Zadar čita 2011 – po treći put

Godine 2009. Gradska knjižnica Zadar obilježila je 60. obljetnicu svog osnutka gradskom književnom manifestacijom Zadar čita, nastalom po uzoru na velike i dobro financirane državne austrijske i njemačke projekte promicanja čitanja. Zadarska publika i mediji prepoznali su kvalitetne kulturne sadržaje te se manifestacija ponovila sljedeće dvije godine – bez obzira na izostanak financijske potpore Ministarstva kulture RH i osnivača.

Potka na kojoj nastaje tkanje manifestacije za sve profile korisnika (bebe, predškolski uzrast, osnovnoškolce, mlade, studente, odrasle i umirovljenike) sastavljena je iz raznolikih aktivnosti poput likovno-literarnih i drugih radionica, čitanja i pričanja priča, igrokaza i dramskih inscenacija, izložbi, natječaja, književnih kvizova ili susreta s književnicima. Manifestacija je od početka nastojala uključiti druge zadarske kulturne i odgojno-obrazovne institucije, čiji je broj u 2011. nadmašio onaj iz prethodne dvije godine. Većini institucija koje su sudjelovale u prošlogodišnjim manifestacijama ove godine su se pridružili: Arheološki muzej Zadar, Kazalište lutaka Zadar, Dom za odrasle osobe Sv. Frane i Klub studenata knjižničarstva Ex libris.

Manifestacija Zadar čita 2011 proširila se sudjelovanjem s više od 30 institucija na cijelu Zadarsku županiju (osobito fuzijom narodnih i školskih knjižnica), što znači izrastanje lokalne gradske manifestacije u šire regionalne okvire.

Najbrojniji sadržaji su oni za djecu, u kojem bi trebalo istaknuti pripovjedno kazalište glumica Kazališta lutaka Zadar kao kvalitativno novi sadržaj. Ipak, najprepoznatljiviji nukleus manifestacije čine književni susreti s uglednim imenima hrvatske književne scene, koji se iz večeri u večer odvijaju u Središnjoj knjižnici. Ove godine značajno je sudjelovanje Nives Opačić, Olje Savičević Ivančević, Ivane Šojat Kuči i Velimira Viskovića - u manifestaciji ne sudjeluju samo književnici nego i teoretičari i povjesničari književnosti, jezikoslovci, književni kritičari i urednici. Sprega dugootočko-zadarskih voditelja književnih večeri (Ante Mihić, Iva Pejković, Goran Bujić) pokazala je da književnom susretu nije svojstven shematizirani kalup: individualizirani pristup voditelja jednom književnom opusu reflektira se na cjelokupnu atmosferu večeri. Novitet u večernjim programima bio je izvrstan književni kviz Knjigoteka, sastavljen po uzoru na čuvenu Kviskoteku, s osebujnim i kreativnim voditeljem/autorom Antom Mihićem iz Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali te mladim saljskim suradnicima.

Organizacija jednotjedne manifestacije s minimalnim financijskim sredstvima zahtijeva oslanjanje na vlastite, recesijom oslabljene financijske snage i traženje sponzora (Hrvatsko narodno kazalište Zadar i Algoritam s vrijednim nagradama finalistima Knjigoteke, te Pizzeria Šime). Znatan trud knjižničara i drugih partnera, kojim se nastoji obogatiti kulturna scena grada i potaknuti na promišljanje o važnosti čitanja, ipak je ove godine doživio neugodna iznenađenja koja su rezultirala slabijom posjećenošću književnih večeri nego prethodnih godina. Preklapanje ostalih zadarskih kulturnih i zabavnih sadržaja s večernjim događanjima u Središnjoj knjižnici upućuje na nedostatak koordiniranosti zadarskih kulturnih aktera u kulturnom programiranju. Nekadašnji bilten Mriža pokušao je nadoknaditi ove nedostatke - a posljedice nerješavanja dotičnog problema u zadarskom kulturnom životu osjećaju se i toliko godina nakon gašenja Mriže. To i knjižničare može navesti na pitanje: treba li ustrajati na organizaciji kvalitetnih književnih i drugih kulturnih sadržaja u razdoblju depresivne recesije, u kojoj se knjižničarski trud ipak može usmjeriti na gašenje socijalnih požara i time opravdati svoje postojanje u društvu? Ili treba ostati na nadgradnji, odnosno pri ispunjavanju svog poslanja: promicati knjigu i čitanje kao temeljnu zadaću narodnog knjižničarstva – i to bez obzira na veliku društvenu, kulturnu i moralnu krizu hrvatskog društva? Nedavni zaključak američkih novinara vrijedi globalno: u vremena krize narodne knjižnice (p)ostaju svjetlonoše.

H. Novak
helena@gkzd.hr