Čitamo mi, u obitelji svi: nacionalni projekt poticanja čitanja kod učenika trećih razreda osnovnih škola

Zaboraviš li tri dana uzeti knjigu u ruke, tvoje će riječi izgubiti ljepotu. (kineska poslovica)

Dejana Kurtović
Knjižničarka IV. OŠ Bjelovar,
voditeljica projekta za 2012./2013.
dejana.kurtovic@knjiznicari.hr

U organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara pokrenut je 2011. nacionalni projekt Čitamo mi, u obitelji svi, koji ima elemente školskog i razrednog projekta. U njemu su 2011/12. sudjelovale 124 škole i njihovi knjižničari, a 2012/13. 126 škola. Oni su suradnjom s više od 200 učitelja trećih razreda projektom obuhvatili oko 5 000 učenika i 25 000 članova njihovih obitelji. Ovaj projekt je školski jer obuhvaća zajednički rad učitelja i knjižničara na promociji školske knjižnice i razvijanju tehnike čitanja. Razredni je jer uključuje sudjelovanje svih učenika jednog trećeg razreda u zajedničkoj aktivnosti – čitanju.

Cilj je projekta ukazati na važnost svladavanja tehnike čitanja kod učenika kao preduvjeta za njegovo daljnje cjeloživotno učenje, potom na važnost roditelja kao uzora u procesu čitanja i na važnost školske knjižnice kao informacijskog središta škole koja promiče kulturu čitanja. Ovim se projektom kod učenika nastoji razviti čitateljske navike, ljubav prema čitanju kao kvalitetnom načinu provođenja slobodnog vremena i interes za knjigu. Roditeljima pokazujemo načine kako mogu pomoći svojoj djeci u svladavanju čitanja. Istodobno, senzibiliziramo ih za suradnju sa školom i knjižnicom i uključujemo ih u konkretne aktivnosti. Svaki knjižničar se afirmira u svojoj lokalnoj i školskoj zajednici ojačavajući trokut obitelj – učenik – škola. Cilj projekta je i nabava novih nelektirnih naslova za školske knjižnice po povoljnim cijenama.

Projekt poticanja obiteljskoga čitanja provodi se već drugu godinu zaredom prema unaprijed isplaniranim i vremenski točno određenim fazama. U svakoj školi knjižničar planira i vodi projekt, a na nacionalnoj razini paralelnom provedbom projekta koordinira glavna voditeljica projekta. Školski knjižničari provode projekt u školi suradnjom s glavnom voditeljicom projekta, dobivajući od nje sve upute, kao i sve potrebne materijale.

Knjižničari se prvo prijavljuju, zatim dobivaju upute za razgovor s ravnateljem, učiteljima i roditeljima, potom održavaju roditeljski sastanak na kojem ih upoznaju s etapama projekta. Odabiru osam naslova za naprtnjaču/e birajući iz ponuđenih popisa po jednu knjigu iz svake skupine. Za kupnju svih osam knjiga u naprtnjačama knjižničari sami pronalaze sredstva (od osnivača škola, od škole, donacijom, roditeljskim prilozima…). Bilježnice dojmova i bedževe dobivaju besplatno. Kad dobiju sav potreban materijal za provedbu projekta (naprtnjače, bilježnice dojmova i knjige), svi knjižničari uključeni u projekt istog dana započinju provedbu. Tijekom šk. g. 2012/13. prve naprtnjače su počele „putovati” u dva navrata – u prosincu 2012. i u siječnju 2013. godine. Školski knjižničari su obavijestili lokalne medije, a voditelj projekta nacionalne. Većina medija izvijestila je o projektu, uključujući i HRT. Knjižničar po završetku projekta knjige stavlja na police knjižnice tako da budu dostupne svim korisnicima. U završnoj fazi pravi se izvješće, izrađuje evaluacija provedbom ankete među roditeljima i učenicima te se izabiru najljepši učenički radovi s dojmovima. Na kraju se dijele nagrade, pohvalnice i zahvalnice svim sudionicima.

Projekt je osmišljen po načelu „putovanja” knjižnične naprtnjače od jednog do drugog učenika 3. razreda. Svakog petka jedan učenik nosi knjižničnu naprtnjaču doma i zadržava je pet dana. U njoj se nalazi osam novih nelektirnih knjiga tako da svaka knjiga pokriva jednu od osam različitih predmetnih skupina za rekreativno čitanje: beletristika (poezija, proza i strip) i nebeletristika (popularno-znanstvena knjiga, priručnik za slobodno vrijeme, knjiga o povijesti i tradiciji, priručnik za odgoj djeteta); knjige za djecu i knjige za odrasle čitatelje. Izborom različitih knjiga skrećemo pozornost na to da se u školskoj knjižnici nalazi mnoštvo drugih knjiga, a ne samo lektira. Roditelji i djeca odvajaju za čitanje svaki dan barem 15 minuta. Važno je da se druže u intimnoj aktivnosti zajedničkog čitanja. Svoje lijepe doživljaje zajedničkog čitanja zapisuju u priloženu bilježnicu dojmova, a mogu se izraziti i crtežima ili fotografijom. Petog dana dijete knjižničnu naprtnjaču donosi u školu i nekoliko minuta prezentira svom razredu, učitelju(ici) i knjižničaru(ki) svoje doživljaje i na taj način se uči usmenom izražavanju i potiče svoje razredne kolege na izgradnju pozitivnog stava prema čitanju. Također se istodobnom cirkulacijom naprtnjače u više razreda i od jednog do drugog učenika stvara pozitivno i zdravo natjecateljsko ozračje.

Projekt je osmišljen na ovaj način jer učenici nižih razreda osnovne škole uče najprije oponašanjem, a sve do puberteta glavni su im uzori njihovi roditelji. Ako učenici u nižim razredima ne usvoje dovoljno dobro tehniku čitanja, kasnije je vrlo teško nadoknaditi propušteno te redovito imaju problema s učenjem, a ne samo s čitanjem. Djeca u 3. i 4. razredu počinju čitati dugačka djela ili romane. Stoga u projektu sudjeluju upravo učenici trećih razreda i njihovi roditelji.

Evaluacija 2011/12. je pokazala da od 2 600 roditelja 2011/12. njih 64,68 % bilo je izrazito zadovoljno projektom, a 71% je reklo da ih je projekt uvjerio u važnost obiteljskog čitanja. Na daljnje čitanje na obiteljski način, sudjelovanje u projektu potaknulo je 63,77 % roditelja.

Primjedbe roditelja oko provedbe projekta vrlo su ohrabrujuće: „Tek sad vidimo koliko je važno čitati i što nam sve naš knjižničar nudi i za što se sve zalaže u svojoj struci. Sve pohvale!”; „Poticanje djece da čitaju zajedno s roditeljima je odličan način realizacije projekta, jer je tada djeci zanimljivije čitati.”
I dojmovi učenika su jako pozitivni: „Tako smo svaku večer nešto svi skupa pročitali, jer preko dana imamo puno obaveza pa ne stignemo biti svi skupa. Mislim da su nas ove knjige još više zbližile ovih nekoliko večeri.”; „Zadnju večer mi je mama prije spavanja čitala knjigu Priča o jabukama. Uživala sam u maminom čitanju i dogovorile smo se da ćemo za vikend napraviti kolač od jabuka, jer me ova priča podsjetila na to.”

U mnogo slučajeva roditelji su na javnim mjestima zaustavljali knjižničare i čestitali im na provedbi projekta, ohrabrivali ih da projekt provode sa svim generacijama trećih razreda. Na mrežnim forumima su roditelji spominjali važnost čitanja u obitelji na temelju informacija koje su dobili od školskih knjižničara te temeljem sudjelovanja u projektu.

Projekt su poduprli Filozofski fakulteti u Zagrebu i Zadru, Hrvatsko čitateljsko društvo, Društvo hrvatskih književnika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture, Agencija za odgoj i obrazovanje, a financirali Pliva Hrvatska, PBZ Card te niz drugih donatora. Više o projektu može se saznati na mrežnoj stranici www.knjiznicari.hr/ruksak ili Facebooku: www.facebook.com/cmuos.

Zaključno možemo reći, doživimo li ovaj projekt kao jedan od načina kako poboljšati cjelokupnu društvenu pismenost i čitalačku kulturu, onda će ovakva nastojanja postati obveza stručnih suradnika i učitelja, a ne samo entuzijazam i dobra volja. Veliku ulogu u promicanju obiteljskog čitanja imaju upravo školski knjižničari. Vjerujemo da će ovaj projekt potaknuti obiteljsko čitanje i motivirati roditelje za poticanje čitanja kod djece. I nadamo se da će zaživjeti i očvrsnuti tanke niti između obitelji i školstva te stvoriti kvalitetnije i bolje čitalačko društvo sada i ubuduće.