-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 57, listopad 2012. :: Iz knjižnica


Promocija Raskrižja, prve knjige poezije Ivanke Zdrilić

U prostorima Tribine grada Zagreba, prvu knjigu poezije znakovita naziva Raskrižja, autorice Ivanke Zdrilić iz Poličnika, predstavili su književnica Željka Lovrenčić, profesorica Ančica Ivanjek i recenzent Rajko Bundalo, dok su stihove interpretirali glumica Anica Kovačević i Marija Zdrilić. Knjigu su ilustrirale Željka Tomaš i Melita Čerina, a u glazbenom dijelu programa nastupili su glazbenici Ines Ivanjek i Boris Krasovac.

U poetskoj zbirci, koju je izdala Gradska knjižnica Benkovac u sklopu projekta ZaPiS – Zavičajni pisci i slikari, a uredio Mile Marić, samozatajna pjesnikinja Ivanka Zdrilić, prije svega pjeva o ljubavi prema Bogu, životu, zavičaju, maslini, moru. Iako je ovo prva objavljena zbirka, u njoj se zrcali zrela pjesnička duša, a svojstven joj je sklad sadržaja, oblika i tehnike stvaranja. Njene su teme očišćene od svih natruha, iskristalizirane do simboličnog, treperave alegorije koje čine nevidljiv most između stvarnosti i vizije. Gotovo neopazice, autorica nas vodi od gnijezda do zvijezda. U velovima, kao u nekoj mandali, pronalazi put od izvanjskoga i zbiljskoga do transcendentalnog. To je njezina istina iz rova. Već prvi susret sa zbirkom, tj. njezino grafičko oblikovanje, uvodi nas u srž. Na naslovnici križ na tlu iz kojeg je ponikla, po kome hodi, a na zadnjoj stranici korica simbolično bijeli križ sa Svetoga brda na južnom Velebitu, križ koji bdije nad Ivankinim zavičajem, nad Zadrom, morem i kamenim vrletima, nad grobovima i poskocima, nad precima i voljenim bićima, vidicima i vizijama.

Motivi su joj raznoliki: obitelj, prijatelji koji joj daruju „krišku prijateljstva“, poezija čiji kristali joj pružaju spokoj i mir, kako bi uspješno koračala kroz život i svladavala sve zapreke. Jedan pjesnički ciklus posvećen je maslini, hraniteljici i junakinji dalmatinskog krša: „ Crna / je bura / šibala / obraze / zelene. Nije / te slomila! / Procvjetala si /cvijetom / plodonosnim./ O, maslino, / cvjetna!“ Pjesnikinja osjeća miris maslinova ulja u kosi, pletenicama dalmatinskih žena, zadivljena je trudom i upornošću težačkih ruku, „Ženina traversa“. U zbirci se iščitava i autoričina duboka tuga zbog gubitka majke čija je iskra zasjala na drugoj obali, a svoje pjesme posvećuje i ocu, nećacima, ujaku, poznanicima, među kojima su prof. Šimun Jurišić, junaci Domovinskoga rata: Zoran Kovačević i Ante Baljak. Opremljena pozitivnim impulsom iz rodne sredine, autorica traži svoje mjesto u svijetu tragajući za znanjem, vrlinama, spoznajom i srećom; nalazi uzore među umjetnicima i osobama sveta života poput Majke Tereze; a sve ih nadahnjuje i sjedinjuje Božja Providnost, u osobi i ostavštini Sina Čovječjeg. Sanjala sam da sam cvrčak, kaže, otkrivajući nam kako i gdje nalazi sebe: kao biće žilave ustrajnosti i nepokolebljive predanosti u svjedočenju za Isusa Krista. Zato pita: Učitelju, gdje stanuješ, istovremeno prenoseći čitateljima podatak o tome gdje stanuje ona sama, njezin poetski ja, nalik maslini: s korijenjem u plodnoj zemlji – zemlji napora, patnje, ratne ugroze; s krošnjom koja od ljudi traži malo truda, a daje obilan plod koji je gotovo mistično iskazivanje samoga svemira. Znaju li zvijezde da su Velebitske bure spirala uspona od posve konkretnih bića, kao što je „Čovik s križem Bleiburga“ (u spomen Marku Marinoviću), pa do mističnih traganja za smislom? Križ njezine poezije zapravo nastaje u susretu stvarne i umjetničke zbilje. Pjesme iz ove zbirke ispjevane su, odnosno napisane na suvremenoj standardnoj inačici, urešene draguljima iz zavičajnoga podneblja: čovik, did, dica, traversa, intrade pune sići pisama, nevere. Ivankini stihovi su nježni i prožeti duhovnošću, podsjećaju na neposrednost pjesništva brata Franje Asiškoga i mistiku sestre Marije od Presvetog Srca, plod su iskrene duše otvorene plemenitoj ljudskosti i bliskomu Bogu.

Ova poetska zbirka puna je emotivnih tonova, preplavljena je dobrotom prave kršćanke, koja njeguje tradicionalne životne vrijednosti i može naći svoje pravo mjesto u našim srcima, u katoličkoj i hrvatskoj kulturi. I zato zajedno s njom „Zapalimo svijeću - neka gori za čovjeka koji je gorio za čovjeka, koji je ljubio za čovjeka, koji je žrtvom svjedočio da jest čovjek! I neka gori ljubav čovjeka za tebe..., I žrtva neće biti uzaludna; žrtvu je položio Čovjek, za tebe i za mene...“

M. Marić
gk-benkovac@zd.t-com.hr

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-