Predsjednički sastanak IFLA-e
Haag, 14. - 15. travnja 2011.

Sastanak je održan pod naslovom Knjižnice potiču pristup znanju: akcija za Europu. Skup je otvorila sadašnja predsjednica IFLA-e Elen Tise, koja je govorila o potrebi demokratiziranja informacija i s tim u vezi osvrnula se i na pitanja autorskog prava i otvorenog pristupa kao čimbenike koji utječu na demokratizaciju. Rekla je da je pristup informacijama ljudsko pravo i pritom se pozvala na čl. 27. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima. Pristup informacijama i pristup obrazovanju po njezinu su mišljenju nerazdvojivi i IFLA će se tim pitanjima nastaviti baviti. Postojanje cenzure u 21. stoljeću pripisala je ekonomskim čimbenicima i istaknula da načelo socijalne pravde ne dopušta cenzuru. Na zanimljiv je način ocrtala odnos autor-nakladnik, rekavši da je čin predaje autorskog prava nakladnicima zapravo neka vrsta autocenzure. IFLA se zalaže za uvođenje otvorenog pristupa, a temeljni je posao knjižnica da otvore svoje zbirke javnosti.

Renk Roborgh iz nizozemskog Ministarstva prosvjete, kulture i znanosti istaknuo je da se u Nizozemskoj izrađuje nov zakon o narodnim knjižnicama te da je ključ budućeg uspjeha narodnih knjižnica u suradnji. Istaknuo je da je pravo na obrazovanje ljudsko pravo zajamčeno svima te da se danas autorsko pravo vidi kao prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje. Naglasio je i važnost otvorenog pristupa za ostvarivanje tog prava. Nizozemsko istraživačko vijeće pomaže potencijalnim nakladnicima časopisa u otvorenom pristupu, a pristup na nacionalnoj razini kani se ostvariti suradnjom Kraljevske knjižnice, narodnih knjižnica i Elseviera. Istaknuo je i vrijednost Europeane koja danas ima već 15 milijuna digitalnih objekata, a u njezinu je izgradnju uključeno 1500 ustanova. Očekuje se da će Europeana biti potpuno završena 2025. godine.

Yvo Volman iz DG-a Information Society and Media Europske komisije rekao je da je EU potaknula brojne projekte vezane uz znanost i pristup znanju, jer su građa i izvori koje knjižnice danas pružaju korisnicima dostupni samo u fragmentima, nisu baš uvijek dobro indeksirani i nije ih lako ni identificirati ni pronaći. EU je u nedavno objavljenoj strategiji Digitalni dnevni red za Europu pokušala utvrditi način održivog financiranja Europeane i opsežne digitalizacije. Računa se da će trebati oko 100 milijuna eura da se digitalizira sva europska baština pa je prijeko potrebno uvesti model privatno-javnog partnerstva. Upozorio je, međutim, da sklopljeni ugovori o partnerstvu trebaju biti transparentni, privatnom partneru trebalo bi dopustiti najviše sedam godina povlaštenog korištenja, a digitalizirana građa svakako bi trebala biti dostupna i izvan granica zemlje u kojoj je nastala. Volmanovo će predavanje ostati zapamćeno po metafori o lovu na zeca, koju su kasnije ponavljali i drugi predavači. Rekao je da knjižnice danas češće tjeraju zeca, nego srnu, iako bi se srnom moglo nahraniti više ljudi. Najavio je i da će EU još prije ljeta zgotoviti pravni instrument kojim će riješiti probleme vezane uz djela siročad, koja se danas čine nepremostivom preprekom opsežnoj digitalizaciji. Krajem ove godine Europska će komisija objaviti i preporuku za primjenu otvorenog pristupa na sva djela nastala u sklopu znanstvenih projekata koje financira EU tako da će digitalizirana građa zajedno s metapodacima moći dalje biti slobodno korištena.

Jānis Kārkliņš, pomoćnik glavnog ravnatelja za komunikacije i informacije UNESCO-a, istaknuo je važnost koju informacijska i komunikacijska tehnologija ima u omogućavanju pristupa znanju i slobodnom pristupu informacijama. Mobiteli su, na primjer, odigrali važnu ulogu u nedavnim zbivanjima u Egiptu i Tunisu, jer su omogućili razmjenu informacija među običnim ljudima u zemljama koje nemaju zakone o pravu javnosti na pristup informacijama. UNESCO upravo sada radi s novom egipatskom i tuniskom vladom na tome da se ti zakoni izrade i usvoje. Također se zalaže za usvajanje otvorenog pristupa, koncepta koji je nastao u UNESCO-u još 2002. Ukratko je izvijestio o rezultatima istraživanja o slobodnom pristupu internetu objavljenima 2010. u naručenom izvještaju. Zaključio je da je vrlo važno da nove tehnološke aplikacije poštuju i čuvaju privatnost pojedinaca, da ih mogu koristiti i osobe s posebnim potrebama te da budu multijezične. Na pitanje slušatelja o mogućnosti međunarodnog zakonskog uređenja interneta odgovorio je da je to nemoguće, jer se na internetu javljaju različiti jezici, različite kulture i pogledi, čak se i mišljenja o dječjoj pornografiji razlikuju. Na mogući međunarodni kompromis, po njegovu će mišljenju, trebati još dugo čekati.

Gerald Leitner, predsjednik EBLIDA-e, govorio je o potrebi da se izradi dokument koji bi sadržavao upute za 27 zemalja članica EU-a i 47 zemalja članica Vijeća Europe o tome kako organizirati knjižnične službe u Europi. Taj bi dokument sigurno proširio opseg djelovanja knjižnica i ojačao njihovu poziciju. Sadašnje je stanje loše, knjižnice se zatvaraju, proračuni smanjuju. Knjižnice često tek reagiraju na zbivanja, a trebale bi biti proaktivne. Dužnost je struke upozoriti političare na važnost knjižnica.

Kai Ekholm, predsjednik IFLA/FAIFE-a, govorio je o jazu koji postoji između dva snažna pravca u današnjem društvu: težnje da se omogući pristup javnosti podacima i stalnog jačanja autorskog prava, produživanja roka zaštite i pooštravanja sankcija. U Europi postoji 29 različitih sustava autorskog prava, i to stanje treba svakako uskladiti, ali to ne mogu učiniti knjižnice. Sva se knjižnična građa ne može digitalizirati, jer nedostaju financijska sredstva. Poseban problem koji tek treba riješiti jest e-posudba, za nju, naime, prema sadašnjim zakonskim propisima ne postoji dopuštenje, koje tek treba ugraditi u postojeće propise. O e-knjigama i njihovoj posudbi govorit će se više na sljedećem sastanku EBLIDA-e u Malagi u svibnju ove godine. Osvrnuo se i na cenzuru na internetu i rekao da 60 zemalja danas ima neku vrstu cenzure na mreži. Danas se mnogo govori i o neutralnosti mreže odnosno njezinoj kontroli. Knjižničari bi trebali pratiti donošenje zakonskih propisa kojima se uređuje internetska sredina.

Ruth Okediji, profesorica prava na Sveučilištu u Minnesoti, održala je izvrsno predavanje o autorskom pravu koje, kako kaže naslov predavanja, treba promatrati u kontekstu. Istaknula je da se današnji režim autorskog prava udaljio od izvornih načela i citirala švicarskog političara i suonivača Bernske konvencije Numu Droza, koji je rekao da su "granice apsolutne zaštite s pravom određene javnim interesom". Rekla je da je Bernska konvencija vremenom dopunjavana i osuvremenjavana i tako je mogla pratiti napredak tehnologije, ali se istodobno nije pazilo i na javni interes. Od knjižnica se traži da pitanja vezana uz autorsko pravo rješavaju na nacionalnoj razini, dok se tehnologija razvija na međunarodnoj razini. Knjižnice sad moraju naći sugovornike u međunarodnim tijelima da riješe pitanja prava reproduciranja, ali i prava digitalnog prikazivanja. Zato je potreban međunarodni ugovor za knjižnice.

Ben White iz Britanske knjižnice govorio je o autorskom pravu koje bi trebalo poticati kreativnost. Ironija je da su postojeće razlike u nacionalnim zakonima o autorskom pravu posljedica neobvezatnih iznimki ponuđenih na izbor nacionalnim zakonodavstvima u Direktivi EU. U projektu digitalizacije knjiga iz 19. st. koji je nedavno provela Britanska knjižnica moralo se isključiti 865 knjiga, koje su djelomično još bile zaštićene.

Winston Tabb, predsjednik IFLA/CLM-a, detaljno je prikazao Ugovor za knjižnice koji IFLA priprema za WIPO, a kojim se CLM bavi od 2004. godine.

Ingrid Parent, buduća predsjednica IFLA-e, najavila je tri teme s kojima će se baviti tijekom svojega mandata: inkluzija, inovacija i konvergencija. Pristup znanju povezala je s moći, ali je rekla da zahvaljujući sve jeftinijoj tehnologiji moć izmiče iz ruku države. Tehnološke aplikacije kojima se posvećuje velika pažnja jesu e-knjige i mobiteli s pristupom internetu. Činjenica je da današnja istraživanja u većini slučajeva počinju pretraživanjem weba, a ne knjižničnih izvora. Ali knjižnice su još uvijek sačuvale vjerodostojnost među korisnicima i trebaju nastojati organizirati inkluzivne službe za sve. Partnerstvo s drugim baštinskim ustanovama smanjuje troškove i poboljšava pristup.

O otvorenom je pristupu, kao o konceptu i poslovnom modelu, govorilo nekoliko predavača. Istaknuto je da je otvoreni pristup danas komplementaran tradicionalnom izdavaštvu, a ne njegov takmac. Posebna je pozornost posvećena novom europskom infrastrukturnom projektu OpenAIRE, aktivnom od prosinca 2010. OpenAIRE je mreža slobodno dostupnih repozitorija u koje se polažu radovi znanstvenika koji sudjeluju u 7. okvirnom programu (FP7). Usvojena je politika EU-a da rezultati znanstvenih istraživanja moraju biti dostupni javnosti iz čijih su sredstava istraživanja i financirana. Bilo je govora i o portalu DART Europe na kojemu se od ove godine mogu pregledavati disertacije i magistarski radovi s 333 europska sveučilišta iz 19 zemalja te o Konzorciju europskih istraživačkih sveučilišta (LERU), članom kojega se postaje pozivom. Vidljivo je da sveučilišta u Europi postaju ozbiljni nakladnici znanstvene literature, pa se i potiču da usvoje i javno objave svoju nakladničku politiku. Da je Hrvatska polagana u slijeđenju novih kretanja u Europi svjedoči i činjenica da se u prijedlozima tri nova zakona kojima se uređuje visokoškolski prostor u Hrvatskoj (Zakon o sveučilištu, Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o znanstvenoj djelatnosti) ne spominje znanstveno izdavaštvo visokoškolskih i znanstvenih ustanova ni otvoreni pristup. Rečeno je i da IFLA mora primijeniti otvoreni pristup u vlastitom izdavaštvu.

A. Horvat
ahorvat@ffzg.hr