Čitalačke navike vukovarskih učenika

Čitalačke navike i interesi učenika smanjuju se, a sve više se koriste različiti mediji koji zahtijevaju manji intelektualni napor. Čitanje je proces neophodan za osobni i društveni razvoj pojedinca. Školska knjižnica kao dio nastavnog procesa nastoji smanjiti privlačnost medija te poticati učenike na čitanje.

Elementi koji utječu na razvoj i održavanje interesa za knjigu i čitanje prije svega je OBITELJ, ŠKOLA (nastava, učitelji, izvannastavne aktivnosti), KNJIŽNICE te MEDIJI. Temelj stvaranja navika čitanja je obitelj – ali, nažalost, roditelji danas nemaju dovoljno vremena kod djece utemeljiti čitanje kao jedan od osnovnih intelektualnih užitaka i zabave. Roditelji su ti koji stvaraju prve navike čitanja (trebaju razvijati naviku odlaska u knjižnicu, čitati djetetu, pričati priče, razvijati pozitivan odnos prema knjizi, razgovarati o pročitanoj knjizi...).

Proces razvijanja interesa za knjigu i čitanje je dugotrajan i zahtjevan. Knjižnice moraju osigurati knjižničnu građu i usluge učenicima kako bi se zadovoljile njihove potrebe za obrazovanjem, informiranjem, kulturom i razonodom. Učenike treba upoznati s elektroničkom knjigom, mrežnim stranicama koje govore o knjigama, imati klub mladih knjižničara, dramsku grupu, izložbe knjiga, književne susrete, tribine, radionice...

Mladi kao pripadnici google generacije veliki su korisnici interneta, prihvaćaju brzo tehnološke inovacije i stoga školska knjižnica da bi je učenici prihvatili mora ponuditi odgovarajuće usluge.

Iščitavajući rezultate PISA 2009 istraživanja Čitalačke kompetencije za život i spoznaja da gotovo 1/3 naših učenika nije ovladala temeljima čitalačke pismenosti, potaknula me na utvrđivanje čitalačkih navika učenika Osnovne škole Mitnica u Vukovaru te kako potaknuti učenike na čitanje. Ispitujući čitalačke navike učenika naše škole, uvidjela sam veliki utjecaj interneta kojemu mladi poklanjaju sve više vremena. Mladi slabo komuniciraju i sve se više loše izražavaju.

Na satu razrednika s učenicima OŠ Mitnica došla sam do problema čitalačkih navika – čitanje i pisanje lektire. Naime, satovi lektire još uvijek se svode na pisanje bilježaka koje se prenose s generacije na generaciju a u posljednje vrijeme lektira se prepisuje s interneta ili iz Vodiča za lektiru. U razgovoru s učenicima o navedenom problemu sami su ponudili svoje rješenje u cilju poticanja čitanja kao dio odgojnih i moralnih vrijednosti. Prijedlog je da učenicima profesori hrvatskoga jezika i književnosti ponude traženi književni rod, vrstu te da oni sami izaberu naslov unutar zadanog. U razgovoru s knjižničarkom i profesorima hrvatskoga jezika i književnosti učenici su sami izabrali lektiru po izboru, pročitali je i napravili bilješke kakve žele. Na satu su prvo usmeno obrazložili izbor knjige, prednosti i nedostatke te preporuku za čitanje. Ostali učenici su zapisivali svako izlaganje, napisali svoj komentar i prijedlog ocjena. Nakon što su izložili svoju izabranu lektiru učenici su samostalno napravili top-ljestvicu knjiga koje bi htjeli pročitati, prijedlog učenika koji su najuspješnije predstavili odabranu lektiru, knjige koje ne bih htjeli čitati i zašto. Učenici su bili zadovoljni ovakvim načinom ispitivanja lektire, a ujedno smo potaknuli čitanje knjiga i dolazak u školsku knjižnicu.

J. Cvrković
jcvrkovic@gmail.com