 |
| Prošli brojevi: |
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.
|
|
|
|
|
|
|
ISSN 1333-9575 |
|
Broj 41, rujan 2008. :: Međunarodna zbivanja
Izvještaj o radu Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM)
IFLA-in Odbor za autorsko pravo i druga pravna pitanja (CLM) tijekom 74. IFLA-ine skupštine u QuĂ©becu sastao se dvaput na redovitim radnim sastancima i organizirao dva programa namijenjena širem krugu knjižničara.
Prvi je program ,organiziran u suradnji s FAIFE-om, bio posvećen preprekama u pristupu službenim publikacijama, a predavači su bili knjižničari iz Kanade, Danske, Južne Afrike i SAD-a. Govorilo se o tome da zakoni o autorskom pravu u nekim zemljama štite i određene službene informacije. U afričkim zemljama, na primjer, zdravstveni djelatnici moraju tražiti dopuštenje kad žele umnožiti statističke podatke o HIV-u, koji bi trebali biti dostupni svima. U zakonima o autorskom pravu nekih zemalja ne postoje ograničenja od zaštite za invalide, niti iznimke koje bi dopustile umnožavanje za potrebe digitalizacije odnosno zaštite građe. Čula su se i mišljenja da je nedovoljno otvoren pristup službenim publikacijama često rezultat želje pojedinih država da određene dokumente učine tajnima. Neke, pak, države trajno zaštićuju autorskim pravom neobjavljene službene dokumente. Istaknuto je da se autorsko pravo ponekad koristi kao sredstvo za zakrivanje politički osjetljivih sadržaja. Stav je knjižničarske struke da bi u pravilu svi dokumenti državnih organa trebali biti dostupni, jer demokracija zahtijeva slobodan protok informacija, a dokumenti financirani iz javnih sredstava trebali bi u načelu biti dostupni javnosti. Usto, takve restriktivne odredbe zakona o autorskom pravu u suprotnosti su s odredbama zakona o pravu javnosti na pristup informacijama. Rečeno je i da sklapanje licenci nije uvijek usklađeno s odredbama zakona o autorskom pravu.
Posebna je pažnja posvećena elektroničkim publikacijama koje se razlikuju od tiskanih po obilježjima važnima za izdavanje i raspačavanje, pa onda i za pohranu i trajno čuvanje. Autor elektroničke publikacije može, na primjer, povući svoj rad u svakom trenutku, dopustiti pristup nekim osobama, ali ne i svima. Knjižnice koje su odlučile umjesto vlastitih zbirki omogućiti svojim korisnicima pristup građi koja je u vlasništvu drugih, ugrozile su pouzdanost budućih povijesnih istraživanja, jer publikacije mogu jednostavno nestati, nakladnik može propasti, autor povući svoj rad itsl.
Uska je vezanost zakonskih propisa o autorskom pravu i propisa o zaštiti osobnih podataka. Velik broj mrežnih mjesta sadrži i osobne podatke, no činjenica da je osoba dala dopuštenje za prikupljanje osobnih podataka na mreži ne znači i da je dopustila njihovo arhiviranje. Prema zakonskim propisima koji vrijede u velikom broju europskih zemalja, osobe imaju pravo tražiti i ispravak osobnih podataka, što bi u velikoj mjeri moglo ugroziti integritet mrežnih arhiva. Načelan je stav knjižničarske zajednice da se osobni podaci mogu objaviti samo s dopuštenjem osobe pa se postavlja pitanje kako priskrbiti dopuštenja za korištenje osobnih podataka. U Danskoj se pokušalo razdvojiti osobne podatke na obične i osjetljive, no od klasifikacije se odustalo, jer se precizna razdioba pokazala nemogućom.
Još je uvijek nejasno kako će se zadržati odnosno preoblikovati institut obveznog primjerka elektroničke građe, kad se zna da je na internetu gotovo svako mrežno mjesto nakladnik. Često primjenjivano pobiranje najčešće se odvija u određenim vremenskim razmacima i stoga ga je potrebno dopuniti ciljanim pregledavanjem određenih unaprijed identificiranih mrežnih mjesta, kao što su novinske kuće, događaji od političkog ili povijesnog značenja. U Danskoj je u novi zakon o obveznom primjerku unesena odredba kojom se određuje da se jednom uneseni podaci ne brišu, ali se dodaju ispravci kad je potrebno. Javnost može pristupiti internetskom arhivu samo u prostoru knjižnice, dok je istraživačima i znanstvenicima dopušten i online pristup. Pobrana se građa pohranjuje u bazama podataka i indeksirana je i pretraživa kao ostala internetska građa. Pri pobiranju nemoguće je tražiti dopuštenje od svakog pojedinog autora pa je uobičajeno da se pitanje autorskog prava rješava dobivanjem zakonskog ovlaštenja. Zakon o obveznom primjerku mora odrediti i postupak s AV-građom koja uključuje multimedijske i videodokumente, pa je tako u Francuskoj obveza polaganja primjerka AV-građe uvedena ne samo za proizvođače građe nego su njome obuhvaćeni i uvoznici. Inače, zakonske odredbe o polaganju primjeraka AV-građe veoma se razlikuju u pojedinim zemljama.
Drugi je CLM-ov program bio usredotočen na pitanja korisničkih prava o kojima su govorili izlagači SAD-a, Irske, Kanade i Velike Britanije. Winston Tabb, predsjednik CLM-a, u uvodu je naznačio da bi bilo dobro da osnovna prava korisnika budu utvrđena na međunarodnoj razini te da bi trebalo žurno utvrditi iznimke od zaštite koje su prijeko potrebne za redovito poslovanje knjižnica. Prvi je predavač, Kenneth D. Crews, savjetnik za autorsko pravo knjižnica Sveučilišta Columbia u New Yorku, u provokativno naslovljenom izlaganju Iznimke za knjižnice: iluzorna potraga podsjetio na činjenicu da Bernska konvencija ne poznaje iznimke za knjižnice, već institutom tzv. testa u tri koraka prepušta zakonima pojedinih zemalja da odrede iznimke koje smatraju potrebnima. Test u tri koraka javlja se i u Ugovoru TRIPS, koji za razliku od Bernske konvencije, koja korištenje vidi isključivo kao umnožavanje, iznimkama omogućuje različite načine korištenja građe. No, zaključuje Crews, sve iznimke moraju biti usklađene s testom u tri koraka. Crews je izradio usporednu analizu zakona o autorskom pravu u 184 zemlje članice WIPO-a i utvrdio da u zakonima 21 zemlje (pretežno afričke i južnoameričke zemlje) uopće nema iznimki za knjižnice, dok odredbe o općim iznimkama primjenjivim za knjižnice ima samo 27 zemalja. Uključene iznimke od zaštite vrlo su različite i najčešće obuhvaćaju umnožavanje za upravne potrebe, za potrebe znanstvenika i istraživača kojima se uz umnožavanje često dopušta i pristup građi, za zaštitu odnosno zamjenu postojećih primjeraka, dostavu dokumenata i međuknjižničnu posudbe. Novije iznimke uključuju i one koje dopuštaju izbjegavanje tehnoloških mjera zaštite građe koje primjenjuju nakladnici. U nekim se zakonima čak traži i da korisnici dokažu da im je građa potrebna za određenu zakonom predviđenu svrhu.
Theresa Hackett iz eIFL-a u izlaganju Korisnička prava: kako učiniti da autorsko pravo radi za knjižnice ukazala je na pravilnosti koje se daju iščitati iz zakonskih propisa o autorskom pravu koji vrijede u pedesetak zemalja u razvoju koje su članice eIFL-a. Vidljivo je da te zemlje ne preuzimaju iznimke koje im međunarodni dokumenti dopuštaju te da su zakonski propisi često i restriktivniji nego oni u razvijenim zemljama. Pravim iznimkama smatra Hackett one koje ne zahtijevaju traženje autorovog dopuštenja niti plaćanje naknade. Hackett je obavijestila prisutne i o tome da eIFL priprema publikaciju o iznimkama od zaštite za knjižnice.
Mark Haslett, sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi, govorio je o primjeni autorskog prava u kanadskim knjižnicama. Pošao je od osnovne pretpostavke da knjižnica smije za korisnika učiniti sve što bi on sam smio učiniti u skladu s odredbama o "pravičnom postupanju", karakterističnim za angloameričko zakonodavstvo. Međuknjižnična posudba, međutim, zasad podrazumijeva slobodnu dostavu tiskane građe, a primjerak dostavljen korisniku ne smije biti u digitalnom obliku. Umnožavanje za korisnika podrazumijeva, dakle, uvijek fotokopiranje ili faksiranje. No iz nekih se novijih sudskih presuda koje su donijeli kanadski sudovi jasno vidi da se slobodan pristup građi smatra općim dobrom na koje pojedinci imaju pravo.
James G. Neal, sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, govorio je o radu skupine 108, koju je osnovala Kongresna knjižnica, a čiji je član. Skupina je do početka 2007. godine trebala izraditi izvještaj o iznimkama koje bi dopustile knjižnicama i arhivima da ne moraju tražiti autorovo dopuštenje za ograničeno umnožavanje i distribuciju zaštićenih djela. Izvještaj ipak nije dovršen. Skupina drži da bi uz knjižnice i arhive zakonske odredbe morale dopustiti iznimke i za muzeje. Nije postignut dogovor o zbirkama elektroničkih tekstova koji služe studentima (e-reserves).
Barbara Stratton iz CILIP-a govorila je o reviziji tzv. Gowersovog izvještaja. Njezino je izlaganje bilo posebno zanimljivo, jer se britanski zakon o autorskom pravu, baš kao i hrvatski, utemeljuje na Direktivi Europske Unije pa se preporuke vezane uz izvještaj mogu donekle primijeniti i na hrvatsku situaciju. Vidljivo je da bi iznimke morale obuhvatiti i korištenje građe za učenje na daljinu, da je knjižnicama potrebno dopuštenje za umnažanje i više od jednog primjerka kako bi arhivski primjerak bio sačuvan i kako bi se omogućio prijenos u buduće formate. Trebalo bi uvesti iznimku za karikaturu, pastiš ili parodiju. Posebno imenovanim knjižnicama trebalo bi dopustiti da odstrane tehnološku zaštitu sa zaštićenih djela. Statton je izvijestila i da je odbijen prijedlog upućen Europskoj komisiji da ne dopusti produljenje roka zaštite za zvučne snimke. Nacrt direktive o produljenju roka zaštite objavljen je 16. srpnja 2008.
Na idućoj IFLA-inoj konferenciji 2009. godine u Milanu CLM će u suradnji s FAIFE-om pripremiti izlaganja o sigurnosti na internetu.
|
|
|
|
