Povodom obljetnica

Godina 2010. godina je važnih obljetnica naše nacionalne knjižničarske udruge Hrvatskoga knjižničarskog društva. Sedamdeset je godina od njegova osnutka, šezdeseta je godina izlaženja temeljnog glasila Vjesnika bibliotekara Hrvatske, a pedeset je godina prošlo od donošenja prvog Zakona o bibliotekama, koji je postavio temelje za sustavan rad i razvoj svih vrsta knjižnica u Republici Hrvatskoj. Obljetnice, s posebnim naglaskom na ovoj posljednjoj, obilježene su prigodnom svečanošću tijekom Interlibera, dana 11. studenog 2010., dana koji je zalaganjem Društva ove jeseni ušao u saborsku proceduru proglašenja Danom hrvatskih knjižnica.

Pogled unatrag puni nas zadovoljstvom i ponosom. Iznimni pojedinci, artikulirani pogledi, snaga profesionalne zajednice, stručnost i etičnost. A što otkriva pogled unaprijed, gdje su knjižnice i Hrvatsko knjižničarsko društvo danas? Koliko smo sami svjesne vlastite uloge? Koliko je ona vidljiva u društvu? Koje je značenje knjižnice u zajednici i kakva joj je perspektiva?

Svi dijelimo mišljenje da su u vremenu podvrgnutom diktatu ekonomskih interesa knjižnice zadnje oaze jednakosti, socijalne inkluzije, istinskog uvažavanja različitosti i tržištem neuvjetovane podrške u učenju, profesionalnom osposobljavanju i cjeloživotnoj osobnoj realizaciji. Pa ipak, u javnosti je nedovoljno razvijena svijest o njihovoj informacijskoj, obrazovnoj, znanstvenoj i kulturnoj ulozi. I sama knjižničarska zajednica snosi odgovornost za takvo stanje, jer nedovoljno inzistira na stalnom naglašavanju pozitivne korelacije između uloge knjižnice u društvu i već spomenutih društvenih vrijednosti. Uz duh vremena, koji se fokusira na materijalnost, kvantitativnost, brzinu, promjenjivost, djelomičan su razlog slabe vidljivosti brojčanim pokazateljima teško iskazivi rezultati i postignuća knjižnica. Jer svladavanje pismenosti, razvijanje navike čitanja, poboljšavanje tehnika učenja, razvijanje vještina uspješnog snalaženja u izvorima, izgrađivanje ukusa, lakše usvajanje stranih jezika, njegovanje kulturnih potreba, svaka integracija u informacijsku, obrazovnu, kulturnu i radnu sredinu, razvijena svijest o intelektualnoj slobodi, sve su to segmenti dugoročnog procesa realizacije intelektualnih, socijalnih i kulturnih potencijala pojedinca i zajednice, u kojemu knjižnica i te kako participira.

37. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva uz svoj se izvještajni i izborni dio, na kojemu je izabrano novo vodstvo Društva, bavila upravo temom vidljivosti i značenja knjižnice u njezinim različitim zajednicama koje idu od najšire javnosti, pa sve do vrlo uske, specijalizirane publike. Na njihovu interakciju sada su novo svjetlo bacile okolnosti posvemašnje krize pa bi osnivači i financijeri, s našeg stajališta, još više i ustrajnije trebali podupirati programe kojima knjižnice skrbe o svojim zajednicama, s uvjerenjem da su obrazovanje, kultura i znanost, kojih su knjižnice integralni dio, najveći društveni potencijal, pa i ekonomski resurs. Posebice u vremenima kada ekonomije tonu, a elementarni oblici kulture postaju luksuz. Ipak, barem za sada, stvarnost ne podupire ova pozitivna očekivanja, jer smanjuje se podrška, pa i ona financijska, za rad knjižnica, a zakonodavstvo, kao što su pokazali nacrti prijedloga zakona od vitalne važnosti za visoko obrazovanje, sveučilište i znanost, ignoriraju ulogu i značaj knjižnične djelatnosti i knjižnica u kontekstu nacionalnih edukacijskih i znanstvenih sustava.

Baš poput živih organizama, knjižnice su i knjižničarstvo preživjeli sposobnošću prilagodbe. Današnji uvjeti krize traže nove prilagodbe. Čini se da zakoni vremena ne idu u prilog nekoć poželjnom, samozatajnom i tihom radu, pa knjižnice, a time i udruženja knjižničara, upravo cijeneći suštinu trebaju donekle mijenjati formu i tražiti nove putove da bi pojačali pozitivnu percepciju o sebi, uspješno branile profesiju pred tržišnom konkurencijom i zalagale se za etičnost u djelovanju prema svakom pojedincu, kako knjižničaru tako i korisniku. Vrijeme traži aktivne, uočljive i dovoljno glasne knjižničare i članove Društva, voljne zagovarati struku svim dopuštenim sredstvima, svjesne da je pravo na knjižnicu u isto vrijeme pravo knjižničara na profesiju kao i pravo korisnika na realizaciju, znanje, uključenost i pripadanje zajednici.

Marijana Mišetić
Predsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva
mmisetic@ffzg.hr