Godišnjica Kućne dostave knjiga invalidima i osobama treće životne dobi u Zadru

U veljači 2009., u godini u kojoj je Gradska knjižnica Zadar obilježila 60. obljetnicu svog osnutka, knjižnica je pokrenula pilot-projekt Kućne dostave knjiga invalidima i osobama treće životne dobi. Nakon godinu dana valorizacija je pokazala da projekt treba prerasti u trajni program knjižnice.

Zašto ovakav program? Prije svega zbog korisničkih potreba. Kako su slabije pokretni korisnici knjižnice iz Zadra više puta telefonskim putem obavještavali osoblje o problemima dolaska do željene knjige, knjižnica se odlučila za kućne posjete zadarskim invalidima i teže pokretnim Zadranima treće životne dobi. U pripremnoj fazi u siječnju 2009. voditeljica Bibliobusne službe Nada Radman izradila je – kao voditeljica i ovog projekta – okvirni plan. Odmah je ustanovljeno da je Bibliobus Gradske knjižnice Zadar (koji vrši knjižnične usluge u 33 stajališta u ruralnim mjestima Zadarske županije) zbog svoje preopterećenosti, ali i iz praktičnih prometnih ograničenja u Zadru, neprikladan za ovakvu uslugu. Stoga je knjižnica odlučila da će za uslugu koristiti službeno vozilo kojim će se u dvotjednim ciklusima dostavljati knjige na području Zadra te da će obuhvaćati dvadesetak korisnika s besplatnim godišnjim članstvom.

U siječnju je raspisan Poziv za prijavu korisnika za uključivanje u pilot-projekt kućne dostave knjiga. Poziv je bio objavljen na mrežnoj stranici knjižnice i u svim lokalnim medijima, a popratili su ga i neki nacionalni mediji, među njima i prvi program HRT-a s prilogom pod nazivom Taxi-knjiga.

Realizacija projekta počela je 15. veljače u partnerstvu s Domom za odrasle osobe Sv. Frane, Domom za starije i nemoćne osobe, kao i Udrugom tjelesnih invalida Zadarske županije, te - uz ovu međuinstitucionalnu suradnju - kućna dostava pokriva i privatne kućne adrese. U dvotjednim ciklusima knjižničari informatori Odjela za odrasle, Darko Blažević i Silvana Kuman, ili pak tehničko osoblje odlaze na kućne adrese i u domove ne dajući samo traženu knjigu nego i pažnju i prijateljsku riječ – ponekad i sitnije kućne popravke. Zbog preseljenja broj korisnika usluge varira, a među njima su osobe širokog raspona godina: najstariji korisnik rođen je 1913. (ujedno i najstariji autor u Hrvatskoj, Dinko Tudor), a najmlađa korisnica 1970. (osoba s teškim tjelesnim invaliditetom).

Premda je u hrvatskom narodnom knjižničarstvu postojao jedan kratkotrajan (i nažalost nerealiziran) pokušaj organiziranja slične usluge, Knjižnica je za njega saznala tek pola godine nakon pokretanja zadarskog pilot-projekta. Kako nije riječ o klasičnoj bibliobusnoj službi kao u Koprivnici, nisu postojali uzori u koje se knjižnica mogla ugledati. Ovaj program Gradske knjižnice Zadar prvi je stalni program jedne hrvatske narodne knjižnice kućne dostave koji je usmjeren na teže pokretne osobe treće životne dobi i invalide. Premda je važnost ovakve knjižnične usluge uvidjela lokalna i šira javnost, u čemu su mediji bili vrlo revni, knjižnici je osobito važno kako uslugu vide oni kojima je i namijenjena. Prvih tjedana knjižnici su riječi pohvale i ohrabrenja telefonskim putem i osobno upućivali korisnici – bilo oni koji se koriste uslugom, bilo oni koji su samo čuli za nju. Što takva knjižnična usluga znači jednom korisniku, govori naslov članka u Večernjem listu, citat 70-godišnje korisnice Radmila Rajs-Korade: "Živim za dan kada će mi pokucati na vrata s novim dobrim štivom".

H. Novak
helena.novak@gkzd.hr