A mi se vratimo pjesmama pa ih čitajmo! – Mjesec hrvatske knjige 2011.

Kada su u proljeće 1995. godine Knjižnice grada Zagreba, na zamolbu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, preuzele organizaciju manifestacije Mjesec hrvatske knjige, željelo se, prije svega, održati kontinuitet manifestacije koja slavi knjigu. Do zatvaranja zbog preseljenja u novu zgradu manifestaciju je vodila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Te 1995. godine Stjepan Čuić, član Programskog odbora, napisao je u proslovu programske knjižice: „Mjesec knjige valja razumjeti kao promicanje kulture čitanja, pisanja, prevođenja i tiskanja – kao brigu da knjige kroz knjižnice, knjižare i druge načine budu dostupne što većem broju čitatelja.... u Hrvatskoj je uvijek tako bilo... Dosljedni toj tradiciji, priređujemo Mjesec knjige tako da budemo nazočni u što više mjesta u državi...“

I zaista, svih ovih proteklih šesnaest godina trudili smo se tijekom tih mjesec dana, koliko svake godine traje manifestacija, glasno govoriti o knjizi, bilo s gledišta onih koji se profesionalno bave knjigom, bilo onih koji koriste usluge knjižnica. Dakle, okupljati na različitim programima sve one koje knjiga istinski zanima.

Kada smo prvi put organizirali manifestaciju, svoje programe poslalo je stotinu narodnih knjižnica s petstotinjak programa: tribina, predstavljanja novih izdanja, izložaba, obilježavanja godišnjica značajnih ljudi, animacijskih i edukacijskih aktivnosti. 2003. godine svoje je programe, njih više od 1200, poslalo 160 knjižnica iz cijele Hrvatske. Ove godine više od 180 knjižnica planira od 15. listopada do 15. studenoga organizirati gotovo dvije tisuće programa.

Manifestacija se sastoji od dva dijela: od središnjih programa (svečanost otvaranja, seminar savjetovanje, okrugli stol, Nacionalni kviz za poticanje čitanja, zajednički program koji se istodobno odvija u svim sredinama, sudjelovanje na Interliberu, program od posebnog značaja kao što je otvaranje nove/obnovljene knjižnice) i programa organiziranih na lokalnoj razini, u knjižnicama. Slične programe knjižnice rade tijekom cijele godine, ali svakako ne tim intenzitetom.

Od 1995. godine do danas pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Tijekom proteklih šesnaest godina središnji programi Mjeseca hrvatske knjige organizirani su u čak 16 županija. Od 1998. godine, u organizaciji Hrvatskoga centra za dječju knjigu, organizira se kao središnji program i nacionalni kviz za poticanje čitanja. Nekih godina, ovisno o temi, u kvizu sudjeluje desetak tisuća djece iz svih krajeva Hrvatske, a uključuju se i djeca hrvatske manjine iz susjednih zemalja. Proglašenje rezultata kviza obilježava se posebnom priredbom za nagrađenu djecu. Priredba se već tradicionalno održava na Interliberu, na kojem se na posebno dodijeljenom štandu pojavljuju kao nakladnici knjižnice i knjižničarska društva, a već niz godina odjeli za djecu i mlade narodnih knjižnica organiziraju radionice, obično tematski vezane uz središnju temu manifestacije.

Brojna su značajna događanja obilježila proteklih šesnaest godina. Prva je svečanost otvaranja bila 1995. godine u Čakovcu, a te je godine, samo tri mjeseca nakon Oluje u Kninu održana izložba recentne produkcije knjiga. Manifestaciju je 1997. obilježio veliki napor u organizaciji svečanosti otvaranja u Vukovaru koji je tada još bio pod upravom UNPROFOR-a.

2001. proslavili smo 140. obljetnicu knjižnice u Županji, 2005. smo istoga dana u cijeloj Hrvatskoj čitali pjesme i slavili stoti rođendan Dragutina Tadijanovića. Slavili smo zajedno i velike obljetnice Ivane Brlić Mažuranić, Nikole Tesle, Marina Držića, gledali u zvijezde i čitali i pod njima i pod krošnjama…

A ove godine ponovno slavimo pjesnike kako bi pjesnička riječ doprla što dalje. 14. listopada navečer uz pjesničku riječ dočekat ćemo zajedno u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu početak ovogodišnje manifestacije.

I citirat ću, stoga, ponovno jedan od proslova – onaj iz 2005. godine, u kojem Dragutin Tadijanović kaže:

A ti, moj dragi i poštovani štioče,
Kad si došao na kraj ovih komentara,
Nasmiješi se, zajedno sa mnom,
I pomisli: dobro, dobro,
Sve je to lijepo, ali pjesma
(dobra pjesma!), ostaje i bez komentara,
A kad su komentari već tu –
Ostavimo ih da komentiraju!
A mi se vratimo pjesmama pa ih čitajmo!

Z. Sviben
zdenka.sviben@kgz.hr