Projekt Interes za čitanje lektire

Svima je poznato kako školska knjižnica potiče čitalačke vještine i teži odgoju i obrazovanju budućih čitatelja/čitateljica. U sklopu ostvarivanja tog cilja čitanju školske lektire pripada značajno mjesto.

Tijekom školske godine 2008./2009. proveden je projekt pod nazivom Čitalačke vještine i interes za čitanje lektire. Projektom se istraživalo u kojoj mjeri učenici čitaju lektiru, čitaju li radije knjige sa službenog popisa ili naslove koji nisu na popisu lektire, ima li brzina čitanja veze s aktivnošću čitanja te kolika je uloga spola čitatelja.

Nositeljica projekta je Vlasta Pavlović, knjižničarka OŠ Bartola Kašića Vinkovci. Istraživanje se temeljilo na praćenju aktivnosti čitanja učenika 4. razreda tijekom školske godine. Projekt se sastojao od praćenja brzine čitanja (u suradnji s pedagoginjom škole) te praćenja zainteresiranosti učenika za čitanje lektire (podaci iz školske knjižnice).

Cilj projekta bio je poboljšati vještine čitanja, poticati učenike na čitanje, motivirati učenike za čitanje naslova koji su na službenom popisu lektire, ali i za naslove koje će čitati u slobodno vrijeme te razvijati kulturu čitanja.

U skladu s navednim ciljem postavljeni su i zadatci:

• pratiti aktivnost posudbe učenika 4. razreda
• istražiti utječe li pripadnost razrednom odjelu na čitatelja
• čitaju li učenici samo sa službenog popisa lektire
• čitaju li više djevojčice ili dječaci.

Rezultati su pokazali da su učenici 4. razreda aktivni korisnici školske knjižnice. Od tri četvrta razreda, razredni odjel c istaknuo se najvećim brojem posjeta i najvećim brojem posudbe knjiga iz školske knjižnice.

Praćenjem posjeta i posudbe došlo se do zaključka kako su i djevojčice i dječaci podjednako aktivni čitatelji. Djevojčice više uživaju u bajkama i pričama ljubavne tematike, dok dječaci više vole priče u kojima ima „akcije“.
Broj pročitanih knjiga i aktivnost učenika prema razultatima istraživanja nije uvjetovano brzinom čitanja. Učenici s manjim brojem pročitanih riječi u minuti bili su aktivni u školskoj knjižnici. Najaktivniji čitatelji su učenica A. i učenik D. Oba učenika pohađaju isti razred, razred koji je na drugom mjestu po aktivnosti posuđivanja knjiga. Učenica A. prilikom testiranja u tom razredu imala je najveći broj pročitanih riječi, a učenik D. najmanji.

Učenici 4. razreda uglavnom su čitali knjige sa službenog popisa lektire, ali su i dopunjavali i čitanjem naslova zabavnog karaktera. Učenici su pokazali veće zanimanje za lektiru kada im je dopuštena sloboda biranja.

Na početku školske godine (u rujnu) postavljen je pano na kojemu su učenici mogli tijekom godine dati svoj „sud“ o pročitanim knjigama. Na kraju školske godine analizom učeničkog suda uvidjelo se kako se učenici čitaju naslove koje su na zadanom popisu lektire, ali u manjoj mjeri svoje čitanje dopunjuju čitanjem naslova zabavnog karatektera, aktualnim temama. Tijekom neformalnog razgovora, učenicu su priznali da im se više sviđaju knjige zabavnog karaktera, aktualne teme, a manje knjige ozbiljnije tematike. Učenici pokazuju interes za raznolikijom literaturom, traže literaturu za rekreacijsko čitanje ili čitanje u slobodno vrijeme (stripovi, detektivske i ljubavne romane).

Želimo li učenike koji vole čitati, trebamo im pomoći da shvate kako je čitanje zabavno. Tek kad oni mogu birati što će čitati, zadovoljava se njihova potreba za moći i slobodom. Poučavanje radosti čitanja zadaća je roditelja, učitelja i školskih knjižničara. Stoga, odgajajmo učenike koji će s radošću posezati za knjigom kao izvorom znanja i radosti i koji će razvijati kulturu čitanja, a koja će im biti od velike pomoći tijekom čitavoga života.

V. Pavlović
vlasta.pavlovic@skole.hr