Sa(n)jam knjige u Istri 2012. – partnerstvo Sveučilišne knjižnice Jurja Dobrile u Puli i Sajma, knjižničarske aktivnosti na Sajmu, okrugli stol o obveznom primjerku
Pula, 30. studenog – 9. prosinca 2012.

Nives Franić
Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
(nfranic@unipu.hr)

Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli već je četvrtu godinu zaredom u dobrim i plodnim partnerskim odnosima sa Sajmom knjiga u Puli. Dva različita pristupa – knjižarsko-promotivni (Sajam) i informacijsko-edukativni (Knjižnica) ili pristup jedne institucije i jedne udruge – komplementarno se nadopunjuju, dodajući jedni drugima kvalitetu i vidljivost, i, u konačnici, dovodeći korisnike/čitatelje i knjige/građu/izvore informacija jedne drugima na način koji obuhvaća od performerskih predstavljanja (čime smo u domeni menadžmenta u kulturi, ali i stalnog nastojanja oko važnosti i populariziranja čitanja/ (samo)spoznavanja) do podizanja svijesti o raznovrsnim izvorima informacija i načinima na koje se do njih stiže (knjižničarska struka u perspektivi od analognih zbirki do novog/digitalnog/virtualnog okruženja).

U osnovi, Knjižnica angažmanom na pulskom Sajmu knjiga, podsjeća da su knjižničari i knjižnice neizostavni sudionici priče o knjizi, o obrazovanju, o razvoju kritičnosti, o dolasku do jasnih, početnih premisa za svako učenje, kao i to da knjižničari nisu sekundarna inteligencija, već također mogući aktivisti unutar svoje struke. I ne manje bitno, medijska popraćenost, kao jedan od najvitalnijih oblika društvenog života, da ne kažem postojanja, također je dobitak i trak svjetla koji ovakvim angažmanom pada na naše zdanje i poslanje. Knjižničarska djelatnost često je u društvu nevidljiva i nedovoljno vrednovana; čak i unutar zajednice gdje bi se logično očekivala potpora, ona nerijetko izostaje (primjerice i nažalost čak i sveučilište, nadležno ministarstvo, sami osnivači ili matične institucije). Stoga, dovođenje knjižnica u fokus javnosti dobar je poticaj za rast, razvoj, i moguću promjenu gore spomenute žalosti.

No nerijetko, nenaklonjene ili teške okolnosti mogu biti poticaj za razvoj novih modela i načina funkcioniranja, koje možda u nekim lagodnijim uvjetima ne bismo razvili. U tom smislu je i suradnja sa Sajmom dijelom posljedica takvog konteksta, a rezultat barem dijelom kompenzira manjkavosti poslovanja. Naime, angažman na Sajmu knjiga Sveučilišnoj knjižnici osigurava određeni broj naslova, s obzirom da djelatnici knjižnice obavljaju sve potrebne provjere vezane uz kandidirane naslove koji, nakon dodjele nagrade, ostaju u njoj u posebnoj zbirci. Pored toga, sve knjige koje se predstavljaju na Sajmu (ove godine ih je bilo 70), također ulaze u fond Sveučilišne knjižnice. To je jedan od načina na koji se djelatnici dovijaju osigurati nabavu s obzirom da Knjižnica nema stalna ni planirana sredstva za tu stavku.

Djelatnice Sveučilišne knjižnice - Tea Grujić i Nives Franić - nositeljice su ideja i poslova koje Sveučilišna knjižnica kao partner Sajma integrira u sajamski program, te kroz čiji angažman Sajam također postiže veću razinu stručnosti i ozbiljnosti (prvenstveno mislimo na informacijske usluge), te proširuje suradničku platformu i postiže novu kvalitetu uključujući i druge razine suradnje (volonterski program).

***

U središtu stručnog dijela programa nazvanog Sanjam knjige u knjižnici bio je okrugli stol na temu obveznog primjerka u Republici Hrvatskoj. Pripreme su za taj događaj bile ozbiljne i podrobne, s obzirom da su sudionici stola bili predstavnici Ministarstva kulture: Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture i Dubravka Đurić Nemec, načelnica Sektora za književno-nakladničku i knjižničnu djelatnost, zatim predstavnici nakladničke zajednice: Simona Goldstein (Antibarbarus), Petra Ljevak (Naklada Ljevak), Nacionalne i sveučilišne knjižnice (Dunja Seiter-Šverko, ravnateljica), Zajednice knjižnica sveučilišta Hrvatske (Tijana Barbić-Domazet) te knjižničarske akademske zajednice (Srećko Jelušić). Moderatorica okruglog stola bila je Tatjana Aparac-Jelušić. Predstavnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta nije bilo, unatoč pozivu upućenom Saši Zeleniki, što cijelu raspravu ostavlja bez ključne karike. Naime, upravo je to ministarstvo nadležno za knjižnice koje su u sustavu obveznog primjerka i trebalo bi po logici vertikalnog funkcioniranja i društvene odgovornosti za njih preuzeti ozbiljniju brigu i konkretne obveze. Saša Zelenika je sudionicima okruglog stola poslao pismo: zbog ranije preuzetih…

Ključni povod za preispitivanje modela obveznog primjerka sadržan je u činjenici da dobar dio nakladnika ne ispunjava svoju zakonsku dužnost dostavljanja devet primjeraka objavljene građe (bilo tiskovina, AV-građe ili elektroničke) zbog čega sveučilišne i znanstvene knjižnice ostaju bez mnogih važnih izdanja. Naime, taj nedostatak povlači pitanje nabave koje u nekim knjižnicama nije adekvatno riješeno (bolje rečeno, nije nikako) zbog čega su knjižnice prisiljene posuđivati i koristiti obvezni (jedini/arhivski) primjerak. Knjižničari su, prema stavovima iskazanim na okruglom stolu, svjesni da kulturno poslanje instituta obveznog primjerka ne smije biti suprotstavljeno uspješnom, ali istovremeno i društveno odgovornom poslovanju hrvatskih izdavača na tržištu, već tom poslovanju treba dodati vrijednost. Ma koliko nakladnici obvezni primjerak nerijetko doživljavali kao svojevrsni namet, stavovi njihovih predstavnika na okruglom stolu govore u prilog razumijevanju i kooperativnom podržavanju kulturološkog značaja obveznog primjerka. No, valja napomenuti i njihove stavove u prilog kritičnosti i razboritosti, koja, kao i knjižničarska, dovodi u pitanje opseg obveznog primjerka, tj. neselektivnost koja se ispostavila kao najveći problem, iz obje perspektive: nakladnicima je preveliki teret slati SVA izdanja, a knjižničarima je prevelika i nesavladiva obveza obraditi sve, odnosno zadovoljiti kadrovskim i prostornim kapacitetima tu količinu posla i građe. Nakladnička zajednica predlaže dva obvezna primjerka namijenjena isključivo čuvanju, a ne korištenju u knjižnicama, ali i očekuje dostupan pretraživ sustav objavljenih knjiga, po svim kategorijama koje su navedene u obrascu za CIP.
Nužno doticanje pitanja nabave u sveučilišnim i znanstvenim knjižnicama ponovno vraća fokus na Ministarstvo znanosti koje bi, prema stajalištima knjižničarske struke, moralo preuzeti odgovornost za zbirke u visokoškolskim sustavima, dok Ministarstvo kulture treba skrbiti o očuvanju nacionalne/ih zbirki, ali ne o nabavi sveučilišnih knjižnica.

Zaključci ove rasprave stoga idu u smjeru promjene dosadašnjeg modela obveznog primjerka u kojem bi sve pozvane strane preuzele svoj dio obveza, uvažavajući ideju osiguravanja pristupa javnosti građi i informacijama, te trajno očuvanje cjeline nacionalne izdavačke produkcije.

***

Pored toga, Nulti dan Sajma, također je, kao i prošle godine, bio posvećen isključivo knjižničarima, a djelatnici Sveučilišne knjižnice Pula, uključeni u organizaciju, bili su domaćini svojim kolegama. U sklopu tog dana, ali i cjelokupnog sajamskog programa, organizirano je nekoliko promocija s temama iz knjižničarske struke (predstavljanje knjige Aleksandre Horvat i Daniele Živković Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige, zatim knjige Nevidljivo nakladništvo autorica Nives Tomašević i Jasne Horvat, te Ogledi o nakladništvu Srećka Jelušića…).

Poseban program koji Knjižnica provodi već četvrtu godinu vezan je uz rad s volonterima kojih je ove godine bilo 37 i s kojima smo osmislili program vođenja djece (od četvrtog osnovne do maturanata) po kulturnim institucijama grada Pule (Arheološki muzej, Povijesni i pomorski muzej, Sveučilišna knjižnica), obrađujući pritom temu mediteranskog nasljeđa/obilježja/života Pule, s obzirom da je to bila tema Sajma. Takvim načinom, prije svega, podižemo razinu obrazovanosti i zainteresiranosti kod mladih, od kojih će neki kao budući studenti prepoznavati knjižnicu kao mjesto učenja, formalnog i neformalnog, kao izvor zanimljivih i rijetkih informacija, neka vrsta znanstvenog poligona, ali i kao mjesto druženja, ostvarenja, povezivanja… To je ujedno i način da Knjižnica održi vezu sa zajednicom koju opslužuje, a koja zbog mnogih nenaklonosti i okolnosti postaje sve tanja i sve upitnija. Ove su godine volonteri u svojim obilascima kroz Knjižnicu i druge ustanove proveli 890 djece, prezentirajući im, između ostalog, vrijednost i važnost fonda naše Knjižnice, složenost poslova, smislenost naše djelatnosti i važnost kulturnog nasljeđa za jedan grad i zajednicu uopće. Pored toga, posebna je pažnja posvećena Mornaričkoj knjižnici, po mnogočemu jedinstvenoj, ali u javnosti slabo vidljivoj i ovakve su manifestacije prilike i povodi za njeno „oživotvorenje”. Na kraju, nije zanemarivo što na taj način kod djece uključene u opisani program jača i interes za našu struku (jedan volonter je krenuo na studij knjižničarstva u Osijek!).