Intenzivni program ERASMUS Akademska ljetna škola knjižničnog i kulturnog menadžmenta
Sofija, Bugarska, 4. - 17. rujna 2011.

Intenzivni program ERASMUS (ERASMUS Intensive Programme) dio je strategije cjeloživotnog učenja Europske komisije, zamišljen kao kraći obrazovni program u kojem sudjeluju studenti i nastavno osoblje s visokih učilišta iz najmanje tri zemlje od kojih bar jedna mora biti članica Europske unije, a predviđeno vrijeme trajanja programa je od 10 dana do 6 tjedana. Nema ograničenja u maksimalnom broju zemalja sudionica, ali sredstva za provođenje programa dobivaju se za trogodišnji ciklus, što znači da samo tri zemlje mogu biti i domaćini.

U jednom takvom programu o knjižničnom i kulturnom menadžmentu koji se odvijao u glavnom gradu Bugarske, Sofiji, Hrvatsku je predstavljao tim sastavljen od profesora i studenata Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: doc. dr. sc. Ana Barbarić, Ana Gabrijela Blažević, Ivica Čevis, Davor Ferković, dr. sc. Ivana Hebrang Grgić, prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, Ida Indir, Martina Maksimkov, Petra Miočić, Martina Salaj i doc. dr. sc. Sonja Špiranec. Osim Hrvatske, u programu pod nazivom IP LibCMASS (Intensive Programme Library and Cultural Management Academic Summer School, http://libcmass.unibit.bg/), čija je koordinatorica bila izv. prof. dr. sc. Tania Todorova, sudjelovali su studenti i profesori bugarskog Državnog sveučilišta za knjižničnu znanost i tehnologije (State University of Library Science and Information Technologies − SULSIT) i turskog Sveučilšta Hacettepe. Program je trajao 13 dana i bio je podijeljen u četiri cjeline: knjižnični, informacijski i kulturni menadžment, digitalne knjižnice − zaštita i pristup kulturnoj baštini, intelektualno vlasništvo i posredovanje informacija te informacijske tehnologije u knjižnicama, arhivima i kulturnim institucijama − informacijska pismenost. Osnovno pitanje koje se protezalo kroz ljetnu školu bilo je tko je moderni kulturni menadžer, koje su njegove kompetencije te koja znanja i vještine mora posjedovati za što kvalitetnije obavljanje svog posla. Kvalitetna osnova za pronalaženje odgovora na ovo pitanje jest interdisciplinarnost koju su iznijeli sami studenti jer sudionici nisu bili samo iz jednog područja knjižničarstva, program je okupio zainteresirane za knjižnično upravljanje, digitalne knjižnice, društveni softver i nove tehnologije, pitanja autorskog prava, upravljanja kulturnom baštinom, komuniciranje kulturne baštine i informacijsko-komunikacijske tehnologije. Uz predavanja, sudionici su odgovor pronalazili kroz radionice koje su predavači organizirali kao dopunu predavanjima ili kao samostalnu aktivnost, rasprave, rad u nacionalnim, ali i međunarodnim timovima. Sudionicima se posebno svidio aktivan angažman koji su predavači od njih zahtijevali, na predavanjima su predstavljane unaprijed izrađene prezentacije na teme visokog obrazovanja u području knjižničarstva i informacijske znanosti, promicanja čitanja i uloge koju pri tome imaju knjižnice i nevladine udruge, nacionalnih projekata digitalizacije, otvorenog pristupa i usluga koje narodne knjižnice nude ili bi mogle nuditi određenoj skupini korisnika, a koje su poslužile kao osnova za usporedbu sličnosti i različitosti među zemljama sudionicama. Vođene su rasprave o aktualnim pitanjima u području knjižničarstva, a radionice su, uz aktivan angažman, pred sudionike postavljale zahtjev za suradnjom i uključenošću u rad u međunarodnim timovima. Bilo je to posebno iskustvo stoga što su, kao zadaci, pred međunarodne timove bila postavljana zanimljiva pitanja vezana uz autorsko pravo i knjižnice, digitalne knjižnice i društveni softver, folksonomije i nove trendove u katalogizaciji na koja odgovor nije mogao biti jednoznačan niti jednostran, a interdisciplinarnost i različita akademska, ali i praktična iskustva i rješenja unutar svakog tima odgovorima su davali posebnost. Osim toga, sudionici su imali priliku iskusiti nov, ležerniji pristup predavanjima koji se najbolje odražavao u predavanjima održanim na livadi ispred zgrade Sveučilišta, pod jutarnjim zrakama jesenjeg sunca, uz kavu i čaj ili tradicionalne bugarske specijalitete poput „banitze“ koja podsjeća na zagorske štrukle.

U sklopu predavanja posjećene su tri velike sofijske knjižnice: knjižnica Sveučilišta domaćina programa u kojoj se posebno isticala velika i bogata ruska zbirka, a sudionicima se posebno svidio i masažni stolac koji stoji na raspolaganju korisnicima, bugarska Nacionalna knjižnica „Sveti Ćiril i Metod“ koja se, osim impozantnom i vrlo lijepom zgradom, može pohvaliti i bogatom zbirkom i zanimljivim projektima digitalizacije, a pažnju plijeni i „knjigom budućnosti“, instalacijom smještenom u prizemlju zgrade, knjigom u futuristički dizajniranu stroju čije stranice sadrže dojmove iz našeg vremena, a brojač na stroju odbrojava godine, mjesece, dane, sate, minute i sekunde do trenutka kad će, u ne tako bliskoj budućnosti, biti otvorena i našim potomcima posvjedočiti o našem načinu života, te Gradska knjižnica u Sofiji smještena na dvjema lokacijama u centru grada, koja u sebi krije i prostor namijenjen kazališnim predstavama i izložbama, s dječjim odjelom i američkim kutkom kao najvećim odjelima na koje su domaćini bili posebno ponosni.

Naporan ritam svakodnevnih programom predviđenih obaveza od 9 do 16 sati i zadaće obavljanje po povratku u hotel nisu umanjili želju za upoznavanjem grada, razgledavanjem znamenitosti, upoznavanjem kulture i druženjem. Tako su domaćini jedan dan izdvojili za izlet u Rilu, grad na 1147 metara nadmorske visine, i posjet poznatom Manastiru u Rili kojim se Bugari posebno ponose zbog vjerovanja da ga je u 10. stoljeću osnovao svetac i pustinjak Ivan Rilski. Manastir je 1976. godine proglašen nacionalnim povijesne spomenikom, a 1983. uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Posjet Rili bio je izuzetno iskustvo, ne samo zbog važnosti i ljepote manastira nego i zbog posjeta manastirskoj knjižnici, inače zatvorenoj za javnost, čija su nam vrata otvorena zahvaljujući trudu bugarskog kolege, bivšeg studenta teologije. Nekoliko dana ranije posjećena je i druga građevina na koju su domaćini izrazito ponosni, crkva svetog Aleksandra Nevskog, koja služi kao sjedište bugarskog patrijarha i jedna je od najvećih pravoslavnih crkava u svijetu. Zanimljiv je podatak da crkva odjednom može primiti otprilike 10 000 ljudi.

Vrlo bitan detalj po kojem će Bugarska zasigurno dugo ostati u pamćenju jest i ljubaznost i gostoljubivost domaćina, jednaka od trenutka slijetanja u zračnu luku do oproštajne večere u jednoj sofijskoj pivnici. Vrlo su nam rado otkrivali tajne akademskog i onog manje akademskog života, predlagali nam mjesta i muzeje koje svakako moramo vidjeti, potrudili se da saznamo svaku priču koju su sofijske znamenitosti skrivale u sebi, pomagali prevladati jezične barijere i odvajali svoje slobodno vrijeme za zajednička druženja, bila u pitanju večernja igra graničara ili izlet u Plovdiv na jedini slobodan dan.

Upravo stoga veselimo se što program ide dalje. Sklopljena su mnoga prijateljstva i poneka suradnja, Hrvatska je postala dijelom Projekta interkulturalne razmjene (Intercultural exchange projecta) namijenjenog okupljanju studenata informacijskih znanosti iz Bugarske, Francuske, Hrvatske, Nizozemske i Turske s ciljem predstavljanja zanimljivih knjižničnih službi i usluga iz studentske perspektive, a program u kojem su sudjelovali studenti će, kroz svoje predstavnike, prezentirati i na BOBCATSSS-u, koji će se u siječnju 2012. održati u Amsterdamu. Sve su ovo razlozi za veselje ponovnom susretu, ali i izazov za organizatore programa koji će neke nove sudionike na jednak način zbližiti. Zagreb je, naime, grad domaćin programa ljetne škole za 2012. godinu, dok će Ankara to biti 2013., posljednje godine održavanja programa. A da se dobar glas daleko čuje, potvrđuje i činjenica da su sveučilišta iz Pariza i Vilniusa pokazala interes za sudjelovanjem u preostalim dvjema godinama programa.

P. Miočić
pmiocic@gmail.com