O biblioterapiji smo razgovarali s Ivanom Bašić

*** kreativna energija se uvijek oslobađa za nešto, ona ne smije ostati u zraku, bez uporišta – kad je već oslobodimo, moramo znati što s njom dalje, gdje je uložiti... otvaranje je uvijek dvosjekli mač... čitanje nije samo vještina, to je i način razmišljanja i komunikacije...

pitanja pripremila Tea Čonč, HKD Novosti

tconc@ffzg.hr

Novosti: Za početak, molim Vas da nam ukratko opišete jednu aktivnost/vježbu koju provodite s djecom na svojim radionicama. Koja je svrha ove aktivnosti?

Ivana Bašić: Jedna od aktivnosti koje sam provela u nizu radionica ove i prošle godine, u sklopu nastave i izvannastavnih aktivnosti, radionica je koju sam nazvala Poetski kolaž zbog tehnike stvaranja koja se primjenjuje u radu na tekstu. Osnovni cilj radionice je smanjiti udaljenost od teksta kao ekspresivnog izraza i ojačati samostalno izražavanje. Princip je jednostavan: učenici se koriste pjesmama predočenima na kopiranom materijalu (po izboru voditelja radionice) kako bi stvorili vlastite pjesme. Iz ponuđenih pjesama biraju stihove koji im se iz nekog razloga sviđaju te od njih stvaraju samostalne radove. Iako djeluje vrlo jednostavno, na ovaj način se oslobađa stvaralačka energija i oblikuje osobni iskaz.

Novosti: Sada kada smo dobili prvi neposredni uvid u primjenu biblioterapije, molimo Vas da nam se predstavite. Znamo da ste magistrica hrvatskog jezika i osnivačica udruge Balans Centar te autorica knjige Biblioterapija i poetska terapija. Znamo i da održavate biblioterapijske radionice za djecu i za odrasle, kao i predavanja na ovu temu. Molimo, popunite praznine!

Ivana Bašić: Osim niza predavanja i seminara održanih u knjižnicama diljem Hrvatske, na brojnim županijskim stručnim vijećima za profesore književnosti i knjižničare predstavila sam i nekoliko radionica (uključujući i gore spomenutu) kao neke od mogućnosti primjene interaktivne biblioterapije u nastavi književnosti i u radu s korisnicima knjižnice. To je, na primjer, jedan od načina kako svoja iskustva dijelim s drugima. Drugi oblik rada je vođenje čitateljskih grupa. Jedan od ciljeva udruge Balans centar je razvijanje i održavanje ovakvog oblika druženja, što je izuzetan način da se dijele iskustva i preispituju spoznaje. Kad je razgovor usmjeren na likove, njihove motivacije i način rješavanja problema, dolazi do izražaja identifikacija, što je osobito važan element biblioterapije. Da bi tekst djelovao terapijski, važno je da ga se promatra kao komunikacijsko sredstvo, ne kao književno-povijesnu ili teoretsku činjenicu. Niz predavanja i radionica održala sam u suradnji s udrugama koje su usmjerene na pomoć drugima (Sirius, Sjaj, CAMPH) ili na razvijanje pripovijedanja (Pusti priču). U sklopu njihovih projekata, namijenjenih uglavnom adolescentima i odraslima, ovakve radionice pokazale su se kao visoko motivirajuće za stvaranje pozitivnih ljudskih odnosa i za jačanje kreativnosti i samopouzdanja.

Novosti: Što je to biblioterapija? Odakle potječe Vaš interes za biblioterapiju?

Ivana Bašić: Riječ biblioterapija složenica je od riječi biblion - knjiga i therapeia – liječenje. Doslovno prevođenje dovodi nas do termina liječenje knjigom. Gledano mnogo šire, biblioterapija je vrlo stara, slobodno mogu reći drevna disciplina, ako je promatramo kao jedan od tradicionalnih načina liječenja govorenom ili pisanom riječi. Ne trebamo otići daleko u prošlost da bismo došli do tradicijskog pričanja priča koje je našim precima bilo vrlo važno emotivno, spoznajno i estetsko iskustvo. Ako posegnemo malo dublje u povijest ljudske civilizacije, pronaći ćemo podatke o propisivanju riječi-lijekova za pojedine tipove bolesti (u staroj Grčkoj i Egiptu, na primjer) ili o šamanskim obredima liječenja u kojima priča izgovorena nad bolesnikom ima jednaku vrijednost kao i propisani lijek.

Kao profesoricu književnosti tekst me prvenstveno zanimao kao mogućnost komunikacije s drugim ljudima i sa samim sobom. Da parafraziram Borgesa, tekst vidim kao priliku za ljepotu, ne kao svetinju. Tragom takvog doživljaja u prvim godinama rada u nastavi tragala sam za načinima da svojim učenicima pružim iskustvo teksta koje ne mogu doživjeti u samoći, nego jedino u dijeljenju s drugima. Često sam se osjećala profesionalno osamljeno jer sam izabrala takav pristup. Istražujući, pronašla sam cijelu zajednicu profesionalaca (psihologa, psihijatara, pedagoga, socijalnih radnika, profesora književnosti, knjižničara...) koji razmišljaju na sličan način. Posvetila sam se prevođenju stručnih tekstova, metodičkih priprema i projekata nastalih na podlozi takvog pristupa. Svi su imali zajednički nazivnik - biblioterapija. Tako sam zapravo pronašla znanstveno i praktično utemeljenje za svoje principe rada i osnažila svoje stavove. U Hrvatskoj je zajednica ljudi koji se bave biblioterapijom mala, ali kroz brojne susrete s knjižničarima i profesorima književnosti na skupovima i seminarima upoznala sam ljude koji rade na isti ili sličan način, pa se usuđujem reći da ta zajednica polako nastaje i na ovim prostorima. Svima nam je zajedničko da osjećamo veliko olakšanje što postoji puno širi kontekst u koji se naš način razmišljanja i rada prirodno uklapa.

Novosti: Kada i gdje se razvila suvremena biblioterapija? S obzirom da riječ terapija priziva asocijacije na liječenje bolesti, zanima nas primjenjuje li se samo na ljudima s nekom vrstom bolesti ili poremećaja ili mogu sudjelovati i potpuno zdravi ljudi? Zašto se onda i dalje zove isključivo biblioterapija?

Ivana Bašić: Suvremena biblioterapija počinje se razvijati u Americi u drugoj polovici 19. stoljeća. Utemeljili su je psihijatri koji su primijetili da njihovim pacijentima razgovor o tekstu i stvaranje samostalnih pjesama i priča izuzetno pomaže u liječenju. Tako je razgovor o knjizi ili pjesmi postao pomoćna disciplina u psihijatrijskom liječenju. Kao i sve ostale umjetničke terapije, znanstveno je praćena i sustavno procjenjivana, na osnovu čega su nastajale i još uvijek nastaju studije slučaja, znanstvena istraživanja, statistike učinkovitosti. Za odgovor na drugo pitanje moram uvesti razlikovanje između kliničke biblioterapije kao pomoćne discipline u psihijatrijskom liječenju i interaktivne biblioterapije koja se primjenjuje u radu sa zdravom populacijom u ustanovama ili udrugama koje se bave osobnim razvojem ili obrazovanjem. U radu sa zdravom populacijom razgovor o tekstu koristi se kao poticaj za stvaranje, oslobađanje emocija, stvaranje međuljudskih veza, motivacije za čitanje, govornu i pisanu ekspresiju. Drugim riječima, termin se može u ovakvim slučajevima preoblikovati u motivacijsko čitanje ili iskustvenu nastavu, ako se radi o nastavi književnosti - nije nužno upotrebljavati termin biblioterapija da bi se biblioterapijski principi uveli u način rada s tekstom ili pričom.

Novosti: Tko su biblioterapeuti? Postoji li nekakva vrsta specijalizirane edukacije, jesu li u nekoj zemlji biblioterapeuti certificirana struka? Koje su njihove kompetencije? Je li nužan interdisciplinarni pristup? Moraju li njihova znanja sezati i u područje psihologije?

Ivana Bašić: Najvišu razinu profesionalne edukacije pruža NAPT (National Association of Poetry Therapy), krovna organizacija za poetsku terapiju i biblioterapiju. Postoje i druge organizacije koje nude neke oblike profesionalnog usavršavanja. Na našim prostorima još uvijek ne postoji takav sustavan i dobro iskušan sistem obrazovanja. Znanja biblioterapeuta moraju biti dosta široka, ali prije svega on treba dobro poznavati principe odabira teksta za pojedinu skupinu. Naravno, poželjno je da je to osoba koja poznaje principe individualnog i grupnog rada, ali to su sve vještine koje stječe tijekom edukacije, na osnovu čega se u praksi provjeravaju kompetencije. Nije nužno poznavanje psihologije u smislu odabira jednog terapijskog pristupa jer biblioterapeut ne postavlja dijagnoze niti određuje terapiju. Njegovo područje djelovanja je osmišljavanje rada na tekstu koji potiče na ekspresiju, djelovanje i razmišljanje – u tom smislu, kad se radi o kliničkoj biblioterapiji, nužno je biti u suradnji sa stručnjakom koji osmišljava terapiju i donosi procjene o pacijentu. U nekim zemljama, na primjer u Engleskoj, zdravstvene ustanove, kao što su domovi zdravlja, surađuju s knjižnicama tako što svoje korisnike, uglavnom osobe koje pate od blažih depresija ili blažih poremećaja u ponašanju, upućuju na čitateljske grupe koje postoje u lokalnim knjižnicama. U takvim se slučajevima organiziraju i posebne radionice ili se osmišljavaju nove čitateljske grupe, ovisno o potrebama. Kod nas još ne postoji ovakva praksa suradnje zdravstvenih ustanova i knjižnica, ali to nije razlog da se tome ne možemo nadati i raditi na stvaranju sličnih projekata. Pokazalo se, naime, da je biblioterapija u knjižnicama, u opisanom obliku, izuzetno efikasno sredstvo u smanjenju blažih depresija i u jačanju socijalnih vještina.

Novosti: Koristi li se u biblioterapiji samo beletristika?

Ivana Bašić: Jedna od vrlo važnih obilježja beletristike koja je u praksi stavlja na prvo mjesto je njezina metaforičnost iz koje nastaje „istovremena bliskost i distanca“. Svi smo osjetili da govoreći o likovima i njihovim postupcima zapravo uvijek govorimo o sebi i o svom doživljaju svijeta. Ali isto tako smo osjetili da se u takvim razgovorima osjećamo sigurnije iznositi misli i osjećaje za koje smatramo da bi ih okolina mogla osuditi ili krivo protumačiti. Kad govorimo iz priče o nekome drugome možemo slobodnije govoriti o sebi jer nismo izloženi direktnom utjecaju drugih i njihovih procjena. Zato je beletristika još uvijek, što je vrlo dobro istraženo u znanstvenoj literaturi, poželjniji izbor u biblioterapijskom radu od literature samopomoći (eng. self-help).

Novosti: Podrazumijeva li biblioterapija i fizički doticaj s knjigom kao sredstvom smirenja? Što je s elektroničkom građom?

Ivana Bašić: U biblioterapijskom radu jako je važan element čitanja teksta. S kojeg će medija biti čitan, nije toliko važno. Papirnati materijali praktičniji su jer je puno jednostavnije kopirati za cijelu grupu nego nabaviti svakome njegovo osobno računalo s kojeg će čitati tekst. Druga je posebnost papirnatog materijala što njega možete u naletu neke snažne emocije baciti, zgužvati ili na bilo koji drugi način upotrijebiti za iskaz svog trenutnog raspoloženja, ako do takvih trenutaka dođe, a moguće je i svakako treba predvidjeti i tu mogućnost. Međutim, u nekom individualnom radu moguće je koristiti sve medije da bi se potaknuo razgovor o priči koja može postati komunikacijski most između korisnika biblioterapijskih usluga i voditelja. Sve to ovisi o dobi i komunikacijskim navikama osobe s kojom se radi. U biblioterapijskom radu koriste se i filmovi, stripovi, grafičke novele, tekstovi popularnih pjesama, videoisječci, scenariji i slično. Knjiga je samo jedan od medija kojim se prenosi priča. Drugim riječima, moderno shvaćanje teksta u biblioterapijskom radu prošireno je na pojam priče – svi mediji koji prenose priču mogu poslužiti za razgovor i stvaranje.

Novosti: Kako biblioterapeut odabire pristup skupini kojom će se baviti? Postoje li na počeku zadani ciljevi? Kako se ocjenjuje uspješnost radionice?

Ivana Bašić: Naravno, kao i u svakoj pripremi, za svaku grupu ili pojedinca pripremamo se posebno. Potrebno je unaprijed dobro poznavati razna obilježja skupine s kojom radimo. U suradnji s liječnicima ili drugim stručnjacima (socijalnim radnicima, na primjer) biblioterapeuti određuju ciljeve prema ciljevima terapije, usklađuju ih s terapijom. U nastavi književnosti ciljeve postavljam iz razvojnih potreba učenika, pri čemu mi dobro poznavanje psihologije adolescencije uvelike pomaže. Biblioterapija je uvijek proces koji traje i kroz koji voditelj upoznaje svoje korisnike i njihove potrebe. U skladu s tim promišlja se odabir teksta i smisao takvog rada u procesu. Kad odabirem tekst za rad i osmišljavam način rada, imam uvijek u vidu sljedeće korake, kako će to utjecati na sljedećih tjedan ili mjesec dana nastave. Drugim riječima, kreativna energija se uvijek oslobađa za nešto. Ona ne smije ostati „u zraku“, bez uporišta – kad je već oslobodimo, moramo znati što s njom dalje, gdje je uložiti.

Uspješnost radionica ili nastave zasnovane na biblioterapijskim principima možemo procijeniti klasičnim evaluacijskim upitnicima, ali su u profesionalnom smislu puno bolji pokazatelji uspješnosti osobni iskazi polaznika, kao i studije slučaja u koje su uključeni elementi samopromatranja polaznika. Jako je važan element procjena uspješnosti odabira teksta. Postoje već gotovi obrasci za takve procjene koji se vrlo jednostavno koriste. Ono što je nama u Hrvatskoj potrebno to je sustavno procjenjivanje biblioterapijske vrijednosti literature, kakvo postoji u nekim drugim zemljama, jer se tako zainteresiranim stručnjacima može olakšati traganje za dobrim materijalom za rad.

Novosti: Nama knjižničarima biblioterapija je zanimljiva metoda poticanja čitanja, osobito kod djece i mladih. Kako biblioterapijske metode potiču djecu na čitanje? Kakve ste rezultate kroz svoj rad postigli? Kakve ste promjene kod djece primijetili u njihovom odnosu prema tekstu?

Ivana Bašić: Čitanje nije samo vještina, to je i način razmišljanja i komunikacije. Ako zajednica ne podržava čitanje kao važno iskustvo, teško da bilo kakva motivacija može potaknuti ljubav prema samostalnom čitanju teksta. Ali čak i u slučajevima kad radim s mladim ljudima koji imaju izuzetno slabo čitateljsko iskustvo, primjećujem pojačani interes za ekspresiju osobnih doživljaja i misli, što je važan korak u stvaranju čitateljskog iskustva. Kod ljudi koji su razvili čitateljske vještine može se postići jako puno, jer je to samo element nadogradnje kroz koji se ventiliraju i uobličavaju osobna iskustva čitanja - misli, osjećaji, slike, asocijacije. Većina mladih ljudi nije zainteresirana za čitanje školske lektire, što ne znači da ne čitaju ono što ih zanima. Primijetila sam da su u oba slučaja više zainteresirani jedni za druge, snažnije se povezuju i više dijele, postaju otvoreniji i počinju govoriti bez straha od osude, imaju više ideja za koje traže konkretna rješenja i podršku, imaju više povjerenja u sebe i u svoje snage. To se isto događa i u radu s odraslima.

Novosti: Možete li nam navesti omiljeno djelo (ili nekoliko njih) koje koristite u svojim radionicama?

Ivana Bašić: U posljednje vrijeme s adolescentima često održavam radionicu u kojoj koristim roman Lovac u žitu J.D.Salingera jer je jedno od rijetkih djela koje u potpunosti odgovara uzrastu kojem je ponuđen u školskim lektirama (prvi razred srednje škole). Koristila sam se pričama Naomi Rachel Remen iz knjige Priče koje iscjeljuju, u radu s odraslima i pričama Julijane Adamović iz knjige Kako su nas ukrali Ciganima u radu s ljudima treće životne dobi. Nemam omiljeno djelo, procjenjujem po potrebi svake grupe i dugo tragam za pravim tekstom koji pogađa osnovno raspoloženje grupe. U odabiru mi često puno znače iskustva kolegica, profesorica književnosti i knjižničarki, koje su neke tekstove više puta uspješno koristile u radu s mladima. Jako mi je važno to što dijelimo informacije i iskustva, bez toga bih vjerojatno puno teže dolazila do pravog odabira.

Novosti: Molim Vas da nam ukratko opišete svoju dosadašnju suradnju s knjižnicama i knjižničarima. Provode li knjižnice sâme neke slične aktivnosti?

Ivana Bašić: Surađujem s Knjižnicom Ivane Brlić Mažuranić iz mreže Knjižnica grada Zagreba u kojoj sam, u suradnji s kolegicom Mirtom Šimić pokrenula čitateljsku grupu Opstanak. Suradnja je počela u listopadu prošle godine i nastavit će se nakon ljetnih praznika. Posebno mi je drago da se od tada javilo još zainteresiranih pa razmišljamo o pokretanju još jedne čitateljske grupe. U posljednje dvije godine intenzivno surađujem s kolegicom Alkom Stropnik iz knjižnice Medveščak u kojoj smo proveli niz radionica poetskog kolaža i pripreme za državnu maturu osmišljene po principima kreativnog istraživanja teksta. U knjižnicama u Bjelovaru, Karlovcu, Čazmi, Križevcima, Zadru i u drugim hrvatskim gradovima koje sam imala priliku posjetiti postoje aktivnosti sličnog karaktera i svrhe. U svakoj je knjižnici koju sam posjetila barem jedan, a ponekad i više knjižničara koji rade na osmišljavanju sličnih aktivnosti. Uglavnom su te aktivnosti usmjerene na djecu – ono što nam svakako svima treba predstavljati izazov je osmišljavanje takvih sadržaja za adolescente i ljude starije životne dobi.

Novosti: Mogu li se u primjeni biblioterapijskih metoda pojaviti negativne posljedice? Jeste li se vi možda s njima susreli?

Ivana Bašić: Negativne posljedice mogu se pojaviti ako je odabir teksta/priče loš, ako nije ugođen s raspoloženjem pojedinca ili grupe. Postoji mogućnost koju ne možemo uvijek predvidjeti, a to je da nam netko dolazi u radionicu s popudbinom snažnih osjećaja koje u određenom trenutku ne može kontrolirati. O nama ovisi kako ćemo se nositi s takvom situacijom. Kako radim sa zdravom populacijom, nisam doživjela ništa posebno neugodno. Znalo se dogoditi da neka verbalna ekspresija zađe u područje koje treba kontrolirati, ali nikad nisam doživjela nešto što bi me šokiralo toliko da se upitam trebam li zatražiti pomoć stručnjaka kompetentnih za neki problem. Upravo suprotno, na radionicama gotovo uvijek vlada pozitivno ozračje jer se oslobodi velika količina energije koja se usmjeri na konstruktivno izražavanje osjećaja. Vještina voditelja presudna je u stvaranju takvog ozračja, a to se postiže iskustvom i dobrom metodičkom pripremom.

Novosti: Jeste li ikada neko dijete sa svoje radionice uputili psihologu ili psihoterapeutu? Koje su bile indikacije? Mogu li u tom smislu biblioterapijske vježbe ukazati na određeni psihički ili socijalni problem?

Ivana Bašić: Uglavnom sam se u radu susretala s problemima koje bih, osobito što radim uglavnom s adolescentima, nazvala mjestima za mogućnost snažnog razvoja. Imala sam samo jedan slučaj koji ne spada u ovu kategoriju i zahtijevao je suradnju sa stručnjacima koji ga mogu preuzeti i dovesti do zdravog ishoda. Radilo se o učenici koja je stvarala posesivne fantazije o meni kao o osobi koja prema njoj treba imati neke posebne odgovornosti. Ali taj se slučaj riješio pozitivno jer je stručna služba u školi reagirala profesionalno i djetetu je omogućena pomoć. Vjerujem da bi život te djevojčice danas izgledao puno drugačije da nije bilo tog otvaranja kroz literaturu. Ali isto tako, moram to naglasiti, i moj bi život izgledao drugačije da nije bilo stručne pomoći koja je njezin bijes na majku koja ju je ostavila preusmjerila na mene kao na zamjensku figuru kojoj te osjećaje smije pokazati. Otvaranje je zato uvijek dvosjekli mač i uvijek nam se može dogoditi da doživimo nešto slično u radu s ljudima. Zato je potrebno surađivati sa stručnjacima raznih struka koji mogu pravovremeno pomoći kad nastane ovakva situacija.

Novosti: I na kraju molim Vas da nam opišete još jednu aktivnost/vježbu koju provodite s djecom na svojim radionicama, i ukažete na njezinu svrhu.

Ivana Bašić: Posljednja radionica koju sam osmislila zove se Put kojim se vraćamo kući. U prvom dijelu radionice odabiremo junaka, svog omiljenog lika, i opisujemo njegove osobine, s naglaskom na onima kojima se divimo ili ih obožavamo. U drugom dijelu polaznici rade zajedno – odabiru jedan problem iz svoje uže ili šire okoline koji smatraju gorućim i vrijednim pažnje. Svatko osmišljava kako bi njegov lik/junak riješio opisani problem. Iskustva s ovom radionicom su izuzetno pozitivna, a primjenjiva je u radu sa svim dobnim skupinama.

N: Profesorice Bašić, zahvaljujem na razgovoru.

Dodatne primjere radionica i kontakt potražite na internetskoj stranici udruge Balans Centar, http://balanscentar.blogspot.com/. Čitatelje koji žele nešto više saznati o biblioterapiji upućujemo na sljedeću literaturu na hrvatskom i slovenskom jeziku:

BAŠIĆ, Ivana
Biblioterapija i poetska terapija : priručnik za početnike / Ivana Bašić. - Zagreb : Balans centar, 2011. - 153 str. ; 21 cm
ISBN 978-953-56583-0-6

PESKE, Nancy
Bibliotherapy : the girl's guide to books for every phase of our lives / Nancy Peske, Beverly West. - New York : Dell Publishing, 2001. - XII, 257 str. : ilustr. ; 23 cm
ISBN 978-0-440-50897-5

BARATH, Arpad
Korak po korak do prava djeteta : priručnik za kreativne susrete s djecom u radionicama dječjeg odjela narodne knjižnice / Arpad Barath, Ljiljana Sabljak, Daša Matul. - Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, 1999. - 63 str. : ilustr. ; 28 cm
ISBN 953-6499-10-X (KGZ)

REŠČIČ Rihar, Tatjana
Biblioterapija / Tatjana Reščič Rihar, Jože Urbanija. - Ljubljana : Filozofska fakulteta, Oddelek za bibliotekarstvo, 1999. - 82 str. ; 23 cm.
ISBN 961-227-048-1