Projekt za mlade How Yes No (Kako da ne)

Mediji svakodnevno zasipaju vijestima iz crne kronike koji se odnose na nasilničko i problematično ponašanje mladih. Osim problema funkcioniranja obitelji, lošega utjecaja medija i dr., jedan od razloga postojanja ovoga gorućeg problema je i nedostatak brige društva i njegovih institucionalnih struktura u cjelini. On se dijelom odnosi i na slabu ponudu društvenih struktura u pogledu kvalitetne realizacije slobodnoga vremena mladih.

Grad Zadar pripada onim hrvatskim gradovima koji nisu na zadovoljavajući način riješili ovo pitanje. Dugo najavljivani Centar za mlade još uvijek ne postoji, a i pitanje je kada će se u recesijskim vremenima moći krenuti s konkretnim građevinskim radovima. Premda nema Odjel za mlade, Gradska knjižnica Zadar godinama je jedna od rijetkih gradskih institucija koje okupljaju mlade Zadrane te u okvirima svojih prostornih (ne)mogućnosti nastoji osmisliti njihovo slobodno vrijeme. Jedan od dobrih višegodišnjih primjera je Svaštarnica za tinejdžere, a u novije vrijeme Klub čitatelja za mlade. Od ožujka 2010. tim primjerima dobre knjižničarske, ali i društvene prakse pridružuje se i projekt Mladi za mlade How Yes No! (Kako da ne).

Zamišljen je kao jedan od mogućih modusa kojim bi se kvalitetno osmislilo slobodno vrijeme mladih, ali i dalo moguće uputnice za rješavanje njihovih problema. Tako zahtjevan zadatak nije moguće realizirati bez međuinstitucionalne suradnje. Stoga je drugi čimbenik u suorganizaciji i realizaciji projekta Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru. Riječ je o nizu radionica namijenjenih srednjoškolskom uzrastu, čiji su voditelji studenti volonteri Studentskoga savjetovališta. Odabir studenata psihologije kao voditelja radionica počiva na recentnijim istraživanjima: ona su ustvrdila da se mladi radije uključuju u aktivnosti koje vode njihovi vršnjaci, što se i u našoj praksi pokazalo kao dobra ideja. Cilj radionica je poticanje mladih na uočavanje, postavljanje i uviđanje nekih njihovih problema, te poboljšanje kvalitete življenja. Ovo potonje je vrlo važno u suvremenom društvu koje  osobito kroz medije manipulira temeljnim ljudskim vrijednostima te mladima daje lažnu sliku vrijednosti i stvarnosti.

Niz od šest radionica počeo je 13. ožujka, a završava 29. svibnja 2010. godine. Radionice se održavaju u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar. Predviđene za manje grupe srednjoškolaca (10 - 15 polaznika), radionice se u svim segmentima žele približiti mladima, pa i nazivljem. How Yes No(Kako da ne) skupni je naziv kojim počinje naslov svake radionice: Kako da učenje ne bude mučenje, Kako da ne štekam u komunikaciji, Kako da ne kažem 'da' , Kako da ne gubim samopouzdanje i samopoštovanje, Kako da ne ostane sve u meni te Kako da ne živim nezdravo. Problemima koji bi mogli biti obrađivani na (pre)stručan način, studenti psihologije pristupaju na opušten i mladima blizak način. Potrebno je spomenuti i da mladi imaju mogućnost vlastitoga planiranja tema i termina radionica.

Budućnost projekta ovisit će o interesu i ocjeni mladih polaznika, koji nakon svake radionice daju njenu evaluaciju. Konačna evaluacija bit će javno objavljena po završetku radionica. Uz mogućnost proširivanja radionica na mlađe dobne skupine (više razrede osnovne škole), prelazak projekta u stalni program Gradske knjižnice Zadar ovisit će i o osiguranju redovitih izvora financiranja. Time se dotiče problem društvenoga i institucionalnoga prepoznavanja vrijednosti ovakvih volonterskih projekata koji ne donose nikakvu financijsku dobit, no čija je unutarnja dobit kod mladih pojedinaca nemjerljiva.