SOAP Symposium
Berlin, Njemačka, 13. siječnja 2011.

Projekt SOAP (Study of Open Access Publishing) dvogodišnji je projekt koji je financirala Europska komisija u okviru Sedmog okvirnog programa (FP7). Projekt je započeo 1. ožujka 2009. godine, a završava 28. veljače 2011. Cilj projekta bio je analizirati izdavaštvo u otvorenom pristupu, prikupiti podatke o stavovima i navikama knjižnica, izdavača, autora i ustanova koje financiraju znanstvena istraživanja. Cilj je bio i usporediti modele poslovanja kako bi se bolje proučilo tržište, a poglavito mogućnosti i rizici vezani uz takvu vrstu izdavaštva. Dokument s preliminarnim rezultatima istraživanja objavljen je u rujnu 2010. godine. U okviru projekta proveden je niz istraživanja, a na simpoziju u Berlinu izneseni su konačni rezultati.

Izlaganja sa simpozija u kojima su prikazani konačni rezultati dostupna su na mrežnim stranicama SOAP simpozija.

U izlaganjima su detaljno tablično i grafički prikazani rezultati istraživanja. R. Schimmer objasnio je odabir uzorka te komentirao rezultate istraživanja izdavača – njihov broj, broj časopisa koje objavljuju, broj časopisa po znanstvenim područjima, dinamiku pokretanja novih otvoreno dostupnih časopisa po područjima, praksu vezanu uz licenciranje, financijske modele i utjecaj časopisa (na osnovi referiranosti u JCR-u i Scopusu). S. Lambert analizirao je rezultate istraživanja autora, ponajprije njihove stavove o otvorenom pristupu i razloge zbog kojih ga podržavaju ili ne podržavaju. Rezultati su posebno analizirani po znanstvenim područjima. S. Mele govorio je o rezultatima koji se odnose na iskustva autora – objavljuju li u otvoreno dostupnim časopisima, zašto, koliko za to plaćaju, koliko su spremni platiti, tko plaća troškove, je li im teško pronaći izvore financiranja, što misle da bi trebalo promijeniti kako bi autori češće koristili otvoreni pristup kao način komuniciranja.

Na kraju su istaknuti najvažniji zaključci istraživanja. U 2009. godini bilo je 8-10% znanstvenih članaka objavljenih u otvoreno dostupnim ili hibridnim časopisima. Otvoreno dostupni časopisi visoke su kvalitete što dokazuje činjenica da su njihovi faktori utjecaja među 1-2% najviših u pojedinim područjima (npr. medicina). Od oko 40 000 ispitanih znanstvenika, 90% ih je uvjereno da otvoreno dostupni časopisi već jesu ili će uskoro postati korisni za razvoj područja kojim se bave. Znanstvenici kao najvažnije razloge navode korist za globalnu znanstvenu zajednicu, rješavanje financijskih problema, javno dobro te korist koju imaju pojedini znanstvenici. Znanstvenici koji objavljuju u otvoreno dostupnim časopisima za takav se korak odlučuju zbog besplatne dostupnosti, zbog kvalitete časopisa, zbog brzine objavljivanja i zbog činjenice da sam autor ne mora plaćati troškove. Autori koji bi željeli objavljivati u otvorenom pristupu, a to do sada nisu učinili, kao glavne razloge navode nedostatak financijskih sredstava ili nepostojanje dovoljno kvalitetnih otvoreno dostupnih časopisa za područje kojim se bave.

Predstavnici izdavača i ustanova koje financiraju znanstvena istraživanja imali su priliku iznijeti svoja razmišljanja o rezultatima istraživanja. Većina rezultate smatra ohrabrujućima. B. Goerner iz Springera uočila je da je najveći problem pitanje financiranja otvorenog pristupa. Predstavnica BioMed Centrala, D. Kahn, zaključila je da će rezultati istraživanja pridonijeti podizanju svijesti o važnosti samog pokreta kao i o kvaliteti otvoreno dostupnih časopisa. M. Patterson iz Public Library of Science posebno je naglasio da bi se znanstvene ustanove i ustanove koje financiraju istraživanja morale više usredotočiti na osiguravanje sredstava za ostvarivanje otvorenog pristupa jer ga većina znanstvenika podržava.

R. Kiley iz Wellcome Trusta izdvojio je tri segmenta važna za promociju otvorenog pristupa – stvaranje jasnih pravila o otvorenom pristupu, lakši pristup financijskim sredstvima za autore te stvaranje sustava za evaluaciju rezultata objavljenih u otvoreno dostupnim časopisima.

Rezultati prikazanog istraživanja svakako su korisni za razvoj otvorenog pristupa, oni mogu pomoći izdavačima, znanstvenim ustanovama i ustanovama koje financiraju znanstvena istraživanja kako bi svoja pravila i planove uskladili s potrebama i navikama znanstvenika koji žele objavljivati u otvorenom pristupu. Iako je hrvatska znanstvena zajednica specifična zbog svoje perifernosti, prikazani rezultati mogu biti korisni hrvatskim znanstvenicima, izdavačima i knjižnicama u planiranju i provođenju otvorenog pristupa kao i u korištenju otvoreno dostupnih časopisa.

I. Hebrang Grgić
ihgrgic@ffzg.hr