Izvještaj s dva radna sastanka IFLA/CLM
San Juan, Portoriko, 12. - 20. kolovoza 2011.

Tijekom Konferencije održana su dva radna sastanka IFLA-ina Odbora za autorsko pravo i druga pravna pitanja (IFLA/CLM), kojima sam prisustvovala kao članica. Odbor je uspio da se na dnevni red sjednice Stalnog odbora za autorsko pravo WIPO-a u studenome ove godine uvrsti prijedlog Ugovora za knjižnice (Treaty for Libraries). U Ugovoru su navedene poželjne iznimke i ograničenja od zaštite autorskim pravom, čije bi usvajanje omogućilo knjižnicama da neometano pružaju službe i usluge korisnicima u digitalnoj sredini. Rečeno je da bi i u novi Ugovor o AV-građi, koji bi WIPO trebao usvojiti iduće godine, trebalo unijeti obveznu iznimku za knjižnice. U lipnju 2012. na dnevnom redu WIPO/SCCR-a naći će se i primjena autorskog prava u obrazovanju. CLM planira izraditi nacrte još tri dokumenta i to o djelima siročadi, elektroničkom obveznom primjerku i digitalnoj posudbi. Ti bi dokumenti trebali pomoći knjižnicama u svakodnevnom poslovanju. CLM je pripremio i sesiju otvorenu za javnost, na kojoj je uvodno izlaganje imao Trevor Clarke, zamjenik ravnatelja WIPO-a. Clarke je istaknuo da su iznimke i ograničenja zapravo put pomoću kojega se može postići ravnoteža između privatnog i javnog interesa. Upozorio je i na to da knjižničari premalo lobiraju u svojim vladama za interese korisnika, a kao dokaz naveo rezultate istraživanja koje je WIPO proveo 2010. godine među zemljama članicama. U istraživanju kojim je obuhvaćena 61 zemlja, otprilike trećina članica, pokušalo se otkriti da li su pojedine članice nezadovoljne s postojećim zakonskim propisima o autorskom pravu i da li ih namjeravaju mijenjati. Trideset dvije zemlje odgovorile su da zasad ne planiraju mijenjati nacionalni zakon, a 29 ih ne vidi nikakve prepreke u postojećem zakonodavstvu koje ometaju knjižnice u djelovanju. Clarke misli da knjižničari nedovoljno zastupaju interese korisnika kod svojih vlada te da je razgovor između zainteresiranih stranaka, a to su vlade, WIPO, nositelji autorskih prava i knjižničari prijeko potreban, da bi se postigla ravnoteža između komercijalnih i javnih interesa.

Ruth L. Okediji, profesorica prava na Sveučilištu Minnesota, istaknula je da više od 200 godina nije bilo izravnog kontakta između knjižnica i sustava autorskog prava. Danas su knjižnice legitimni sudionici u lancu autorskog prava. Ipak, ograničene su u djelovanju nacionalnim granicama, dok su korisnici raštrkani diljem svijeta. Nacionalni su zakoni o autorskom pravu od 1994. ograničeni Ugovorom TRIPS, koji ne spominje knjižnice, iako je neizravno ograničio njihovo djelovanje. Korištenje građe sve se češće uređuje sklapanjem licencnih ugovora, a ne primjenom zakonskih propisa, a posebni ugovori za knjižnice vjerojatno su budućnost.

Luis Villarroel, profesor autorskog prava i član CLM-a iz Čilea, govorio je o istraživanju o iznimkama i ograničenjima provedenom u 18 južnoameričkih zemalja. Istraživanje je pokazalo restriktivnost nacionalnih zakona o autorskom pravu. Četiri zemlje nemaju iznimku ili ograničenje koji bi omogućili bilo koji oblik zaštite građe, dvije imaju iznimku za zaštitu, ali uz uvjete koje je teško ispuniti, samo jedna zemlja ima izričitu iznimku za knjižnice, sedam ih zabranjuje uklanjanje tehničkih mjera zaštite, a zakoni još sedam zemalja to pitanje uopće ne uređuju. Reforme zakonodavstva o autorskom pravu pripremaju se u Argentini, Brazilu i Urugvaju.

Prisustvovala sam i sesiji posvećenoj novoj ekonomiji knjige i slobodnom pristupu informacijama. Knjižnice su vrlo ograničene u nabavi i davanju na korištenje e-knjiga, jer se nakladnici boje da će prodajom e-knjiga knjižnicama izgubiti zaradu. Način na koji se dosad poslovalo s knjigom stubokom se promijenio i dosadašnji model poslovanja više nije primjenjiv u digitalnom svijetu. Nakladnici e-knjiga eksperimentiraju s različitim vrstama licencija u želji da pronađu odgovarajući poslovni model pa je tako tvrtka Harper and Collins nedavno objavila da će se njezine e-knjige moći u knjižnici posuditi samo 26 puta. Dakako da knjižnicama takav uvjet ne odgovara. Mnogo je govornika istaknulo važnu ulogu knjižnica koje postaju nakladnici, ali i uvjerenje da koncept autorskog prava treba ponovno osmisliti u digitalnoj sredini.

Bilo je govora i o privatnosti, koja, kao i autorsko pravo, predstavlja prepreku digitalizaciji. Stvaranjem internetskih arhiva mnogi se osjetljivi osobni podaci zapravo nezakonito objavljuju, a pregled i ispravljanje osobnih podataka inače zakonom zajamčeni nisu mogući. Povjerljivi i tajni podaci, kao i nezakoniti sadržaji nalaze se na webu i zapravo se ne zna što učiniti. Neki stvaratelji arhiva stoga omogućuju pristup samo uz posebno dopuštenje, neki samo registriranim korisnicima, a neki ne dopuštaju istodobno korištenje za više korisnika. Britanska je knjižnica iznijela rezultate ponovljenog istraživanja o obveznom primjerku elektroničke građe provedenog ove godine (prvo je provela 2009.). Sedamdeset tri posto nacionalnih knjižnica prima obvezni primjerak elektroničke građe, samo 40% ih se pritom oslanja na zakonski propis koji dopušta pobiranje elektroničke građe, 58% knjižnica očekuje usvajanje odgovarajućeg zakona. Knjižnice se najčešće odlučuju za selektivno pobiranje ili pobiranje po domeni, neke su se knjižnice pak dogovorile s nakladnicima o dobrovoljnoj predaji obveznog primjerka e-građe. Detaljnije su o predaji elektroničkog obveznog primjerka izvijestili Pascal Sanz i Sophie Sepetjean iz Knjižnice Francuske. Francuski zakon DADVSI iz 2006. dopušta predaju obveznog primjerka u elektroničkom obliku pa nakladnici publikacije predaju kao digitalne datoteke. Od 2002. jedanput godišnje Knjižnica prikuplja elektronički primjerak automatskim pobiranjem na internetu. Robot pretraživač pritom koristi popis domena registriranih u Francuskoj. Oko 65 naslova novina pobire se jedanput dnevno. Iz obveznog primjerka isključuje se osobna korespondencija, privatne elektroničke poruke i sadržaji na društvenim mrežama. Određenoj se građi može pristupiti samo u prostoru Knjižnice. Otprilike 50 korisnika mjesečno koristi internetsku građu, prosječni posjet traje oko 20 minuta. Novi načini korištenja građe, poput analize linkova, rudarenja, mapiranja weba i sl. za Knjižnicu predstavljaju i nov izazov pa ona odnedavno organizira i nove službe poput onih za pripadnike profesija, npr. odvjetnike ili producente, koji žele otvoriti ili poboljšati svoju mrežnu stranicu.

A. Horvat
ahorvat@ffzg.hr