smjelost poduzeti početne korake koji ne koštaju puno; na dobrobit hrvatskih tinejdžera i zajednice u kojoj žive.

IM: Bi li se moglo reći da knjižnice odnosno knjižnične usluge za mlade u svijetu međusobno sliče, a opet da je svaka posebna na svoj način? Možete li to objasniti?

Upravo je tako kako ste rekli. Za podrobnije objašnjenje potrebno je upotrijebiti mnogo, mnogo riječi. Jasno je da postoje razlike u izvorima dostupnim tinejdžerima u SAD-u i u Hrvatskoj. Također, postoje razlike i u nadležnostima pri upravljanju. Hrvatska je mnogo centraliziranija od SAD-a. SAD nema nacionalne standarde za narodne knjižnice, dok ih Hrvatska ima.
U onim američkim knjižnicama koje su se učinkovito usmjerile na usluge za tinejdžere gotovo je uvijek bilo nekih inicijalnih događaja ili okolnosti koje su tome pridonijele. U nekim gradovima gradnja narodne knjižnice novog arhitektonskog dizajna stvorila je mogućnost za osmišljavanje nevjerojatnog prostora za mlade. Zabrinutost za učinak siromašnih škola stvorila je potrebu za dobrovoljnim financiranjem usluga izvanškolske pomoći pri izradi domaće zadaće koje su postale vrlo popularne u mnogim knjižnicama. Loši rezultati u čitanju u nacionalnim testovima srednjoškolaca pomogli su ostvariti zajedničko financiranje knjižničnih programa za poticanje čitanja tinejdžera. Zabrinutost oko nasilja među mladima pomogla je da se neke knjižnice pozicioniraju kao dijelovi zajednice koji potpomažu usluge za one mlade koji žive u rizičnim uvjetima; program za zapošljavanje mladih koji nudi Free Library of Philadelphia jedan je od takvih primjera.
Bilo bi drsko od mene kao strankinje identificirati temeljne potrebe ili okolnosti u Hrvatskoj koje bi mogle potaknuti veće lokalno i/ili nacionalno zanimanje za knjižnične usluge za mlade. Predložila bih da knjižničari u Hrvatskoj, koji sebe vide kao zagovaratelje tinejdžera, budu spremni na situacije koje će dovesti do toga da se knjižnične usluge za tinejdžere nađu na dnevnom redu kad se donosi politika razvoja. Moguće je da razvoj građanskog odgoja i obrazovanja te civilnog društva na nacionalnoj razini to omogući – osim ako je to prazna retorika. Mi u Americi naučili smo da je dobrobit zajednice ako tinejdžeri dobivaju potporu koja im je potrebna da bi se razvijali u pozitivnom smjeru.

IM: Predavanje studentima u Hrvatskoj i posjeti knjižnicama, kako kažete, jedno je novo iskustvo za Vas. Pomaže li Vam ono i na koje načine u sagledavanju globalne situacije područja knjižničarstva za mlade?

Iskustvo je neprocjenjivo i pomaže mi u razumijavanju vrijednosti koje su zajedničke nama knjižničarima ma gdje obavljali svoj posao. Ovo iskustvo također mi je pomoglo protumačiti neke jedinstvene razlike.

DB: Boravili ste kao gost-predavač na hrvatskim odjelima za knjižničarstvo pri sveučilištima i posjetili nekoliko knjižnica. Kakvi su Vaši dojmovi?

Usluge za najmlađe korisnike su izvrsne. Vidjela sam dobro opremljene, privlačne, child-and-family-friendly igraonice u svim knjižnicama koje sam posjetila. Američke knjižnice kreću tim putem svojim Family Place pokretom, ali su još uvijek više fokusirane na ranu pismenost, nego na holističke aktivnosti koje vaše knjižnice i igraonice pružaju korisnicima. Impresionirana sam i nastojanjima da se zapošljavaju djelatnici s odgojiteljskim i knjižničarskim obrazovanjem.
Poticanje dječje kreativnosti je izvanredno. U šibenskoj knjižnici likovna umjetnica koja
radi s djecom postiže impresivne rezultate. Slikovnice izrađene na radionicama zadarske knjižnice trebale bi biti izložene u nekom muzeju. Vidjela sam prekrasnu improvizaciju Trnoružice koju su izveli petogodišnjaci u karlovačkoj knjižnici. Mislim da previše američkih knjižničara likovne, dramske i druge kreativne sadržaje smatraju nepotrebnim dodacima njihovim programima. Trebali bismo usvojiti vaša iskustva.
Oduševljena sam preuređenjem bivših vojnih objekata u knjižnice (primjer šibenske knjižnice).
Studenti knjižničarstva pokazali su želju za usvajanjem novih ideja i novih načina rada u knjižnicama. S druge strane, brine me što su neki od njih već sada s pesimizmom gledaju na mogućnost značajnih promjena. Treba ih podržavati i ohrabrivati u pozitivnijem razmišljanju.

Vidim ogroman potencijal hrvatskih knjižnica kao nositeljica značajne uloge u nacionalnoj
građanskoj edukaciji. Knjižnice imaju mogućnost pomoći razvoj demokratskih vrijednosti i vještina, posebno kod tinejdžera. Sudjelovanje mladih je neophodno za dobre knjižnične usluge za mlade; neophodno je i za izgradnju osjećaja političke učinkovitosti.

Razgovarale:
D. Brunac
dajana@gkzd.hr
I. Martinović
imartinovic@ffos.hr