 |
| Prošli brojevi: |
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.
|
|
|
|
|
|
|
ISSN 1333-9575 |
|
Broj 59, lipanj 2013. :: Tema broja: programi i usluge za djecu i mlade // poticanje čitanja
O nacionalnoj strategiji poticanja kulture čitanja
Zoran Velagić,
Filozofski fakultet u Osijeku
zvelagic@ffos.hr Brojni kvalitetni projekti promicanja kulture čitanja koji se već godinama provode diljem Republike Hrvatske nisu objedinjeni i vrednovani, nisu povezani s rezultatima znanstvenih istraživanja o problematici čitanja, niti su detaljnije propitane mogućnosti primjene inozemnih postignuća u nacionalnom kontekstu. Takvi projekti, kao i iskustva pojedinaca koji ih organiziraju i realiziraju, nameću se kao ishodišta razvoja jedinstvene, učinkovite i koordinirane nacionalne strategije poticanja čitanja koja se, slijedom spoznaja o kontinuiranom slabljenju interesa za čitanje, posebice literarnih djela, nameće kao jedan od prioriteta i nadležnih institucija i šire kulturne javnosti. Stoga su u listopadu 2012. godine predstavnici knjižničarskih, sveučilišnih i nakladničkih ustanova pokrenuli inicijativu za osnivanje radnog tijela za izradu navedene nacionalne strategije oko koje je daljnju brigu preuzelo Ministarstvo kulture. Radno se tijelo usuglasilo o kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim zadaćama prilikom realizacije strategije. Kao najvažnija kratkoročna zadaća, koja je ujedno i polazište za daljnje aktivnosti, upravo je navedeno objedinjavanje dosadašnjih iskustava. S tim je ciljem pripremljen upitnik za one ustanove koje su provodile programe poticanja čitanja, a očekuje se da će prikupljeni rezultati olakšati kako prepoznavanje kvalitetnih projekata tako i stvaranje učinkovitog partnerstva za provedbu same strategije. Usto, cilj je identificirati reakcije različitih dobnih i društvenih skupina na provedene programe. Planiranim srednjoročnim zadaćama temeljni je cilj osmisliti i izraditi mehanizam praćenja čitatelja/nečitatelja radi evaluacije primijenjenih programa i trajnog praćenja kulture čitanja u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, cilj je osigurati mjerljivost provođenih aktivnosti, te su u tom smislu planirana istraživanja kojima će se steći uvid u demografsku strukturu čitatelja/nečitatelja (dob, obrazovanje, profesija, geografska disperzija i sl.), uvid u korelacije čitanja/nečitanja s ostalim aktivnostima slobodnog vremena, uvid u korelacije čitanja/nečitanja s profesionalnim aktivnostima, uvid u različite poticaje za čitanje i sl. Naposljetku, očekuje se da stečene spoznaje rezultiraju temeljnom, dugoročnom zadaćom, tj. izradom nacionalne strategije za promicanje kulture čitanja općenito i poticanje navika čitanja među građanima svih dobi. Strategija se u tom smislu mora temeljiti na trajnoj skrbi o kulturi čitanja u smislu redovite analize promjena društvenog konteksta čitanja, dosljedne izrade novih nacionalnih projekata te osiguranja, koordinacije i evaluacije njihove provedbe. Može se reći da se ovakvim aktivnostima u praksu provode i neke od temeljnih odrednica niza strateških dokumenata Republike Hrvatske, Europske unije i međunarodnih organizacija (primjerice Hrvatskog i Europskog kvalifikacijskog okvira, Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, Europe 2020. A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, UNESCO Convention on cultural diversity, A Digital Agenda for Europe itd.) u kojima su promicanje pismenosti općenito, cjeloživotno učenje, poticanje kulturne raznolikosti, osiguranje pristupa kulturnim dobrima i sl. istaknuti kao prioriteti. No još su važnije spoznaje koje proizlaze iz rezultata projekta PISA i longitudinalnih istraživanja provedenih u nekim europskim državama, koje ukazuju na izravnu korelaciju razvijene vještine čitanja i općeg profesionalnog uspjeha pojedinca, i koje svjedoče o tome da ljudi razvijenijih čitateljskih vještina uspješnije rješavaju ostale profesionalne izazove. Zaključno se dakle može reći da se nacionalnom strategijom poticanja čitanja smjera kako na razvoj jedne konkretne aktivnosti tako i na podizanje kulturne i obrazovne razine društva u cijelosti. (Više o Inicijativi na http://web.ffos.hr/poticanjecitanja/.)
|
|
|
|
