Tinejdžeri trebaju mjesto na kojem su dobrodošli, a ne....
Prikaz knjige Alke Stropnik, Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge za mlade, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Zagreb, 2013.

Tea Čonč
HKD Novosti
tconc@ffzg.hr

Najnovije izdanje HKD-a, stručna knjiga Alke Stropnik Knjižnica za nove generacije, već na prvi pogled korespondira sa suvremenošću: vizualno je dojmljiva i na dodir ugodna, s mnoštvom kvalitetnih fotografija u boji. Međutim, vrlo se brzo otkriva da je oprema knjige tek nadopuna ozbiljnog stručnog sadržaja, ali jednako tako recentnog. Naime, iako je autoričin stil jednostavan i pitak, nipošto se ne radi o lakome štivu, već o ozbiljnoj sintezi najnovijih znanstvenih i stručnih spoznaja o mladima (odnosno tinejdžerima), ovoj vrlo osjetljivoj društvenoj skupini, kao i o načinima na koje bi im knjižnice danas trebale pristupati.

Već nam sadržaj, koji se proteže na dvije stranice, pokazuje da je knjiga, koja broji ukupno 163 stranice, vrlo dobro strukturirana. Naslovi poglavlja i potpoglavlja asociraju na enciklopedijske natuknice, složene ne prema abecednome redu već prema logici priručničkoga tipa. Asocijaciju na priručnik potvrđuje i 141 stručna referenca te 183 bibliografske jedinice, kratki sažeci osnovnih teza nakon svakog poglavlja, kao i sjajno stručno kazalo. Svako je od sedam poglavlja oblikovano logički, od šireg pojma i definicija, prema užem i speficičnijem, s mnoštvom primjera kako bi se što šire obuhvatilo temu.

U Uvodu autorica objašnjava temu i doprinos knjige proučavanju i pružanju knjižničnih usluga za mlade. Prvo poglavlje, Mladi kao korisnici knjižnica, široko definira mlade i njihove generacijske karakteristike te posebnosti mladih kao korisnika knjižnica. Nastavlja kratkim pregledom povijesti knjižničnih usluga za mlade te njihovim suvremenim zadaćama.

Drugo poglavlje, posvećeno Razvoju knjižničnih usluga u kontekstu novih tehnologija, raspravlja o uvođenju novih tehnologija u knjižnično poslovanje što nužno rezultira uvođenjem novih knjižničnih usluga (za sve korisnike). Zanimljivo potpoglavlje Pismenosti 21. stoljeća ukazuje na novi način gledanja na pismenost, tradicionalni pojam koji se danas sve češće koristi u pluralu. Pa su tako pismenosti 21. stoljeća, osim knjižnične, informacijske i kritičke, još i tehnološka, informatička, medijska i web-pismenost. Autorica detaljno razlaže sve važne aspekte informacijske pismenosti s naglaskom na potragu za informacijama u digitalnom okruženju. Pritom se vješto služi teorijskim uporištima i mnoštvom primjera iz vlastitog praktičnog rada s mladima.

Poglavlje Mladi i traženje informacija osvjetljava jednu od središnjih tema knjige kroz nekoliko aspekata: autorica opisuje načine na koje se mladi koriste internetom i ukazuje na moguće opasnosti, ali i načine na koje se one mogu izbjeći. Zadaća je knjižničara, kao posrednika između korisnika i informacija, prilagoditi se novom tehnološkom okruženju i profesionalno se neprestano razvijati kako bi zadržali korak s razvojem i primjenom novih tehnologija. Ovo je osobito važno u radu s mladima koji su vrlo vješti u baratanju novim tehnologijama, ali u pravilu im nedostaje vještina odabira, kritičkog vrednovanja i interpretacije tih informacija, ukratko usluge koje im knjižničari mogu ponuditi. Knjižničari u tom smislu moraju korisnicima nuditi i obrazovanje u informacijskoj i kritičkoj pismenosti.

Dva iscrpna poglavlja o mrežnim stranicama, Knjižnične mrežne stranice i Knjižnične mrežne stranice za mlade, iznesena teorijska stajališta pretaču u sklop strukturiranih praktičnih savjeta vezanih uz sve važne aspekte izrade i karakteristike knjižničnih internetskih stranica. Autorica ukazuje na važnost internetskih stranica kao nositelja informacija i kao komunikacijskog kanala s jedne strane, ali i kao mjesto pristupa virtualnim uslugama, s druge strane. Nadalje, nudi literaturom potkrijepljeno mišljenje o tome kako treba pristupiti izradi knjižničnih mrežnih stranica, kako ih treba isplanirati i dizajnirati, kako oblikovati sadržaj te navigaciju. Upozorava da mrežne stranice moraju biti čitljive i uporabljive te ukazuje na druge važne tehničke aspekte. U posebnom potpoglavlju, posvećenom Webu 2.0 u kontekstu knjižničnih mrežnih stranica, detaljno opisuje internetske usluge weba 2.0 koje su usmjerene na razmjenu znanja, iskustva, misli i ideja te omogućavaju jednostavniju komunikaciju i suradnju na stvaranju i uređivanju mrežnog sadržaja. Sukladno tome, prati se tranfsormacija (ili nadogradnja) tradicionalne knjižnice u Knjižnicu 2.0 koja nije više ograničena zidovima, nalazi se posvuda i dostupna je svim korisnicima, neovisno o lokaciji. Autorica daje savjete kako implementirati web 2.0 usluge u knjižnicama s osobitim naglaskom na usluge za mlade te opisuje primjere takvih usluga: blog, wiki, trenutna razmjena poruka, RSS, podcast, društveno umrežavanje i društveno označivanje. Poglavlje o knjižničnim mrežnim stranicama za mlade sve spomenute aspekte dalje razrađuje s naglaskom na specifičnostima ove korisničke skupine. Pored toga, autorica je sve potkrijepila primjerima dobre prakse.

U šestom je poglavlju predstavljeno istraživanje koje je autorica provela na 65 knjižničnih mrežnih stranica da bi se dobio uvid koliko su hrvatske narodne knjižnice svoje usluge u mrežnom okruženju prilagodile korisničkoj skupini mladih. Detaljno je analizirala tri knjižnice koje jedine imaju posebne mrežne stranice samo za mlade korisnike. Rezultati istraživanja pokazali su da je virtualnih usluga ponuđeno vrlo malo.

U zaključku autorica donosi sintezu najvažnijih spoznaja iznesenih u prethodnim poglavljima. Ističe da su današnji mladi, rođeni i odrasli u digitalnom okruženju, najvažnija, ali i najzahtjevnija skupina korisnika kojoj knjižnice moraju ponuditi specijalizirane usluge i programe. Jedna je od najvažnijih uloga knjižnice informacijski ih opismeniti, naučiti vještinama pronalaska i kritičke valorizacije informacija. Jednako tako, trebalo bi im ponuditi više pravih virtualnih usluga; knjižnične mrežne stranice za mlade, naime, ne bi trebale preslikavati tradicionalnu knjižnicu kako je to zasad u Hrvatskoj uglavnom slučaj.

Dodatak knjizi je autoričin Prijedlog Smjernica za knjižnične mrežne stranice za mlade, svojevrsni katalog mrežnih sadržaja podijeljen na četiri cjeline: Informacije – tradicionalne usluge, Informacije – virtualne usluge, Komunikacija i Kreativno izražavanje. Unutar svake cjeline mrežni sadržaji su podijeljeni na obvezne i preporučene.

Zaključno valja reći da ova knjiga popisuje, opisuje i objašnjava suvremene trendove u radu narodnih (i ne samo narodnih) knjižnica s mladim korisnicima. Njezina je uloga dvojaka – s jedne strane nadopuniti i strukturirati već postojeća znanja knjižničara koji rade s mladima, ponuditi im alat za samoprocjenu i prijedloge za daljnji osobni razvoj, a s druge bi strane trebala djelovati kao poticaj knjižnicama koje još uvijek ne nude sadržaje i usluge za mlade da ih uvedu. Naime, u ovu je osjetljivu skupinu korisnika neophodno ulagati, a često se dogodi da se u knjižnicama između usluga za djecu i usluga za odrasle nađe neki zrakoprazni prostor.

U tome je vrlo važno uzeti u obzir očekivanja mladih korisnika i njihov način života, osmišljavati programe i usluge s njima, a ne za njih, te pritom njihovu aktivnost i kreativnost staviti u službu obrazovanja. Naime, bez njihovog zadovoljstva uslugama, sve teorije gube na važnosti – teza je to koja se može iščitati u podtekstu cijele knjige. A što oni sami očekuju najbolje opisuje naslov ovoga prikaza, preuzet iz jednog tinejdžerskog odgovora u američkom istraživanju koji autorica donosi na str. 16 i koji u svojemu punome obliku djeluje pomalo šokantno (stoga nemojte zamjeriti!), ali i iskreno: Tinejdžeri trebaju mjesto na kojem su dobrodošli, a ne mrtvačnicu.