4. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj književnosti za djecu i mlade
Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu, 28. svibnja 2013.

Grozdana Ribičić, gribicic@gkmm.hr
Vesna Mihanović, vmihanovic@gkmm.hr
Gradska Knjižnica Marka Marulića Split

Prva dva okrugla stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, održana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, imala su svrhu promišljati i učiniti vidljivom zastupljenost zavičajnih splitskih tema u hrvatskoj dječjoj književnosti. Prvi okrugli stol posvetili smo temi Splita u knjigama za djecu i mlade, a drugi splitskim ilustratorima. Treći okrugli stol bio je posvećen širem zavičaju, tj. baštinskim temama Splitsko-dalmatinske županije. Prijavljena i pozvana izlaganja, primjeri dobre prakse, rasprave, prigodne izložbe knjižnične građe, popraćene stručnim katalogom, te promocija zbornika radova s prethodna dva okrugla stola, pokazala su se dobrim načinom promišljanja zavičajnih tema u knjigama za djecu i mlade.

Ove je godine Odjel za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu organizirao četvrti okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade na temu Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj književnosti za djecu i mlade.

Svjesni da djeca i mladi vole knjige s bajkovitim i fantazmagoričnim elementima, htjeli smo porazgovarati o tome koliko su mitovi i legende iz naših hrvatskih krajeva, a posebno iz Dalmacije, prisutni u suvremenoj dječjoj književnosti, koliko je bogata usmena tradicija bila poticaj i inspiracija autorima, ilustratorima i izdavačima da je predstave u slikovnicama i knjigama za djecu i mlade, te koliko su takve knjige zanimljive i poticajne za čitanje našoj djeci i mladima danas. Još jednom smo htjeli osvijestiti čovjekovu potrebu za pričanjem i slušanjem priča i u današnje vrijeme, te razmotriti položaj usmene predaje u novom tehnološkom dobu.

Okrugli stol koncipirali smo u tri dijela. U prvom dijelu pokušali smo dati teorijski i praktični prikaz narodne književnosti i njezino općedruštveno značenje, kao i utjecaj na hrvatsko umjetničko stvaralaštvo za djecu danas, s posebnim osvrtom na našu, dalmatinsku regiju. Izlagači su bili Marko Dragić (Općedruštveni značaj usmene književnosti); Diana Zalar (Mitološka bića hrvatske umjetničke proze za djecu); Mladen Vuković (Usmena tradicija u knjigama za djecu pisaca iz Splitsko-dalmatinske županije); Gita Dragičević (Usmene predaje otoka Brača); Iva Ciceran (Bajka o potonulim zvonima – zavičajnost u slici i riječi); Nataša Prkić (Utjecaj usmene tradicije u Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića).

U drugom dijelu htjeli smo pokazati položaj usmene tradicije u novom tehnološkom dobu, te na koje se načine usmena tradicija i novo doba mogu sretno podupirati i nadopunjavati. Kao najbolja ilustracija teme bili su razgovori sa sudionicima Okruglog stola koje smo realizirali preko Skypea (Vedran Čačić i Zdenko Bašić). Izlagači u ovom dijelu bili su: Tea Tereza Vidović-Schreiber (Suvremena predaja u Splitu); Renato Baretić (Pričigin: iskonska čovjekova potreba za pričom); Željka Alajbeg, Dragana Đurić (Dječji Pričigin u kontekstu predajne dalmatinske naracije); Zdenko Bašić (Sjeverozapadni vjetar – priča bez kraja); Vedran Čačić (Hrvatski mitovi i legende na web-portalu); Grozdana Ribičić, Darinka Projić (U potrazi za hrvatskim romanom: rezultati pilot-ankete Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM-a); Danijela Markotić, Vesna Mihanović (Ono što je bilo i što još uvijek jest...). Prijavljeni primjeri dobre prakse i izlaganja na posteru bili su: Renata Dobrić, GK Kaštela (Nakladnička djelatnost GK Kaštela: promicanje zavičajnosti); Ana Pavlinović (OŠ Stjepana Ivičevića Makarska: pričom čuvamo baštinu); Sanja Ujević (Priče i legende iz Dalmacije).

Treći dio posvetili smo izdavačkoj djelatnosti Odjela za djecu i mlade, koju su potaknuli, među ostalim, i ovi okrugli stolovi i njihovi zaključci. Riječ je o zborniku radova s prethodnog, trećeg okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade pod naslovom Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade (promotorica Katja Matković-Mikulčić, ravnateljica Gradske knjižnice Velika Gorica), potom o digitalnoj knjizi proznih i poetskih radova i fotografija naših sugrađana Split u snigu 2012. (promotor Tomislav Najev), kao i o nedavno tiskanoj knjizi Slikovnica mojeg djetinjstva: knjiga sjećanja (promotorica Diana Zalar).

(Sve su tri knjige dostupne online na adresama: http://issuu.com/gkmm/docs/14_zavicajnost_u_knj_za_dj_i_ml_3_-_zbornik_promo-, http://issuu.com/gkmm/docs/split_u_snigu, http://issuu.com/gkmm/docs/split_u_snigu, http://www.gkmm.hr/dl/Slikovnica_mojeg_djetinjstva-m.pdf.)

Odjel za djecu i mlade i ove je godine postavio tematsku izložbu knjiga te tiskao njezin katalog, koji je dobio svaki sudionik okruglog stola.
Zanimljivost je naših okruglih stolova u tome što nam u goste dolaze djeca i mladi, u pratnji svojih voditelja i mentora, koji su aktivni i kreativni sudionici projekata u svojim sredinama vezanih uz temu koja se obrađuje. Tako smo ove godine ugostili klapu Luč OŠ Lučac (voditeljica Lidija Čujić-Živković), Dramsku grupu OŠ Marjan (voditelj Tomislav Najev), Nikolina Tunjić, polaznica Dramskog studija Theatar Theatron (voditeljica Andrijana Vicković, glumica HNK-a Split) i Ivona Pejaković i Flora Bašić (voditeljica Zvjezdana Čagalj, odgojiteljica).

Pokazalo se da je iznimno važno organizirati ovakve skupove i javno govoriti o ovim temama. Stoga se Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu planira i idućih godina baviti temama zavičajnosti, te kroz različite oblike rada poticati i pozivati na suradnju i ostale srodne ustanove koje se bave odgojem i obrazovanjem djece i mladih, baštinske ustanove, te pisce i nakladnike, ne samo s područja užeg zavičaja, nego i iz cijele Hrvatske. Samo dobrim međusobnim poznavanjem i povezivanjem postajemo jači i prepoznatljiviji u novoj zajednici naroda, čiji članovi postajemo ove godine.

* * *

Zaključci s Okruglog stola

zaključke zapisala Danijela Markotić
Gradska knjižnica Marka Marulića Split
danijelamarkotic@net.hr

1. Usmena književnost postoji otkad postoji i čovječanstvo te čini nematerijalnu kulturnu baštinu koja se stoljećima prenosi predajom. Baština je iznimno važna za očuvanje kulturnog identiteta naroda. Usmene predaje, priče, bajke, legende, basne i pjesme svojevrsne su čuvarice uspomena ili spomenari naših predaka predani nama za nadolazeće generacije. I naša bi djeca trebala biti čuvari tih spomenara tradicije.

2. Usmena baština postaje dijelom književne i stvarnosne suvremenosti. Starija, kao i suvremena hrvatska umjetnička fantastična proza, udomila je mnoštvo bića koja dolaze iz davnih mitoloških i pučkih priča. Motivi i likovi iz prošlosti stavljaju se u duh sadašnjeg vremena i mijenjaju se po potrebi.

3. Split je jako vitalan narativan prostor. U njemu su nastale različite urbane legende, ali on se po tome nimalo ne razlikuje od drugih gradova, općina ili sela. Svako mjesto bilježi svoju suvremenu predaju i priča svoje priče.

4. Bez obzira na sva tehnološka dostignuća, potreba za slušanjem izgovorene riječi uvijek će biti živa. Djeca od najranije dobi vole slušati priče, vole bježati u svijet mašte, identificirati se s likovima iz knjiga i filmova. Ako ih upoznamo s likovima iz staroslavenske i starohrvatske mitologije, možda im naši najmanji udahnu dah života.

5. UNESCO je proglasio narodnu ojkalicu, gangu i reru svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom, što znači da je to nešto čega se ne treba sramiti niti ismijavati.

6. Premda Hrvatska ima bogatu usmenu tradiciju, djeca su s njom slabo upoznata. Nije dovoljno zastupljena u školskim programima, a izdavačke kuće tek povremeno, više slučajno nego planski, objavljuju slikovnice i knjige za djecu s temama i motivima iz usmene baštine.

7. Hrvatska usmena tradicija mogla bi biti i svojevrsni turistički promotor naše zemlje.

8. Potrebno je neprestano raditi na edukaciji obitelji o potrebi čitanja, jer čovjek se jedino čitanjem duhovno oplemenjuje i obogaćuje, spoznaje nove činjenice i uči.

9. Vrtići, škole i knjižnice najvažnije su institucije i istinski promicatelji zavičajnog stvaralaštva i nacionalne svijesti, te bi morale poticati mlade generacije na pisanje i proučavanje lokalne pisane riječi.

10. Imajući navedeno na umu, nadovezali bismo se na naziv izložbe knjiga Ono što je bilo i što još uvijek jest i rekli Ono što je bilo, ono što još uvijek jest i što će uvijek i biti… Moramo to poznavati, čuvati za budućnost i u svijetu opće globalizacije odgajati mlađe naraštaje da budu svjesni svojih korijena, tradicije i posebnosti.