Kako da učenje ne bude mučenje?

U velikom broju više ili manje korisnih i primjenjivih društvenih istraživanja izdvaja se specifično istraživanje Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Naslov istraživanja Privatne instrukcije – razvoj modela regulacije pojave u Republici Hrvatskoj istraživača dr. sc. B. Jokića i dr. sc. Z. Ristić Dedić, predstavljena u Školskim novinama (15. veljače 2011.), danas je posebno aktualna. Iz tog interesantnog istraživanja izdvojili bismo samo jednu pojedinost: ključni element potražnje hrvatskih učenika za privatnim instrukcijama leži u činjenici da učenici ne znaju kako učiti, te su instrukcije nalik gašenju požara, „krpanje rupa u znanju“. Drugim riječima: kada bi se u škole (a osobito osnovne) počeli uvoditi modeli uvođenja kompetencije „učiti kako učiti“, smanjila bi se potreba za instrukcijama.

Bez znanja za ovo istraživanje, ali s praktičnim uvidom u dotičnu problematiku, Gradska knjižnica Zadar je i u 2011. nastavila organizirati niz psiholoških radionica za mlade u Gradskoj knjižnici Zadar pod nazivom How Yes No (Kako da ne...). Organizatori radionica (Gradska knjižnica Zadar i Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru) već su na prvoj prošlogodišnjoj radionici o temi učenja uvidjeli da je najviše učenika došlo upravo na tu radionicu. Kasnijom evaluacijom radionica došlo se do zaključka da od ponuđenih tema mladi pokazuju najveći interes za temu učenja. Stoga je 17. siječnja 2011. započet ciklus od pet tjednih radionica za učenike 7. i 8. razreda osnovne škole na teme: Kako prevladati poteškoće koncentracije?, Dobro planiranje – put do uspjeha, Strategija učenja i pamćenja, Kako savladati strah od ispitivanja?. Koliko su ovi i slični sadržaji prijeko potrebni, vidjelo se na prvoj radionici na kojoj se – umjesto predviđenih 30-ak učenika - pojavilo njih 86! Budući da je zbog grupnog rada broj polaznika radionice ograničen, umjesto jednog termina po radionici organizirala su se tri termina s grupama po 30 polaznika. Radionice su i ovaj put vodili studenti-volonteri.

Nakon pet tjedana provedena je evaluacija čiji su rezultati objavljeni na konferenciji za novinare u Gradskoj knjižnici Zadar 22. veljače 2011. godine. Radionice su predstavili Marta Cifrek-Kolarić (voditeljica projekta), prof. dr. sc. Anita Vulić Prtorić (voditeljica Katedre za kliničku psihologiju i Studentskog savjetovališta Sveučilišta u Zadru), mr. sc. Ivan Pehar (ravnatelj Gradske knjižnice Zadar) te studenti-volonteri i učenice-polaznice. Evaluacija je bila potvrda velikog odaziva mladih, čije se pohađanje radionica tijekom vremena nije osipalo. Prosječna ocjena zadovoljstva polaznika radionice bila je 4,5 („jako zadovoljan“). Učenici su kroz igru usvojili niz vrijednih sadržaja, koristeći pritom vježbe opuštanja, koncentracije i upoznavanja, crtanje kognitivnih mapa i dr. Upoznavanje novih osoba i druženje s vršnjacima bila je nuspojava na koju se nije primarno računalo, ali koja je pri evaluaciji također „isplivala“ na površinu kao jedan od najvažnijih razloga zašto bi radionice preporučili svojim vršnjacima. Polazeći od iznimne uspješnosti radionica za osnovnoškolce, na proljeće će se organizirati radionice za srednjoškolce.

Last, but not least: kako financirati ovaj hvalevrijedan projekt? Sve gore rečeno govori u prilog organizaciji novih radionica - stoga je sponzor bila Raiffeisenbank, na čemu su i knjižnica i Savjetovalište iznimno zahvalni. Ali sada je potrebno naći novog sponzora. Premda je Knjižnica zbog recesije privremeno obustavila rad svojih dviju dječjih klapa i svela troškove svojih kulturnih programa i nabave knjižnične građe na minimum, knjižnica će sama preuzeti financiranje - ukoliko se ne pojave sponzori. Stoga knjižnica postavlja pitanje: može li nekoliko tisuća kuna iz proračuna nekog grada, županije, Ministarstva ili komercijalnog sponzora odnijeti jezičac na vagi duhovne vrijednosti i korisnosti takvih sadržaja za mlade, za koje se svi zaklinjemo da su naša budućnost?

H. Novak
helena@gkzd.hr