Javno zagovaranje ispred marketinga?

Informacijsko društvo i globalizacija mijenjaju nam privatni i radni okoliš stalno i nepovratno, a od tradicionalnih knjižničara postali smo informacijski stručnjaci i sve to prihvatili kao izazov i priliku za preživljavanje u novim uvjetima. Tehnologija, tržišni principi, marketing i ostali ekonomski termini postali su sastavni dio naše struke i uglavnom predstavljaju okosnicu prilagodbe novom načinu poslovanja. Postavlja se pitanje koliko smo sve te promjene pravilno vrednovali i dugoročno sagledali u odnosu na budućnost naše profesije?

Osim spomenute ekonomske orijentacije, danas postaje sve glasnije i „drugo mišljenje“ knjižničara (progressive librarian), ne tako sigurnih da se budućnost knjižničarstva i knjižnica mora nužno vezivati uz ekonomske kategorije i tržišno natjecanje. Prema njihovom stajalištu budućnost knjižnica nikako ne smije ovisiti samo o dobrom marketingu, oni prednost daju vještinama javnog zagovaranja. Što to znači u praksi?

Knjižnice i knjižničari u svojim nastojanjima za preživljavanjem u ovim kriznim vremenima sve češće zanemaruju svoju osnovnu misiju u odnosu na društvenu zajednicu i očuvanje osnovnih vrednota modernog demokratskog društva, te time kao institucije od općeg društvenog interesa dovode u pitanje i budućnost svoga postojanja. Samo kao ustanove okrenute ispunjavanju javnog interesa knjižnice mogu osigurati svoju održivost i računati na dugoročnu potporu društva. Pretjerana prilagodba tržištu može ih u budućnosti dovesti u vrlo rizičnu poziciju.

Zagovarati knjižnice znači stalno poduzimati sljedeće korake: kreirati poruke za javnost koje jasno i glasno pokazuju važnost knjižnica za razvoj i očuvanje demokratskog društva; poruke moraju biti dostupne i razumljive svim ciljanim skupinama. Javne knjižnice moraju dati prednost ispunjavanju svoje građanske i obrazovne misije pozivajući se na jedinstvenu i nezaobilaznu ulogu knjižnica u izgradnji društva znanja. Da bi simbolički i stvarno predstavljale centralna mjesta svakodnevnog života u lokalnoj zajednici gdje građani mogu zadovoljavati svoje obrazovne, informacijske i rekreacijske potrebe, knjižnicama trebaju partnerstva sa sličnim institucijama. Ako su knjižnice u organiziranju svojih usluga previše fokusirane na ispunjavanje ekonomski ili „trendovski“ usmjerenih zahtjeva, uvijek postoji opasnost da ih zajednica tako doživljava i na sličan način vrednuje njihov rad.

Izgradnja bolje i snažnije knjižničarske zajednice već dugo vremena dio je šireg IFLA-inog programa poznatog pod nazivom Action for development through Libraries Programme (ALP). Ovaj program izvodi se u suradnji s drugim sekcijama i posebnim aktivnostima u okviru FAIFE-a i CLM-a, a fokusiran je na poticanje razvoja i održivost knjižnica u zemljama u razvoju. U okviru ovog šireg programa posljednjih godina kreiran je i posebni „obrazovni paket“ pod nazivom Building Strong Library Assoociations Programme (BSLA). Okosnica ovog programa su različite radionice i treninzi usmjereni na kreiranje knjižničnih usluga shodno potrebama korisnika, zalaganje za jednake uvjete pristupa informacijama te javno zagovaranje knjižničarske profesije općenito.

Nedavno je u Splitu, u organizaciji Stalnog odbora IFLA-ine Sekcije za upravljanje knjižničarskim društvima (MLAS), održana jedna takva radionica kreirana po smjernicama BSLA programa, usmjerena na važnost javnog zagovaranja za knjižnice u regionalnom okruženju. Radionica je održana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, a osim članova Hrvatskoga knjižničarskog društva, u radu su sudjelovali i članovi IFLA-ine MLAS Sekcije i predstavnici knjižničarskih društava iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovačke, Bugarske, Rumunjske i drugih zemalja. Regionalna suradnja predstavljena je kao moguća i logična mreža srodnih knjižničarskih društava iz bliskog okruženja. Kao model i primjer dobre prakse mogu nam poslužiti iskustva skandinavskih zemalja.

E. Bačić
edita@pravst.hr