Sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL) i IFLA-inog Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM)
Haag, 10. – 12. travnja 2013.

Aleksandra Horvat
članica EGIL-a i CLM-a, Filozofski fakultet u Zagrebu
ahorvat@ffzg.hr

U Haagu je 10. travnja 2013. održan sastanak EBLIDA-ine Stručne skupine za informacijsko pravo (EGIL), a 11. i 12. travnja polugodišnji sastanak IFLA-inog Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM), kojemu su prisustvovali i članovi EGIL-a.

Sastanak EGIL-a vodila je nova predsjednica Ulrika Domellöf-Mattsson iz Švedskog knjižničarskog društva. Razgovaralo se o tome kako rad EGIL-a učiniti djelotvornijim i povezati njegovo djelovanje s djelovanjem drugih udruga koje, kao i EBLIDA, zagovaraju interese knjižnica. Jedna je od njih Information Sans Frontières, osnovana u rujnu 2011, s ciljem da zastupa javne baštinske ustanove poput knjižnica, muzeja, filmskih instituta i audiovizualnih arhiva u Europi. Istaknuto je i da su EBLIDA-ini prirodni saveznici udruge za zaštitu potrošača. Posebno važna tema za EGIL u ovom je času inicijativa Europske komisije Licencije za Europu (Licences for Europe). Njezina se važnost može očitati i iz činjenice da su za provedbu zajednički zaduženi povjerenici za unutarnje tržište i službe (M. Barnier), obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mladež (A. Vassiliou) i digitalizaciju (N. Kroes).

Europska komisija želi brzo i praktično rješenje koje će omogućiti neometano korištenje online sadržaja u digitalnoj sredini. Inicijativa Licencije za Europu trebala bi riješiti pitanje prekograničnog korištenja digitalnih sadržaja, jer su državne granice danas još uvijek ozbiljna prepreka neometanom širenju tih sadržaja, licenciranja rudarenja tekstova i podataka (eng. text and data mining) potrebnoga znanstvenoj zajednici, licenciranja audiovizualnoga sektora i korištenja sadržaja koje stvaraju korisnici-pojedinci (eng. user generated content). Treba, međutim, imati na umu da sklapanje licencija knjižnicama oduzima vrijeme i ipak ne pruža zakonsku sigurnost. Većinu članova EGIL-a zabrinjava činjenica da se korištenje digitalnih sadržaja u Europskoj uniji očigledno želi riješiti isključivo licenciranjem, pri čemu se nikako ne spominje mogućnost prilagodbe postojećih zakonskih propisa, prije svega osuvremenjivanje Direktive o nekim aspektima autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu iz 2001. godine. Djelotvornost Direktive umanjuje izbornost u nju ugrađenih iznimki i ograničenja od zaštite, što je u konačnici dovelo do toga da se današnji zakoni pojedinih zemalja članica razlikuju upravo u odabranim iznimkama i ograničenjima, a ta različitost onda otežava širenje digitalnih sadržaja. Knjižnicama i arhivima koje žele digitalizirati građu i pružati službe i usluge u skladu s mogućnostima koje nudi suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija danas su sigurno potrebne još neke iznimke, koje dakako, trebaju biti potpuno u skladu s testom u tri koraka Bernske konvencije (više o testu u tri koraka v. knjigu Horvat, Živković, Knjižnice i autorsko pravo, http://darhiv.ffzg.hr/2002/3/Knjiznice_i_autorsko_pravo.pdf, op. ur.). Činjenica da o uvjetima licencije najčešće odlučuje samo jedna strana, koja pritom vodi računa o svojim trgovačkim interesima, a samo iznimno o zakonom utvrđenim iznimkama i ograničenjima, opterećuje knjižnice i otežava im rad. Udruge za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi olakšati knjižnicama rad pružanjem standardnih licencija. Članovi EGIL-a drže da knjižnice ne bi trebale pristajati na to da nakladnici i distributeri digitalne građe ugovore o licenciranju proglašavaju poslovnom tajnom koju kupci, odnosno knjižnice ne smiju otkriti.

Na sastanku se razgovaralo i o EBLIDA-inoj strategiji prema e-knjizi. EBLIDA-ine primjedbe odnose se na to što se ne zna može li se na e-knjigu primijeniti zakonski koncept prava iscrpljenja nakon prve prodaje koji se inače primjenjuje na tiskanu knjigu. Zbunjujuće su i neke od dosad donesenih sudskih presuda, odnosno pravnih mišljenja vezanih uz e-knjigu. Ta se mišljenja, naime, razlikuju, što onemogućuje oslanjanje na sudsku praksu. Nakladnici nude e-knjige uz različite uvjete i nejednako postupaju s kupcima. Istaknuto je da nakladnici dobivaju subvencije na mnoge načine, ponekad izravnom novčanom pomoći, ali se država za njih brine i kad smanjuje PDV ili uvodi carinske olakšice i sl. Zato je nerazumljivo njihovo odbijanje da dopuste nabavu i posudbu e-knjige knjižnicama. Istaknuto je da se pravni okvir treba prilagoditi tako da se knjižnicama omogući nabava i posudba e-knjiga, odnosno, riječima jednog člana EGIL-a, knjižnice bi kao kupci e-knjige ipak trebale imati neka prava. Pravo nabave trebalo bi postati jedno od novih prava u digitalnom svijetu. Pravni okvir gradi se u velikoj mjeri i na praksi sudova pa tek treba vidjeti koje će presude biti donesene u nekoliko sudskih slučajeva koji se tiču e-knjige, a tek su započeti.

Članovi EGIL-a razgovarali su i o prijedlogu Direktive o kolektivnom ostvarivanju prava (Collective Management Directive) iz srpnja prošle godine. Knjižnice se u toj Direktivi javljaju u kategoriji korisnika čiji je položaj vrlo slab. Jedan je od prigovora da se Direktiva potpuno jednako odnosi prema svim udrugama, iako se sustavi kolektivnog ostvarivanja prava u raznim zemljama članicama uvelike razlikuju. Nejasno je dakle kako se zamišlja suradnja među neravnopravnim partnerima kakve su danas udruge za kolektivno ostvarivanje prava. U nekim zemljama, kao npr. u Hrvatskoj, udruge moraju dobiti dopuštenje od države za svoj rad, o čemu Direktiva uopće ne vodi računa.

O reviziji Direktive o ponovnoj uporabi informacija nastalih u javnom sektoru rečeno je da je tekući prijedlog poboljšan u odnosu na prvotni te da se knjižničari načelno slažu da slobodna građa treba biti besplatno dostupna. Ipak, ostaju nedoumice oko plaćanja naknade knjižnicama, trajanja javno-privatnog partnerstva i moguće retrospektivne primjene Direktive.

Razgovaralo se i o reorganizaciji EGIL-a, koji mora brže i djelotvornije reagirati na zakonske prijedloge i inicijative koji se tiču knjižnica.

I EGIL i CLM pomno prate zbivanja u Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo u kojoj se upravo raspravlja o Ugovoru za slijepe kojim bi se utvrdile iznimke i ograničenja od zaštite za slijepe i slabovidne osobe. Računa se da u svijetu živi oko 280 milijuna slijepih i slabovidnih osoba koje ovog časa imaju pristup tek neznatnom broju naslova u za sebe prikladnom formatu u usporedbi s osobama koje nemaju poteškoća s vidom. Iako načelno svi žele pomoći slijepima i pedesetak zemalja u svijetu već ima ozakonjenu neku iznimku koja tim osobama olakšava korištenje autorskih djela, o prijedlogu Ugovora za slijepe dugo se raspravljalo i konačan tekst još uvijek nije utvrđen, upravo zbog interesa nakladnika. Oni se, naime, boje da bi uvođenje iznimki za slijepe, čiji je cilj olakšati kolanje naslova ne samo u pojedinoj zemlji, već i preko državnih granica, lako moglo otvoriti put zloporabi. Strahuje se zato da bi Ugovor za slijepe mogao doživjeti sudbinu Ugovora za izvođače u filmskim i zvučnim djelima (AV Performances Treaty) o kojemu se pregovaralo 12 godina i koji je prihvaćen tek prošle godine. O konačnoj sudbini Ugovora za slijepe odlučit će se na Diplomatskoj konferenciji u Marakešu u lipnju ove godine. Ako se Ugovor prihvati Svjetska bi organizacija za intelektualno vlasništvo mogla staviti na dnevni red i prijedlog Ugovora za knjižnice i arhive koji je pripremila IFLA.

Najavljeno je i da će CLM u suradnji s EBLIDA-om u kolovozu 2014, uoči IFLA-ine konferencije u Lyonu, organizirati popratni skup pod nazivom Copyright and Beyond. Skup će se održati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Strasbourgu.