Rekvijem za Gutenbergovu galaksiju
Prikaz knjige Enrique Vila-Matas, Dublineska, sa španjolskog preveli Matija Janeš i Ana Marija Drmić ; Edicije Božičević, Zagreb, 2012.

Vanja Kulaš
Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu
(vkulas@ffzg.hr)

U doba sve dominantnijih digitalnih medija kad i poneki knjižničar sanjari o zamjeni prašnjavih knjiga tabletima, a studenti književnosti izmiču iščitavanju opulentnih literarnih djela iznalaženjem komprimiranih informacija na internetu, Enrique Vila-Matas (Barcelona, 1948.), u nas dosad gotovo nepoznat, a drugdje, posebice u Francuskoj, već poodavno kultni suvremeni autor, ispisuje nostalgičan roman o snovitim događajima za koje nije nimalo presudno jesu li, i u kojoj mjeri, tek umišljaj glavnog protagonista ili podudarna stvarnost. Junak ove enigmatične storije propali je katalonski izdavač i knjižar Samuel Riba, kako sam strahuje, jedan od posljednjih pripadnika svoje struke koji doista vole književnost. Nakon tri desetljeća objavljivanja kvalitetnih književnih djela i donkihotovskog prkošenja tržišnim trendovima, ovaj profesionalni čitatelj „proživljava snažnu i tjeskobnu psihozu kraja svega“, prijeteće kataklizme. Pri tome nije toliko ustravljen elektronskim dobom proroka McLuhana i erom digitalizacije koliko sumnjivim nakladničkim kriterijima te zatiranjem kulture čitanja. Riba, koji se inficirao izdavaštvom dok je u svibnju '68. krao ljevičarske eseje u pariškoj knjižari Françoisa Maspera, sada se, nadomak šezdesetoj, teško miri s vlastitim starenjem, kao i s globalnim društvenim promjenama uslijed kojih svijet kakav poznaje nepovratno nestaje. Ostavši bez poslovne pozicije izgubio je i povod za putovanja, ali i nekoć uzbudljiv društveni život za koji će a posteriori turobno zaključiti da je bio lažan, tek nusprodukt njegova alkoholizma i straha od samoće. Posljednje ga poslovno putovanje odvodi u Lyon, no umjesto da ondje govori o teškoj situaciji europskog izdavaštva, zaboravljen od organizatora konferencije, u samotnoj hotelskoj sobi sastavlja opću teoriju romana koju će po dovršetku uništiti, jer književnost ionako nema budućnosti – svela se na ostarjelu prostitutku koja umire u pjesmi Philipa Larkina od koje Vila-Matas i preuzima naslov svoga romana.

U takvom melankoličnom raspoloženju, Samuel Riba će se otputiti u Dublin, grad koji poznaje samo iz nedavnog halucinantnog sna u bolesničkoj postelji. Na putovanje će krenuti s trojicom živopisnih prijatelja pisaca i to na Bloomsday, 16. lipnja, datum odvijanja radnje Joyceovog Uliksa, romanesknog djela koje Riba smatra vrhuncem ere tiska. Uz tiskanu riječ u Dublinu će pokopati i oplakati pisce, ali i istinske, strastvene čitatelje. Paravan za čudnovatu ekspediciju predavanje je o prijelazu iz Gutenbergovog sazviježđa u digitalno doba.
Nešto kasnije naš će se junak tamo vratiti sa suprugom i kao liječeni alkoholičar doživjeti ozbiljan incident s pićem slijedom čega će ga žena demonstrativno ostaviti, a upriličen će biti i još jedan pogreb... Naracija se primicanjem svršetka razmrvljuje i atomizira, a paralele s Joyceovim literarnim univerzumom, koje čine osovinu romana, becketovski se iščašuju, očuđuju.

Kako se Riba oduvijek divio autorima koji svakodnevno kreću na putovanje u nepoznato ne mičući se iz svoje sobe, na trenutak posumnjamo nisu li se makabrična hodočašća u Irsku odigrala samo u njegovoj glavi. Razočaranome izdavaču nakon bankrota, naime, preostaju još samo mentalna putovanja kojima ispunjava usamljeničke dane pred računalom – uostalom, nije li čitanje, baš kao i surfanje internetom, putovanje iz naslonjača? U konačnici i sam Riba doprinosi nestanku knjige, dane provodeći na mreži u čitanju blogova. Njegova bračna družica, kustosica Celia, podrugljivo ga naziva informatičkim autistom, hikikomorijem, ali i uspoređuje sa Spiderom, filmskim likom Davida Cronenberga, romantičnim očajnikom koji se nije kadar sporazumjeti sa, za njega, nepristupačnim svijetom.

Ovaj postmoderni intertekstualan roman katalog je objavljenih književnih pronalazaka i time bilanca poslovnih uspjeha jednog starinskog izdavača. Ujedno je poput malog crnog notesa samog Vila-Matasa u koji on bilježi svoje dobro čuvane knjiške tajne, literarne, ali i filmske i glazbene citate, anegdotalne biografske crtice slavnih književnika, fragmente intrigantnih susreta s kolegama te filozofska promišljanja o životnim mijenama, globalizaciji...

Originalnost romaneskne ideje, autorova erudicija, pomalo kićen, no precizan stil, crnohumorni dijalozi i nerijetko nadrealno apsurdne situacije, Vila-Matasovu Dublinesku čine hipnotičkim putovanjem Gutenbergovom galaksijom. Za pasionirane čitatelje (koji, za utjehu autoru i njegovu junaku, još uvijek nisu posve iščezli)!