Kamo i kako dalje? Specijalne i visokoškolske knjižnice danas

Sudeći po temi ovogodišnjih „Specijalki“ koja se nije razlikovala od teme istog skupa održanog pred dvije godine, pitanje „Kamo i kako dalje?“ središnje je pitanje koje si visokoškolski i specijalni knjižničari postavljaju već duže vrijeme, a do jednoznačnog odgovora još uvijek nisu došli. I toga su svjesni.

Na potrebu da se u što skorije vrijeme jasno formulira odgovor na to pitanje, ukazuje i službeni zaključak ovogodišnjeg skupa u Opatiji pod brojem 4, koji glasi: Poduprijeti izradu strategije razvoja visokog obrazovanja i znanosti RH te unutar strategije definirati ulogu visokoškolskih i specijalnih knjižnica. U vrlo lijepom i konstruktivnom zaključku nazire se i problem – uloga ovih knjižnica se treba utvrditi u skladu sa strategijom razvoja visokog obrazovanja, koje međutim nema, „a ne zna se kad će“. I hoće li uopće.

Na buru koja je podignuta među knjižničarima zbog prijedloga novih zakona na području znanosti i visokog obrazovanja u kojima više ne spominju ni sveučilišni knjižnični sustavi, a kamoli da se definira status knjižnica i knjižničnog osoblja, povjerenstva koja su obrađivala primjedbe na nacrte zakona odgovorila su da se na knjižnice odnosi Zakon o knjižnicama. To što se u praksi odbijaju zahtjevi knjižničara kojima se oni pozivaju na Zakon o knjižnicama kao neprimjenjive u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, ostaje neriješen problem. No, očito, treba uporno inzistirati na Zakonu o knjižnicama i drugim knjižničnim propisima, jer oni nisu ništa manje na snazi od onih koji se odnose na znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje. Samo, pitanje je kako, kada i kod koga reagirati. Dobro je što za to imamo Radnu grupu za javno zagovaranje da nam u tome pomogne. Nemaju, naime, svi jednak sluh za upozorenja knjižničara kao što je to rektor Bjeliš koji je svim dekanima Zagrebačkog sveučilišta uputio dopis da trebaju uskladiti svoje opće akte sa Zakonom o knjižnicama.

Bez obzira na navedeno, mora se reći da se u hrvatskom visokoškolskom i specijalnom knjižničarstvu događaju i dobre stvari. Standardi za visokoškolske knjižnice su „pročešljani“ od strane MZOŠ-a i vjerojatno će biti brzo na snazi. Ministarstvo je imenovanjem Povjerenstva za osnivanje konzorcija knjižnica za nabavu inozemnih baza podataka i elektroničkih časopisa, u kojem, od ukupno 12 članova sjedi devet knjižničara predstavnika sveučilišta, instituta i NSK, pokazalo da uvažava knjižničarsku struku kao mjerodavnu da predlaže i provodi sustav nabave inozemnih izvora.

No, nitko nam izvana neće pomoći ako sami, međusobno se uvažavajući, usklađeno i na stručnim osnovama ne razvijamo hrvatsko visokoškolsko i specijalno knjižničarstvo. A novi vjetrovi pušu. Shvatili smo da se dalje možemo razvijati samo međusobnom suradnjom. Sveučilišni knjižnični sustavi preko svojih predstavnika u ZaKSH-u redovito komuniciraju i surađuju. Na inicijativu nove ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, deset godina od stupanja na snagu Pravilnika o matičnosti, osnovano je Vijeće sveučilišnih matičnih knjižnica. Već na prvom sastanku je zaključeno da je razvijanje matične djelatnosti sveučilišnih knjižnica više nego aktualno i potrebno, a na dnevnom su redu bili svi zadaci iz zaključaka 12. „Specijalki“ dodijeljeni za ostvarivanje sveučilišnim matičnim knjižnicama.

I na kraju, bez obzira na nedostatak cjelovite strategije razvoja hrvatskog knjižničarstva, za razvojne ideje uvijek imamo orijentir u potrebama naših korisnika - studenata, visokoškolskih nastavnika i znanstvenika. I oni sami su danas pred velikim izazovima da u drugačijim zakonskim okvirima svojom izvrsnošću postanu vidljivi na europskom i globalnom prostoru. Pritom moraju pritom moraju koristiti literaturu brzo i efikasno. Zato moramo razumjeti da im knjižnice, ovakve kakve su danas, nisu prva briga. Oni trebaju pune tekstove u digitalnom obliku - knjige, časopise, članke, i to odmah, od kuće, na putu, na svojem tabletu, i-phoneu, trebaju „google-like“ pretraživače knjižničnih resursa. To nas stavlja pred velike izazove, mnogo učenja, brze i hrabre reakcije. Ravnateljica Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu, kolegica Stela Filipi Matutinović, na ovogodišnjim Danima je izrekla donekle zastrašujuće predviđanje: „Knjižnice, onakve kakve su danas, za pet do šest godina više neće postojati.“ Ne možemo biti sigurni da tako neće i biti. Pripremimo se za to – staloženo, mudro, razvijajući struku i međusobno se potpomažući.

S. Tomljanović
senka.tomljanovic@svkri.hr